Arhiv tekstova

Do prije nekoliko godina, praktički do serije priloga u nekadašnjoj emisiji o hrvatskoj dijaspori – Korijeni, gotovo da se nije ni znalo kako u Makedoniji žive Hrvati u značajnijem broju. No, svojim su se aktivnostima, više nego brojem, ti naši sunarodnjaci uspješno nametnuli hrvatskoj javnosti i već neko vrijeme intenzivno rade na priznavanju statusa nacionalne manjine u toj bivšoj jugoslavenskoj državi. U matičnoj su domovini već uspješno etablirani i sudionici su mnogih projekata koji se organiziraju za Hrvate izvan Hrvatske.

Tu malobrojnu, ali iznimno poduzetnu hrvatsku zajednicu posljednjih godina predvodi asistentica  Agronomskoga fakulteta iz Skopja Snježana Trojačanec, predsjednica Zajednice Hrvata u Makedoniji.

 

HR: Koliko ima Hrvata u Makedoniji i kakva je njihova povijest u toj državi? Tko su oni, odakle su i kada dolazili, ima li autohtonih?

Prema popisu stanovništva iz 2003. godine i podatcima Državnog zavoda za statistiku, u Republici Makedoniji bilo je 2 686 Hrvata što je iznosilo 0,13 posto od ukupnog broja stanovništva. Naše procjene su da Hrvata ima barem 5 000, ali vjerojatno pri samom popisu svi ne ustraju u tome da uz rubriku ostali na crtu napišu Hrvat/Hrvatica, tako da je više od 20 000  Ostalih između kojih, vjerujemo, i nekoliko tisuća Hrvata.

Hrvati su u Makedoniju počeli dolaziti iz najstarije dijaspore Janjeva, tako da postoje dokumenti još iz XIV. stoljeća u kojima je zabilježena migracija Hrvata s Kosova. Drugi, veći val, doselio se poslije Prvog svjetskog rata, bili su to ljudi sa željeznice, poreznici, vojni časnici ili oni koji su pod kaznom došli i ostali. Drugi je val došao nakon Drugog svjetskog rata. U Makedoniji su se počele osnivati visokoobrazovne institucije (fakulteti), a istovremeno je osnovano i Makedonsko narodno kazalište s operom i Filharmonija. U nastanku i razvijanju opere i Filharmonije glavnu je ulogu odigrao naš poznati Lovro Matačić, a prvi je rektor Sveučilišta u Skopju bio prof. Marin Katalinić U osnutku Medicinskog fakulteta i njegovih klinika duboki trag ostavljaju prof. Ivo Glavaš i prof. Veljko Bujan, u prvom Savjetu Poljoprivredno-šumarskog fakulteta bili su prof. Aleksandar Ugrenović i prof. Hans Emm, nešto kasnije im se pridružio i prof. Pius Pavlinić. Prof. Ivo Puhar bio je dekan Pravnog fakulteta, a prof. Gilber Flimijani dekan Filozofskog fakulteta. Osim intelektualaca, koji su uglavnom dolazili po kazni, došao je i veći broj vojnih časnika, graditelja i geodeta, kao i modnih dizajnera.

Hrvati su dolazili iz svih krajeva Hrvatske tako da i danas imamo raznolikost i zajedništvo sjevera s Međimurjem i Podravinom, toplog dalmatinskog juga, slavonske ravni na istoku, Istre i Zagorja na zapadu.

U Republici Makedoniji nema autohtonih Hrvata, tako da smo godinama bili negdje između, nisu nas ubrajali u manjine, a ni u dijasporu. Na sreću, vremena se mijenjaju i to nabolje.

HR: Postoje li područja u Makedoniji u kojima Hrvati žive u većoj koncentraciji ili su koncentrirani po gradovima?

Hrvati uglavnom žive u gradovima, normalno, najveći broj Hrvata je u Skopju, gdje samo u našoj Zajednici imamo oko 700 članova, drugi grad po broju je Štip, slijedi Bitola, zatim Ohrid i Struga. Prema našim podatcima Hrvata u većem broju ima u Tetovu, Prilepu, Kumanovu, Gevgeliji tako da će nam jedan od prioriteta biti osnivanje ogranaka u  tim gradovima.

