Arhiv tekstova

Povrat Hrvatskog doma u Srijemskoj Mitrovici na korištenje pravim vlasnicima nakon punih šezdeset godina, predstavlja značajan trenutak u povijesti Hrvata u Srijemu. Zalaganjem njih samih ali i dobrom voljom i susretljivošću predstavnika lokalne vlasti u Srijemskoj Mitrovici 13. kolovoza 2007. godine zgrada Hrvatskog doma ponovno je vraćena na korištenje, te je sada Hrvatski kulturni centar »Srijem« u njenom posjedu. Time je, kaže Cingeli, lokalna samouprava omogućila da se u jednoj stvari ispravi šezdesetogodišnja nepravda nanesena cijelom hrvatskom narodu u Srijemskoj Mitrovici. Međutim zgrada je u prilično lošem stanju te predstoji veliki posao – osigurati sredstva i renovirati zgradu Doma kako bi doista mogla biti mjesto okupljanja mitrovačkih Hrvata i stjecište kulturnih događanja u gradu. Cingeli kaže kako su pomoć u tome već obećali mnogi a oni su spremni »otvoriti vrata Doma i drugima te skupa surađivati na očuvanju našeg kulturnog i nacionalnog identiteta, te razvoju multietničnosti i multikulturalnosti na ovim područjima«. 

 

HR: Listopada prošle godine HKC »Srijem« obilježio je svoju desetu obljetnicu. Podsjetite nas kako je došlo do osnivanja HKC »Srijem«. U ovih deset godina, što je ono što biste posebno istaknuli? Što ste od postavljenih ciljeva uspjeli ostvariti, a što ne?

Do osnivanja naše udruge došlo je na sljedeći način: 1997. godine upućen je poziv svim Hrvatima Vojvodine da zajednički nastupe na manifestaciji »Tjedan vojvođanskih Hrvata«, koja se održavala u lipnju 1998. godine u Zagrebu. Hrvatske kulturne udruge iz subotičke regije s radošću su prihvatile poziv i počele s pripremama, a mi, Hrvati s ovog prostora, nismo imali udrugu koja bi nas okupljala i predstavlljala, te je 5. studenoga 1997. godine održana osnivačka skupština »Srijema«. Hrvatski kulturni centar tada je obuhvaćao samo folklorni odjel, koji je godinama bio najbrojniji i najaktivniji. Vremenom je došlo do širenja područja aktivnosti i osnivanja drugih odjela. Nastup folklornog odjela HKC »Srijem« u Zagrebu, skupa u suradnji s tamburaškim sastavom  HPD »Matija Gubec« iz Rume, predstavljao je naš prvi javni nastup. Nakon toga uslijedili su i brojni nastupi po Republici Hrvatskoj i po Vojvodini, s tih putovanja ponijeli smo lijepa poznanstva i drage  uspomene. Mislim da je glavni naš cilj ostvaren, a to je organizirano djelovanje i rad na očuvanju naše bogate kulturne baštine.

HR: Srijemskomitrovački Hrvati ponosni su na bogato kulturno naslijeđe brojnih hrvatskih kulturno-umjetničkih i pjevačkih društava. Ukratko nam recite kako je došlo do prestanka rada ovih udruga?

