Arhiv tekstova

»Drago mi je da smo se sabrali na ovo razmišljanje za koje smat-ram da je vrlo potrebno, budući da je đavao zbilja gospodar svijeta. Nadam se da će moje predavanje opravdati ovaj naslov. Kada bih ja i bio toliko nemoćan da ne mogu opravdati ovaj naslov, on stoji, jer ga Isus naziva gospodarom svijeta. S čime je đavao to zaslužio, odnosno kako je došlo do toga da je đavao postao gospodar svijeta – sve to želim Vam rastumačiti.«  Ovim riječima je pater Tadej Vojnović započeo svoje predavanje u četvrtak, 7. veljače u dvorani HKC »Bunjevačko kolo«. Evo o čemu je govorio...

ĐAVAO POSTOJI I DJELUJE U SVIJETU: Đavao je stvarnost. On je vrlo inteligentno i uzvišeno biće. Đavao postoji, on je realan, daleko je od svakog vica i svakog štosa. Prvi Kršćani su znali da sotona postoji i da je strašan. Tako Petar piše prvim Kršćanima: »Budite trijezni i bdijte: vaš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždre!« (I. Petrova 5,8) Nema sumnje da Sveto pismo iz Staroga i Novoga zavjeta dokazuje da đavao postoji i djeluje u svijetu. Đavao je užasno i opasno biće u kome nema trunka dobra, niti dobrih namjera. Zato nemojmo odmahnuti rukom i reći da je danas, u 21. stoljeću govoriti o đavlu, smiješno. Danas je đavao na drugačiji način prisutan i drugačije djeluje nego li prije. Danas đavao ima sasvim drugu strategiju. Njemu je stalo da ljudi misle da ga nema. Tako je on bolje zamaskiran, stoji u pozadini, te vuče velike poluge zla. Zato Isus govori: »Tko god čini zlo mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti, da se ne razotkriju njegova djela.« (Ivan 3,20) To se odnosi na đavla, ali i na sve koji su s njim povezani. 

Riječ »sotona« susrećemo u Starom zavjetu, a potiče od hebrejske riječi i ima više značenja. U sebi nosi različita značenja: neprijatelj, tužitelj, klevetnik, lažac. U novozavjetnim spisima izraz satan se pojavljuje 35 puta. Premda se kod Ivana izraz satan pojavljuje samo jedanput, Ivan spominje i druge izraze za đavla i to više puta. Riječ »đavao« potiče od grčke riječi. To je onaj koji ometa i koji baca zapreke pod noge. U novozavjetnim spisima diabolos se spominje 32 puta.  Riječ »vrag« je staroslavenskog podrijetla i znači neprijatelj, a zove se i zli. Isus ga često tako naziva. U molitvi Oče naš, molimo se da nas oslobodi od Zloga. Ivan kaže: »Od Boga smo, a sav je svijet pod zlim«. Isus moli u velikosvećeničkoj molitvi: »Ne molim te da ih digneš sa svijeta, već da ih očuvaš od Zloga«. (Ivan 17) Isus ga naziva i ocem laži. Isus kaže: »Vi imate đavla za oca i hoćete da vršite želju oca svoga. On bijaše ubojica ljudi od početka i nije stajao čvrsto u istini, jer u njemu nema istine. Kad god govori laž, govori svoje vlastito, jer je lažac i otac laži«. (Ivan 8,44) 

