Arhiv tekstova

Zdenko Mesarić, novo ime u hrvatskoj književnosti, svoju je spisateljsku djelatnost započeo oštro u pravom smislu te riječi. Njegov prvijenac privlači već naslovom što svojim glasovnim sastavom obećava oštrinu, koju uzalud pokušavaju ublažiti brojni samoglasnici. »Garaža« nas, dakle, poziva u svijet sasvim običan po svom izvanjskom određenju, ali i obećava tajanstvenost skrivenih zakutaka što tako često vrebaju iza uobičajenih fasada.

Riječ je mladom autoru (Zagreb, 1977.) koji je diplomirao novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti. Bio je novinar u dnevnom sportskom listu, a posljednjih godina bavi se prodajom medicinske opreme. U ovako skromnom životopisu pisanje prvog romana mogao bi biti i logičan slijed, ako se zna da je bavljenje književnošću za mnoge danas tek usputna djelatnost na putu do nečeg isplativijeg. No, u slučaju Zdenka Mesarića to neće biti tako. Njegova »Garaža«, za nadati se je, tek je početak novih literarnih stremljenja, kako za čitatelje, tako i za samog autora.

PROVOKATIVAN ROMAN: U uvodnom slovu o romanu stoji upozorenje: »Čitatelju, ako si hrabar ući ćeš unutra, u Garažu.« Primjedbe koje su popratile ovo literarno djelo također su upozoravale kako »se radi o najšokantnijem i najmučnijem romanu objavljenom, barem kod nas, zadnjih dosta godina, o romanu koji se uzima na vlastitu odgovornost i koji čitateljsku i ljudsku odgovornost zahtijeva i provocira«. Sve to samo je doprinijelo stvaranju ozračja u kojem je gotovo nemoguće odbiti čitanje »Garaže«.

A u njoj – svega i svačega! Ponajprije, svijet za koji bi bilo dobro reći da je samo metafora suvremenog društva. U njemu sve miriši na krv i suze, valja se u životinjskim nagonima samoodržanja i pljuje po onome što bismo mogli očekivati kao uobičajenu pojavnost. U središtu je zbivanja lik devetogodišnjeg dječaka Binata, nesvjesnog teške uloge koja mu je namijenjena. U famoznoj garaži, koja vrišti iz naslova, odvijaju se nepoštedne borbe, zabava  za rulju željnu kruha i igara. Upravo tu Binatov otac vidi šansu za njihov bolji život. Opisi borbi dječaka, koji dobiva ime Kliješta, s jednako bizarnim likovima – Dame, Kepeca ili Biblije, potresni su i jezoviti, prepuni detalja koji izazivaju mučninu i nevjericu. 

TJESKOBAN SVIJET: Propitivanje čitateljske osjetljivosti doseže svoj vrhunac u konačnoj borbi sa psom Cezarom, poslije koje će dječakove noge izgledati »kao ogrizak jabuke.« I kad nam se učini da je to sve, autor je spreman zadati i posljednji udarac onima koji iščekuju još. Tjeskoba i nemoć, koju rađa svijet garaže, rodit će želju za bijegom ili tihim skloništem, pa Mesarić stvara, kao izlaz ili spas, eksperimentalno turističko naselje. Ono nudi raznovrsnu i bogatu ponudu eutanazije i tretmana nakon smrti, ali teško da će ta ponuda privući i one najhrabrije.

Zapravo, »Garaža« Zdenka Mesarića šokira onim čime šokirati ne bi trebala. Njezina tema i motivi nisu ništa novo i neobično, jer čine sastavnicu suvremenog svijeta. Vještim upiranjem prstom u – obiteljsko nasilje, sport koji često prerasta u gladijatorske borbe, pedofiliju, iskorištavanje djece, siromaštvo, profit koji gazi sve pred sobom, ovaj nam roman samo nudi presliku stvarnosti koju možemo vidjeti svuda oko nas. Ako imamo sreće, samo smo nijemi promatrači pa se obilato koristimo tom rijetkom privilegijom. Ono čime bi nas ovaj roman zaista trebao šokirati, jest spoznaja svakog od nas da, preuzimajući ulogu pasivnog stajanja po strani, nismo ništa manje okrutni od onih na koje roman ukazuje. 

METAFORA GARAŽE: »Gara-ža« je ocijenjena kao »roman o budućnosti koja se već događa i traži odgovor.« Upravo je to odrednica što osvjetljava Zdenka Mesarića kao pisca koji zaslužuje svaku pozornost. Uz »Garažu« se vezuju atributi: »potresan, mračan, hladan, sizifovski« te dodaje kako je ona »cigla u želucu, ispitivanje granica boli i tijela«, a sam autor »zapanjuje spisateljskom samokontrolom i umijećem.«

Razloga za čitanje romana, dakle, više je nego dovoljno. Iako se, naglašavanjem njegovih šokantnih odrednica i crnila kojim je obojen, čini kako bi ga trebalo čitati sa stanovitim oprezom, ovo je roman koji ne bi trebalo promatrati samo kroz tu prizmu. Metaforu garaže svatko može protumačiti na svoj način, ali upoznati prvijenac mladog pisca vrijedi i iz drugih, čisto literarnih razloga. Bit će to i dobar uvod u buduća Mesarićeva djela, koja će, za nadati se je, potvrditi naša promišljanja o autoru koji ima što reći.                                    g