Ukratko ispričati tako bogatu povijest i značaj tih udruga, te neizbrisiv pečat koji su u  Mitrovici one ostavile, jednostavno je nemoguće. Krajem XIX. stoljeća u Srijemskoj Mitrovici Hrvati nisu imali nikakve institucije koje bi ih okupljale, službeni jezik je bio njemački i sve institucije tadašnjeg doba služile su se isključivo njime. Nakon ukinuća Vojne krajine 1871. i svršetka dominacije vojnih, na povijesnu scenu stupaju građanske vlasti koje počinju uredovati, a i u škole uvoditi hrvatski jezik kao službeni jezik sredine. Hrvatskoj inteligenciji u tom razdoblju postaje jasno kako je samo preko osnivanja institucija i kulturnih društava, u čiji će rad biti uključen širi sloj građanstva, moguće izgraditi i očuvati nacionalni identitet jedne etničke skupine. Stoga se od strane pojedinaca i skupina  entuzijasta pristupa osnivanju udruga, koje u svom programu ističu zadaću buđenja i razvijanja nacionalne svijesti među hrvatskim pukom, te stvaranje uvjeta za njegov materijalni, gospodarski, socijalni i kulturni napredak  U Srijemskoj Mitrovici do Drugog svjetskog rata usporedo je djelovalo nekoliko udruga: prva među njima, osnovana 1880. godine, je Mitrovačka kasina (kasnije mijenja naziv i postaje Hrvatska čitaonica), Hrvatska građanska obrtna čitaonica (osnovana 1886. godine), nadaleko poznato Hrvatsko pjevačko društvo »Nada« (osnovano 1885. godine), Hrvatsko ratarsko pjevačko i prosvjetno društvo »Tomislav« (osnovano 1910.), Hrvatsko pjevačko društvo »Hrvatska omladina«. Nakon Drugog svjetskog rata društva su podijelila sudbinu svog naroda, rad im je onemogućen, članovi  uprava zatvoreni ili protjerani, a zgrada Hrvatskog doma, kao njihova zajednička imovina, oduzeta.

HR: Što su ove udruge ostavile srijemskim Hrvatima u zalog?

U zalog nam je ostavljena velika obveza – nastaviti tamo gdje su oni stali. Biti jednim od kulturnih činitelja na prostoru i u vremenu u kojem živimo, ne zaboraviti svoje korijene i ne baciti pod noge svoju tradiciju i ideale naših predaka. Današnje vrijeme nosi brojne kušnje u tom pogledu, ni veće zajednice od nas nisu ostale imune na trendove globalizacije i neprekidne želje za »novim«, »suvremenijim« i »nekonvencionalnim«, zanemarujući već provjerene i neizblijedjele vrednote, karakterizirajući ih kao »zaostale« i »prevaziđene«. Razviti svijest o važnosti očuvanja svog identiteta pod naletom takvih valova predstavlja veliku i tešku zadaću. Sačuvati i predati budućim naraštajima tu baklju tradicije važna je i odgovorna zadaća koje smo svjesni.

HR: Kako se planira sačuvati ta bogata baština? 

U okviru HKC »Srijem« djeluju različiti odjeli, koji kroz svoje aktivnosti pokušavaju okupiti i animirati ljude kroz različite aktivnosti. U okviru HKC »Srijem« djeluju folklorni odjel, dječji folk-lorni odjel, glazbeni odjel, odjel za hrvatski jezik i književnost, likovni odjel – atelje »Sveta Anastazija«, društvo mladeži, odjel za manifestacije, odjel za fotografiju, film i  DVD, odjel za hrvatsku povijest i pravni odjel. Sve svoje dosadašnje aktivnosti odjeli HKC »Srijem« izvodili su u prostorijama rimokatoličke župe u Srijemskoj Mitrovici, a nakon restauracije zgrade Hrvatskog doma aktivnosti će biti preseljene u taj prostor.

HR: Arhiv Srijema čuva bogatu građu o povijesti srijemskih Hrvata. Planira li se obrađivanje, analiziranje, objavljivanje dijela te građe?

Svakako. To je jedan od važnijih prioriteta. HKC »Srijem« ne posjeduje ništa od dokumentacije prijašnjih društava. Arhiv Srijema je pokazao spremnost omogućiti nam pristup dokumentaciji i arhivi kako bismo dio te građe obradili i publicirali. Ta zadaća bit će povjerena odjelu za povijest. Puno je toga što je godinama van dometa javnosti i što će predstavljati važne dokumente za povijesnu građu o životu i djelovanju mitrovačkih Hrvata. Do sada su u publikaciji »Sunčani sat« objavljeni neki dokumenti kao što su, na primjer, spomenice o radu i djelovanju hrvatskih društava, nadamo se da će takvih aktivnosti u budućnosti biti još više. 