Najvažnija aktivnost u planu i programu za ovu godinu bit će izrada baze podataka.  U bazi ćemo imati sve potrebne podatke o članovima kako bismo mogli posredovati i biti servisna služba između sve većeg broja hrvatskih gospodarstvenika i nezaposlenih članova Zajednice. Razvijanje suradnje i protoka informacija omogućit će zajednički interes,  a sve u cilju boljitka Hrvata. 

HR: Kakav je pravni status Hrvata u Makedoniji?

Pravni status ide prema boljem, mada ponekad od naših članova čujem kako smo manjina drugog reda budući da nismo spomenuti u Preambuli Ustava RM. Kao Hrvati dobro smo primljeni i uklopljeni u životnu svakodnevnicu.  Cijenjeni smo, poznati, otvoreni, druželjubivi i lojalni građani Republike Makedonije, no potpora izostaje u financijskom smislu te pri zapošljavanju na temelju nacionalne pripadnosti i zastupljenosti Hrvata na svim razinama vlasti.

HR: Dokle se stiglo s inicijativom da Hrvati u Makedoniji budu priznati kao nacionalna manjina?

Napretka ima, prije svega zahvaljujući intenzivnoj aktivnosti MVPEI i MNR koji su u izuzetno kratkom roku pripremili bilateralni sporazum i na nekoliko sastanaka na ekspertnoj razini usuglasili tekst nacrta sporazuma. Dana 13. listopada 2007. godine u Splitu potpisan je na ministarskoj razini papir koji život znači – Bilateralni sporazum o zaštiti prava hrvatske manjine u Republici Makedoniji i makedonske manjine u Republici Hrvatskoj, a 30. siječnja 2008. godine isti je ratificiran u Sobranju (Saboru) Republike Makedonije, preostaje samo potvrđivanje u Hrvatskom saboru, a potom slijedi primjena.

HR: Što očekujete da će se promijeniti nakon dobivanja statusa nacionalne manjine?

Trebalo bi se promijeniti puno toga. Prije svega na godišnjoj razini Republika Makedonija će biti dužna davati određenu financijsku potporu (za tzv. hladni pogon), nastava hrvatskog jezika premjestila bi se u neku od osnovnih škola, budući da će se materijalno poduprijeti informativna i izdavačka djelatnost, tisak Hrvatska riječ izlazio bi kao mjesečnik, tiskale bi se i knjige poezije i proze naših Hrvata, a na radiju i televiziji dobit ćemo prostor za emitiranje emisija. Hrvati će se moći zapošljavati u svim javnim poslovima kao pripadnici nacionalne manjine, omogućiti će se dodjela stipendija, sudjelovanje na seminarima i bolja suradnja među školama. 

HR: Kako je organizirana hrvatska zajednica u Makedoniji? Kad je osnovana Zajednica Hrvata u Makedoniji? Je li prije toga bilo nekih drugih pokušaja organiziranja?

Zajednica Hrvata u Republici Makedoniji (ZHRM) sa sjedištem u Skopju osnovana je 1996. godine, a prema posljednjem revidiranju (listopad, 2007.) ima približno 1 100 članova. ZHRM ima svoje ogranke u Bitoli, Ohridu, Strugi i Štipu. Prethodnica zajednici je Makedonsko-hrvatsko društvo  koje je osnovano 1993. godine, no danas na žalost nije aktivno, iste godine osnovano je i Makedonsko-hrvatsko društvo sa sjedištem u Bitoli pod nazivom Marko Marulić. ZHRM teži postati suvremenom, nevladinom udrugom koja  se intenzivno zalaže za boljitak svih Hrvata u Republici Makedoniji otvorenom za suradnju s drugim sličnim nevladinim udrugama u zemlji i inozemstvu kako bi stvorila mostove bolje kulturne razmjene.

