Arhiv tekstova

Poziv gvardijana franjevačkog Samostana svetog Ante u Sarajevu, fra Marijana Karaule, da sudjelujemo na tribini u Sarajevu posvećenoj vojvođanskim Hrvatima, s radošću smo prihvatili. Ne samo zbog prigode da se u Sarajevu govori i razgovara o »Vojvođanskim Hrvatima između jučer i sutra« već i stoga što su franjevci kroz stoljeća bili »suputnici« kako bosanske povijesti tako i povijesti značajnog dijela  Hrvata koji danas žive u Vojvodini. Osobito onog dijela koji se danas naziva bunjevačkim i šokačkim Hrvatima, a koji su se tijekom 17. stoljeća predvođeni franjevcima Bosne Srebrene doselili iz Bosne i Hercegovine na područja tadašnje južne Ugarske. 

Nakon stoljeća života u novome zavičaju pokidane su veze sa starim. Malo tko još zna  iz kojih krajeva Bosne i Hercegovine su došli njegovi preci, no malo tko ne zna, da su mu preci došli predvođeni franjevcima i da su franjevci bili njihovi prvi dušobrižnici, pokretači i nositelji prosvjetnog i kulturnog života u gradovima u kojima su djelovali.

PASTORALNO SREDIŠTE: No, vratimo se središtu franjevačke nazočnosti u gradu Sarajevu, franjevačkom samostanu i zavjetnoj crkvi sv. Ante na lijevoj obali rijeke Miljacke, u četvrti čije je staro ime Latinluk zamijenio novi naziv Bistrik. Po dolasku na Bistrik fra Karaula nas je poveo u crkvu sv. Ante koja je, na mjestu stare,  izgrađena 1912.-1913. godine. Crkva je izgrađena u neogotičkom stilu, unutrašnjost je  suvremena i oplemenjena brojnim vrijednim umjetničkim djelima istaknutih hrvatskih umjetnika. Stoga je, kaže fra Karaula, crkva sv. Ante umjetnički jedna od najbogatijih  franjevačkih crkava u BiH. Umjetničku okosnicu crkve čine sedamnaest prozora ukrašenih vitražima, izrađenih prema nacrtima Ive Dulčića, koji predstavljaju dvije zaokružene teme: Stvaranje i povijest Kristova života, a svoj doprinos umjetničkoj ljepoti ove crkve dali su: Đuro Seder, Valerije Michieli i drugi. 

Samostan i crkva sv. Ante, prema riječima fra Karaule, za vrijeme i nakon nedavnog rata potvrdili su se i kao mjesto brojnih duhovnih inicijativa, ekumenskog i međuvjerskog razumijevanja, suradnje i pomirenja, te humanitarne pomoći. Osim toga dvorana samostana prostor je koji živi tijekom cijele godine jer se u njoj organiziraju tribine, priređuju izložbe i druga kulturna zbivanja. Ona je  omiljeno  mjesto susreta Sarajlija različitih vjera i nacija, i ne samo njih.  

Tribina o vojvođanskim Hrvatima, u čijoj je organizaciji sudjelovala i Matica hrvatska Sarajevo, okupila je u večernjim satima stotinjak posjetitelja u samostanskoj dvorani. Nakon uvodnih riječi i izlaganja uslijedila su pitanja sudionika tribine koji su bili zainteresirani za trenutačni položaj Hrvata u Srbiji, a u razgovoru je sudjelovao i veleposlanik Republike Hrvatske u Sarajevu dr. Josip Vrbošić.

KULTURNO-HUMANITARNO I UPRA-VNO SREDIŠTE:  Boravak u Sarajevu bio je prigoda  za susret i upoznavanje s obrazovnom, znanstvenom, medijskom i nakladničkom djelatnošću bosanskih franjevaca. Glavni urednik revije Svjetlo riječi fra dr. Ivan Šarčević poveo nas je u obilazak. Posjetili smo Franjevački medijski centar »Svjetlo riječi«, Franjevački studentski dom i Međunarodni studentski centar koji su, uz  pučku kuhinju Kruh sv. Ante, Kulturno-povijesni institut i druge sadržaje, smješteni u zgradi u gradskoj četvrti Kovačići. Ova je zgrada oduzeta franjevcima nakon II. svjetskog rata, a nakon posljednjega rata vraćena u razrušenom stanju. Izgrađena je 1940. – 42. godine kao zgrada Bogoslovije koja je dotada bila smještena u samostanu Sv. Ante na Bistriku. Bogoslovija je započela s radom u novoj zgradi 1942. godine i bilo je predviđeno da tu bude središnje učilište svih franjevaca Jugoslavije. Ali, nakon II. svjetskog rata zgrada je franjevcima oduzeta i u njoj je bio smješten Poljoprivredni i šumarski fakultet sve do početka rata 1992. godine. Zgrada od 11 000 četvornih metara tijekom rata više je puta bila zapaljena i gotovo potpuno uništena tako da su ju franjevci, koji je  obnavljaju od 1997. godine, jednim dijelom rekonstruirali, a drugim ponovo morali graditi. Danas se obnova i izgradnja zgrade bliže kraju i nekadašnja Teologija postaje značajni vjerski, humanitarno-kulturni i odgojni centar franjevaca Bosne Srebrene.

FRANJEVAČKA TEOLOGIJA:  Na putu prema Subotici, izlazeći već iz Sarajeva, posjetili smo i Franjevačku teologiju koju su franjevci podigli dvadeset godina nakon što im je komunistička vlast oduzela zgradu Teologije na Kovačićima. »Na obodu grada u sarajevskoj četvrti Nedžarići 1966. je podignuta zgrada, a nakon dvije godine 1968. u njoj je započeo redoviti školski rad. Teologija je tu ostala do 1992. godine kada ju je zaposjela srpska vojska. Od tada je Teologija nastavila s radom u Samoboru. Koncem veljače 1966. srpska je vojska napustila zgradu i ostavili su je posve uništenu i opljačkanu, odnijevši sav knjižni fond, više stotina umjetničkih djela i namještaj. Iste godine započela je obnova zgrade. Nakon gotovo deset radnih semestara provedenih u Samoboru, 20. ožujka 1997. godine, Teologija se vratila u Sarajevo.

Danas samo fotografije, koje nam pokazuje dr. fra Ivan Šarčević, profesor pastoralne teologije, svjedoče o stradanju tijekom rata, sama zgrada je potpuno obnovljena i na njoj uz franjevačke kandidate studiraju i studenti civili. 

Franjevačka teologija u Sarajevu izdaje tri periodičke publikacije: Bilten Franjevačke teologije, godišnjak Jukić i časopis Bosna franciscana, čije smo primjerke dobili i ponijeli na dar vojvođanskim Hrvatima. Na odlasku je dogovoreno – vidimo se sljedeći put u Subotici.