HR: Vraćen je i Hrvatski dom prošloga ljeta. Najavljeno je da će se Hrvatski dom renovirati budući da je naslijeđen u prilično derutnom stanju. Što je do sada učinjeno na tom planu.

Povrat Hrvatskog doma predstavlja značajan trenutak u našoj novijoj povijesti. Našim zalaganjem, dobrom voljom i susretljivošću predstavnika lokalne vlasti u Srijemskoj Mitrovici dana 13. kolovoza 2007. godine zgrada Hrvatskog doma ponovno je vraćena na korištenje, te je sada Hrvatski kulturni centar »Srijem« u njenom posjedu. Lokalna samouprava je prepoznala i uočila djelovanje i doprinos u kulturnom i javnom životu grada  svih odjela HKC »Srijem«,  te kao vidljivo priznanje omogućila da se u jednoj stvari ispravi šezdesetogodišnja nepravda nanesena cijelom hrvatskom narodu u Srijemskoj Mitrovici. Kao što ste i sami konstatirali, zgrada Hrvatskog doma je u prilično lošem stanju. Fasada na zgradi je oštećena, žljebovi truli, vanjska drvenarija ruinirana i istrulila, krov oštećen s tragovima prokišnjavanja na stropu svečane dvorane, glavna vrata razvaljena i dotrajala, elektro instalacije su stare i u stanju u kojem su se nalazile  predstavljale su opću opasnost za sve posjetitelje, jer je postojala mogućnost zapaljivanja i kontakta s golim žicama. Svi podovi u zgradi nalaze se u veoma zapuštenom i prljavom stanju, dok je boja po stropu i zidovima u fazi ljuskanja i otpadanja. U zgradi ne postoji nikakav inventar u obliku stolova, stolica i sličnog mobilijara. Iz svega navedenog jasno je kako postupak obnove ovog zdanja zahtijeva opsežnu akciju i stručno angažiranje. Do sada je urađeno samo osnovno, kako bi Dom mogao koliko-toliko normalno funkcionirati. Raskrčeno je smeće i donekle sređene električne i vodovodne instalacije. Ovog proljeća nastavljamo sa započetim poslom.

HR: Što se planira s Domom? Jeste li osigurali financijska sredstva za renoviranje? 

Želja bi nam bila da zgrada Doma služi onoj svrsi i namjeni zbog koje su je naši preci podigli, da zgrada Doma bude mjesto okupljanja mitrovačkih Hrvata i stjecište kulturnih događanja u gradu. Spremni smo otvoriti vrata našeg Doma i drugima te skupa surađivati na očuvanju našeg kulturnog i nacionalnog identiteta, te razvoju multietničnosti i multikulturalnosti na ovim područjima. Gradski čelnici su obećali pomoć u tom pothvatu, ovih dana raspisuje se natječaj općinskog načelništva za kulturu na koji ćemo mi izaći s projektom obnove zgrade Hrvatskog doma. Lokalna samouprava već je financijski pomogla početne radove koji su do sada poduzeti. 

HR: Prema posljednjem popisu u Srijemskoj Mitrovici živi tek oko 2600 Hrvata. Imaju li djeca mogućnost učiti hrvatski u školama ili je HKC Srijem jedino mjesto gdje se radi na očuvanju nacionalnog identiteta i kroz Odjel za hrvatski jezik i književnost, na primjer? 

Za sada je HKC »Srijem« jedino mjesto na kojem se njeguje hrvatski jezik i književnost. Po školama ne postoji nastava na hrvatskom jeziku, jer su djeca po školama razjedinjena i organiziranje nastave s malim brojem djece u velikom broju škola predstavlja jednu od poteškoća. 