Temeljne zadaće zajednice u predstojećem razdoblju su: građenje vlastite strukture za pripremu, razvoj i realizaciju projekata Zajednice; primjena bilateralnog sporazuma u svim područjima (organizacija emisija na radiju i televiziji); izdavanje glasila ZHRM s ciljem informiranja članova, kao i informira-nje makedonske i međunarodne javnosti o djelovanju Zajednice Hrvata u Republici Makedoniji; zalaganje za priznavanje našeg nacionalnog statusa u Republici Makedoniji; građenje dugotrajnih odnosa s organizacijama sa sličnim ili zajedničkim ciljevima; mobiliziranje potrebnih izvora za suradnju s drugim organizacijama; organiziranje zajedničkih kulturnih manifestacija i suradnja s kulturnim i drugim odgovarajućim institucijama u Republici Makedoniji i u Republici  Hrvatskoj; organiziranje predavanja, tribina, seminara, debata i sličnog s pitanjima od zajedničkog značaja iz područja obrazovanja, zdravlja, ženskih prava, kulture, znanosti, gospodarstva, ekonomije, politike, sporta, ekologije i sl.; izrada baze podataka s kojom bi potrebne informacije bile dostupne svim poduzetnicima, a sve s ciljem boljeg zapošljavanja članova ZHRM (osobito u predstavništvima hrvatskih tvrtki).

Najviše tijelo u ZHRM je Predsjedništvo koje broji 21 člana, slijede Izvršni i Nadzorni odbor i Sud časti. Rad ZHRM je organiziran u nekoliko skupina (dramska, sportska, zbor »Dobra volja«) i 11 odbora. Mladež je obnovila svoj rad i počinje se aktivno uključivati u sve aktivnosti zajednice, uspješno je položila prvi ispit – prekrasno uredivši prostorije i organizirajući proslavu Valentinova. Trenutačno, a u cilju još bolje komunikacije i otvaranja vrata prema svijetu, u tijeku je izrada nove WEB stranice. Zalažemo se za transparentan i timski rad o čemu govore i naše aktivnosti, a u razdoblju od srpnja 2006. do siječnja 2008. bilo ih je preko 140. Već godinu dana intenzivno promoviramo naš rad i probleme pred mjerodavnim institucijama i lokalnom vlasti, no bez većeg uspjeha. Financijska potpora Vlade RM ne postoji, a posljednja sredstva dobivena kao pripomoć stigla su 2004. zahvaljujući intervenciji premijera Sanadera.

HR: Ima li potrebe za političkim organiziranjem Hrvata?

Političko organiziranje Hrvata je pitanje vremena, iskustvo drugih manjina pokazuje da se samo kroz političko organiziranje može postići bolja primjena donesenog zakona, odnosno uključivanje Hrvata u sve razine vlasti i javnih poslova.

HR: Postoje li podatci, ili saznanja, o tome koju političku opciju ili stranku podržava većina tamošnjih Hrvata?

ZHRM je nevladina, nestranačka, neprofitna udruga Hrvata u Makedoniji, tako da ne bih razgovarala o politici i strankama, no postoje činjenice da i u RH i u RM određene stranke imaju više sluha i razumijevanja za nas i naše probleme.

HR: Kakav je odnos Republike  Hrva-tske prema Hrvatima u Make-doniji? I kakve kontakte imate s matičnom domovinom?

Da nije RH i financijske potpore koju dobivamo od matične zemlje, vjerojatno bismo se borili samo za opstanak i  preživljavanje. Izuzetno dobro nam je razvijena suradnja,  prije svega s Veleposlanstvom RH u Skopju na čelu s veleposlanikom Ivom Kujundžićem koji uvijek nalaze vremena i razumijevanja za ZHRM, tako da možemo biti primjer kako surađuju jedna hrvatska udruga i diplomatsko predstavništvo. Svake godine suradnju s Hrvatskom podižemo na još višu razinu, intenzivno surađujemo s Hrvatskim saborom i mjerodavnim odborima, Ministarstvom MZOŠ-a, MVPEI na čelu s Upravom za hrvatske manjine, useljeništvo i iseljeništvo, kao i s Hrvatskom maticom iseljenika gdje aktivno sudjelujemo u gotovo svim seminarima. Trenutačno jačamo suradnju s Ministarstvom kulture i Turističkom zajednicom grada Zagreba, surađujemo i s Makedonskim društvima u RH, KUD-ovima, a u planu nam je razviti suradnju i s Hrvatskom gospodarskom komorom.