TKO JE SOTONA?: On je prije svega živo biće, osoba, tj. subjekt djelovanja. On je čisti duh i nema niti jednu materijalnu oznaku. Đavao nije što, nego tko. Kad govorimo da je đavao osoba, onda je on anđeo. Sve što znamo iz Biblije o anđelima, može se na njega primijeniti. Anđeo je stvorenje Božje, čisti duh, on je osoba, ima razum i volju, on je subjekt djelovanja. Anđeo je stvorenje, ali po svojem moćnom biću nadilazi sva druga stvorenja, pa i čovjeka. Pri susretu s čovjekom izaziva strah, zato su njegove prve riječi pri susretu s ljudima:  »Ne boj se!«. Mi nemamo prikladne kategorije, niti pojmove kojima bismo izrazili biće anđela. Anđeo je oslobođen svake materije, on je čisti duh premda se objavljuje čovjeku. On je u visokom stupnju osoba. Po svojoj samostojnosti, po razumu i volji anđeo daleko nadilazi čovjeka. Nadilazi ga i po spoznaji. Anđeo, obzirom da nije vezan uz materiju, ima potpunu refleksiju i spoznaju, nema ograničenja da bi se nekom spoznajom nešto iskrivljavalo, jer direktno proniče sve što postoji. On spoznaje sve što jest i kako jest. Anđeli gledaju cijelim svojim bićem. Kod njih nema promišljanja, nema dvojbi, odluke se donose odjednom, čvrsto i nepovratno. Budući da je u totalnoj refleksiji, odluku može donijeti nepovratno. Kreću se bez pomicanja. Jednostavno, stavljaju svoju prisutnost na određeno mjesto. Anđeo nema božansku moć, on je stvorenje koje izvršava volju Božju, a sotona je anđeo koji je otpao od Boga. Sve što je rečeno o anđelima, vrijedi i za sotonu, a sotona je pali anđeo, anđeo koji je rekao Bogu »Ne!«. 

PAD ANĐELA: Biblija ne opisuje kako je točno došlo do pada anđela, međutim, slijedeći neka teološka mišljenja, možemo reći da postoje dva prijedloga u kojima je zajedničko da je Bog očitovao anđelima volju Božju koju oni nisu prihvatili. Bog im je objavio da će oni služiti ljudima. Oni? Tako veliki i uzvišeni ! Po tome mišljenju jedna je skupina rekla »Ne!«. Ta odluka bila je konačna. Druga teorija tvrdi da je jedan dio anđela otpao jer im je Bog očitovao da će sin postati čovijek. Jedan dio je iskazao potpuno neslaganje i neposlušnost. Postoji predaja koja kaže da je vođa svih tih otpadnika bio anđeo svjetla (Oriel ili Uriel, kasnije, prevedeno u latinskom jeziku kao Lucifer). Po tome razmišljanju postojala su četiri glavna anđela: Mihael – »Tko je kao Bog«, Gabriel – »Snaga Božja«, Rafael – »Lijek Božji« i Uriel – »Svjetlo Božje«. Tako su anđeli postali neprijatelji Boga, čovjeka i svega Božjega djela. Đavao mrzi čovjeka i želi razoriti djelo Božje. Konačni cilj mu je ubiti čovjeka. Nikada đavao nema drugu  namjeru.

TKO JE STVORIO SOTONU?: Bog je stvorio dobrog anđela. Sotona je sam sebe stvorio, učinio se takvim kakav jest. No, možemo se pitati, nije li nepravedno da tako slab čovjek, sa smanjenom spoznajom, i fizički i psihički, stoji nasuprot moćnom đavlu. Kad je Bog postavio čovjeka nasup-rot tako moćnom biću kao što je đavao, čovjek je bio jači. Čovjek je imao Božju zapovijed. Koliko dugo je držao Božju zapovijed, toliko dugo je bio jači od sotone. U čemu je napastvovanje ?  Sotona napastuje upravo tako da čovjeku izbije Božju zapovjed. Tako čovjek postaje njegov plijen. Dokle god se čovjek drži Božje zapovijedi, moćniji je od đavla.

ŠTO JE POTREBNO?: Potrebno je otvoriti svoje srce, Boga staviti na prvo mjesto svojega života, čak i ispred sebe. Bog nas toliko ljubi da će nas voditi kako je najbolje. Mi se pitamo mora li Bog moliti čovjeka da uđe u njegovo srce. Da, mora ga moliti. Ljudsko srce je toliko autonomno da u njega ništa ne može ući što čovjek ne pusti, pa ni Bog. 

Zašto Bog ne uništi đavla? Bog nije uništio niti jedno svoje stvorenje, nikada. Sve što je stvorio, stvorio je kao dobro, pa makar je to stvorenje okrenulo njemu leđa. 

Kada će doći kraj đavlu? Đavla drže ljudi. Dokle god bude ljudi koji će htjeti njemu služiti i biti pod grijehom, bit će i đavla. 

Kako đavao djeluje u svijetu, kako djeluje u čovjeku, kako ga razotkrivati u društvu, politici, ekonomiji, u etničkim zajednicama, u crkvi, o tome drugi put. U Subotici će pater Tadej održati sljedeće predavanje 6. ožujka s početkom u 20 sati.                   g