HR: Osnovan je i umjetnički atelje »Sveta Anastazija«? 

Umjetnički atelje Sveta Anastazija osnovan je s ciljem da njeguje likovnu umjetnost i izradu narodnih rukotvorina. Članice ateljea su već više puta izlagale samostalno i u suradnji s drugim sličnim udrugama u gradu. Od nastupa novijeg datuma članice izdvajaju izložbu »Vojvodina u Zagrebu« na kojoj su predstavljale srijemsku regiju. Ova izložba je prošlog ljeta bila priređena u prostoru zagrebačkog autobusnog kolodvora, te na Katarinskom sajmu u Slavonskom Brodu. One svojim radovima od gline, tkanine i drugih materijala žele prikazati karakteristične etno motive s ovih područja. U želji da prošire svoj krug rada i ovladaju novim tehnikama u izradi, članice su stupile u kontakt s poznatom subotičkom slamarkom Jozefinom Skenderović, koja će ovih dana u Mitrovici održati slamarsku radionicu, te prezentirati i ovakav oblik umjetničkog izražavanja.

HR: Koliko ljudi angažira, odnosno okuplja HKC »Srijem« kroz svoje aktivnosti?

HKC »Srijem« ima oko 200 članova od kojih je aktivno oko  stotinjak kroz različite odjele. Posebnu radost svima pričinjavaju djeca, koja su aktivna u dječjem folkloru i Odjelu za hrvatski jezik i knjževnost, svojim nastupima na folklornim manifestacijama i recitatorskim smotrama uvijek su nam »osvjetlali obraz«.

HR: S kime sve surađuje HKC »Srijem«?

HKC »Srijem« surađuje sa svim hrvatskim kulturnim udrugama u Vojvodini, uvijek smo se odazivali na sve pozive ukoliko bi nam to prilike dozvoljavale. Moglo bi nam se možda zamjeriti da sami često nismo pokretali dovoljno inicijative ili spremnosti za suradnju. Za suradnju smo uvijek otvoreni i raspoloženi, jer je to jedini način da zajednički uspijemo u ostvarivanju svojih ciljeva i prava. Sada kada imamo svoje prostorije i mogućnost sami organizirati različite kulturne sadržaje, vjerujem da će te suradnje s drugim udrugama, poglavito s onima koje djeluju na prostoru Srijema, biti mnogo više. Korektne odnose imamo i s lokalnom samoupravom i resornim načelništvom za kulturu, koje nam je uvijek prema svojim mogućnostima izlazilo u susret, zatim s Pokrajinskim tajništvom za propise, upravu i nacionalne manjine, te s Veleposlanstvom Republike Hrvatske, našim HNV-om i drugima. Posebnu pomoć u ovih deset godina pružilo nam je Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Beogradu. Zauzimanjem veleposlanika Tončija  Staničića i njegovog zamjenika Branimira Lončara i velikodušnom pomoći Vlade Republike Hrvatske u mogućnosti smo pokrenuti postupak obnove zgrade Doma. Ovom prigodom moram spomenuti i suradnju i nesebičnu pomoć koju već godinama dobivamo od našeg župnika preč. Eduarda Španovića. Svih ovih godina sve svoje aktivnosti, probe, susrete, zabave i druge aktivnosti HKC »Srijem« je obavljao u prostorijama župe sv. Dimitrija đakona i mučenika. Brinući kako za duhovno tako i za kulturno dobro svojih vjernika, Crkva nam je bila dobar domaćin, na čemu smo svi veoma zahvalni. 

HR: Imate li razvijenu suradnju s udrugama iz Hrvatske?