HR: Što su funkcije i ovlasti Konzulata RH u Bitoli? 

Konzulat RH u Bitoli na čelu s dr. Brankom Maretićem radi na uspostavljanju još veće suradnje na kulturnom, ekonomskom i znanstvenom planu, razvijajući i produbljujući hrvatsko-makedonske odnose. Jednako tako jedanput mjesečno u prostorijama Konzulata organiziran je konzularni dan gdje naši Hrvati mogu dobiti sve potrebne informacije. Konzulat je, zajedno sa ZHRM-ogranak Bitola i MHD »Marko Marulić«, svjetionik  hrvatstva i hrvatske kulture u zapadnom dijelu Makedonije.

HR: Održavate li veze s hrvatskim manjinama u drugim državama?

Tradicionalno dobru i uspješnu suradnju imamo s Hrvatima u Crnoj Gori i Mađarskoj, a počeli smo intenzivnije surađivati s Hrvatima u Slovačkoj. Zahvaljujući Forumu hrvatskih manjina koji se tradicionalno održava pod pokroviteljstvom HMI, uspostavljamo kontakte i prijateljstva tako da za ovu godinu planiramo razvijanje suradnje s Hrvatima iz Slovenije, Austrije, Italije i Rumunjske. Razmjena iskustava je dragocjena, a dobrim kontaktom, umrežavanjem i međusobnom suradnjom otvaraju nam se vrata za europske projekte.

HR: Asimilacija nacionalnih manjina primjetan je proces u gotovo svakoj državi gdje one postoje. Kako vi u Makedoniji izlazite na kraj s tim problemom?

Asimilacija je uistinu primjetan proces osobito kada su jezici i mentalitet slični, no težište rada i misija ZHRM su promidžba, njegovanje, razvijanje i očuvanje hrvatskog identiteta putem okupljanja što većeg broja Hrvata u RM. Zato, prostorije naše Zajednice osjećamo kao svoj drugi dom i u njima dominiraju hrvatski jezik, hrvatska kultura i hrvatsko naslijeđe. Asimilaciju pokušavamo izbjeći i ostvarivanjem zaštite i usuglašavanjem svojih interesa te obavljanjem djelatnosti za poboljšanje i unapređenje zajedničkog življenja s ostalim građanima Republike Makedonije. Moram napomenuti kako je u posljednjih nekoliko godina, prije svega zahvaljujući Mirku Kraljevu, sve veći broj hrvatskih predstava, izložaba i koncerata na koje se odazivamo u velikom broju. U posljednjih nekoliko godina zahvaljujući kabelskoj TV, dostupan nam je HRT 1  i, kao omiljeni program, jača nam veze s domovinom. Ovdje ne smijem zaboraviti ni stoljetnu ulogu naše Katoličke crkve koja je jezgra naše tradicije i običaja. Zadovoljstvo mi je reći kako intenzivno surađujemo s predstavnicima Crkve, nadopunjavamo se i podupiremo, što znači da ćemo još dugi niz godina odolijevati asimilaciji čuvajući korijene i hrvatsku riječ.

HR: Kada ste pokrenuli Hrvatsku riječ i kojim se temama taj list bavi?

Prvi broj Hrvatske riječi ugledao je svjetlo dana u studenome 2001. godine zahvaljujući tadašnjem predsjedniku Ljubomiru  Brangjolici i novinarki i prvoj predsjednici ZHRM Mariji Damjanovskoj, na skromne četiri stranice s periodikom dva puta godišnje. Danas Hrvatska riječ ima 16 stranica i izlazi tri do četiri puta godišnje, što prije svega ovisi o trenutnim financijskim mogućnostima Zajednice. Na čelu uredništva je Nevenka Kostovska, a svakim brojem Hrvatska riječ je sve bolja i čitanija. Glavne teme lista su prošle i buduće aktivnosti Zajednice, no u posljednjih nekoliko brojeva uvrštene su i neke nove rubrike: intrevju s poznatim osobama, bolje i potpunije upoznavanje s crkvenim praznicima, povijest hrvatskih gradova, rubrika jeste li znali i riječi mudrosti.                g