Arhiv tekstova

Karatistica Mirela Kovač rođena je 1989. godine u Somboru, a danas živi u Bačkom Monoštoru i učenica je IV. razreda Gimnazije u Somboru. Karateom se počela baviti 1998. godine u KK »Ipon« - sekcija u Bačkom Monoštoru, kod trenera Ivana Karana.  Tijekom natjecateljske karijere u ovom klubu osvojila je - 40 zlatnih, 12 srebrnih i 18 brončanih medalja. U rujnu 2007. godine prelazi u zrenjaninski »Dijamant« i osvaja u protekloj polusezoni 10 medalja (3 zlatne, 2 srebrne i 5 brončanih). Nositeljica je crnog pojasa I. dan, osvojenog u ljeto 2006. godine, i zvanja majstora karatea.

Kako je došlo do odlučivanja za karate sport iz kojeg je proistekao impresivan niz brojnih uspjeha i osvojenih odličja?

Ništa nije bilo planirano. Čula sam da se u selu održavaju treninzi karatea, pa sam otišla pogledati. Vidjela sam, svidjelo mi se i tako sam počela s treninzima, a potom i s natjecanjima.

S obzirom da živite u Bačkom Monoštoru, a idete u školu i trenirate u Somboru, zasigurno Vam nije lako uskladiti sve obveze i svakidašnja putovanja?

Najteže mi je uvijek bilo putovati na treninge. Od kako je ukinuta sekcija u Monoštoru počela sam stalno putovati na treninge u Sombor, a od kako idem u srednju školu skoro nikada nisam doma, jer ostajem posle škole na treningu i vraćam se tek poslije 22 h navečer.

Kakvi su uvjeti za trening u Somboru, a kakvi u Zrenjaninu?

U Somboru nemamo skoro nikakve uvjete za trening. Najviše nam fali tatami (podloga na kojoj se treba trenirati), koji je poprilično skup, a u Somboru nema baš zainteresiranih za financiranje ovog sporta. Dok u Zrenjaninu nema problema s tim. Sve financira klub, i godišnju registraciju i kotizaciju za sva natjecanja i sve drugo, tako da su tamo uvjeti super. U Somboru sve plaćaju roditelji djece koja treniraju, a baš zbog toga mnogi i odustaju od karatea. Treba puno ulagati, a ne dobiva se skoro ništa.

I pokraj svega niste odustali, a jedan od razloga su jamačno i brojni uspjesi koje ste uspjeli ostvariti na brojnim natjecanjima. Koja biste odličja izdvojili kao najsjajnija u Vašoj karate karijeri?

Posebno mi je drago drugo mjesto s nezvaničnog dječjeg Svjetskog kupa u Miškolcu, prvo mjesto s prvenstva države, kao i sve druge medalje s državnih natjecanja. Mada su mi i sve druge drage. Napomenula bih još i to da od tog drugog mjesta iz Miškolca do prvenstva države, na kom sam bila prva, nisam izgubila niti jedan meč, a to je bilo više od godinu dana bez poraza.

Što su sljedeći sportski imperativi u bližoj budućnosti?.

Iskreno se nadam da za ono što bih željela postići u budućnosti ovo i nisu tako veliki uspjesi. Treba još puno raditi da bih mogla pričati kako sam zadovoljna sa svim što sam postigla, ali ne kažem da sam nezadovoljna i s ovim.

Tko je Vaš sportski uzor i osoba čiju biste karijeru i sami željeli postići?

To je, naravno, Snežana Perić. Bila je članica »Dijamanta«, za koji sada i sama nastupam, i prije par godina je bila svjetska prvakinja, a sada se povukla, nakon što je osvojila sve što u ovom  sportu može osvojiti jedna karatistica. Nadam se kako ću postići bar dio onoga što je ona postigla.

U zbilja zgusnutom svakidašnjem rasporedu brojnih obveza pronađete li mjesta za sebe i svoje slobodno vrijeme?

Pa, zbilja i nemam baš puno slobodnog vremena. Još sam sada i maturantica, pa imam više obveza oko škole, a kada nađem slobodno vrijeme volim se družiti, slušati glazbu, odmarati se i izlaziti - ako nema natjecanja.                        g