Imamo suradnju i s udrugama iz domovine, članovi smo ZAKUD-a iz Vinkovaca, i skoro tradicionalni gosti »Otočkog proljeća« i manifestacije »Divan je kićeni Srijem«, koju  organizira Općina Nijemci, draga nam je i suradnja s HKUD »Kralj Tomislav« iz Tolise, koji je bio naš gost na proslavi naše desete obljetnice. Ostvarili smo i suradnju s HKPD  »Valpovo 1905« iz Valpova te s udrugom »Prigorec« iz Sesvetskog Kraljevca kod Zagreba. Takvi susreti i suradnja uvijek vesele i produbljuju osjećaje zajedništva.

HR: Koje su poteškoće u radu?

Poteškoće koje prate naš rad ne razlikuju se mnogo od poteškoća s kojima se susreću i druge kulturne udruge na ovim prostorima. One su obično financijskog predznaka.

Neka mi ne zamjere ljudi koji se ovim poslom bave mnogo duže od mene i koji iza sebe imaju  impozantne rezultate u ovoj domeni, ali iznijet ću ovdje svoj osobni sud. Moje subjektivno mišljenje je da je danas teže animirati ljude, pogotovu mlade, za ovakve sadržaje koje pružaju kulturno-umjetnička društva i slične udruge, nego što je to bilo ranije. Popularnije je biti individualist, nemati interesa za zajednicu, nemati smisla za žrtvu koja će se odnositi na opće dobro i ne tražiti iz svega nužno korist za sebe. Čini mi se kako je to trend na čije posljedice nitko nije imun. Djelomičan uzrok takvom stanju jest i teška ekonomska situacija u kojoj se živi. Ponekad umorni od neprekidne trke za osiguravanjem egzistencije ljudi nisu voljni angažirati se na drugim područjima

HR: Kakvom vidite budućnost kulturno-umjetničkih udruga? Kako se mogu održati? Primjerice, konkretno, kako vi financirate vaše aktivnosti?

Uz pretpostavku da uspješno prebrode poteškoće o kojima sam govorio, ostaje vječiti problem financiranja ovakvih institucija. Svi smo u svom radu upućeni na različite sponzore, tijela lokalne samouprave, Veleposlanstvo i sl.,  koji su se pokazali provjerenim  i sigurnim partnerima, koji nam svojim financijskim inputima omogućavaju rad, ali možda bi trebalo početi razmišljati i o pronalaženju trajnijeg rješenja, koje će nam barem djelomično osigurati sigurna sredstva za rad. Možda bi trebalo obratiti više pozornosti na sustainbility (samoodrživost) i mogućnost da se kroz različite aktivnosti samostalno osiguraju sredstva. Naravno da u složenim ekonomskim uvjetima u kojima  živimo želja za samoodrživošću  izgleda utopistički i praktički nemoguća za implementaciju, ali mislim da je potrebno razmatrati i takve modalitete (samo)financiranja koji će, s  poboljšanjem ekonomskog aspekta života, sigurno isplivati na površinu. Naravno, djelovanje svake udruge uvjetovano je i bitno određeno gospodarsko-ekonomskim potencijalom i mogućnostima koje pruža lokalna sredina, te i to treba imati u vidu kada govorimo o samoodrživosti.

HR: Rođeni ste u Srijemskoj Mitro-vici. Jeste li nekada razmišljali otići iz rodnog mjesta? Što Vas posebno vezuje za Srijemsku Mitrovicu?

Nikada nisam poželio otići. Žao mi je kada ljudi zbog neriješenog socio-ekonomskog statusa odlaze, jer se brojčano smanjujemo, ali to je realnost s kojom se svakodnevno suočavamo. Za Mitrovicu me veže puno toga, mislim da ne bih mogao funkcionirati na drugom mjestu. Posebna ljubav mi je naša prigradska župa sv. Ane u Laćarku u kojoj nedjeljom i blagdanom vodim liturgijsko pjevanje, ljudi su srdačni i dragi i zadovoljstvo mi je s njima koračati na putu vjere. Volim svoj narod, ostajem i dalje ovdje i želim mu biti na korist i blagoslov.                                 g