Arhiv tekstova

Ova fotografija nešto slabije kvalitete napravljena je u jesen 1970. godine, a njezina vrijednost ogleda se u činjenici da je to posljednji susret oca, Martina Horvackog, osnivača NK Bačka iz Subotice, najstarijeg nogometnog kluba na prostorima nekadašnje Jugoslavije, i njegovog sina Marka, u to vrijeme suca Ustavnog suda Vojvodine i svojevremeno jednog od prvih gradonačelnika Subotice.

Fotografiju je snimila kćer i sestra Marija, a za tamnu površinu i ne posve jasne likove vjerojatno je kriva i tama kućnog ‘ambetuša’ u kojemu su otac i sin pozirali.

Posljednje godine svoga života Martin Horvacki je provodio upravo ponajviše u hladovini ovoga predvorja obiteljske kuće u Ulici Mihajla Radnića broj 6 u Subotici, u neposrednoj blizini „Golubove škole“ (OŠ Matko Vuković), sjedeći umotan u kariranu deku s kombinacijom crveno-zeleno-bijelih kockica. U poznoj starosti, umro je u 88. godini života, još uvijek je bio pri punoj mentalnoj snazi i vrlo je rado volio voditi razgovore o brojnim starim i novim  temama. 

Trenutak nastajanja posljednjeg fotografski zabilježenog susreta oca i sina, najvjerojatnije je prekinuo jednu od njihovih brojnih rasprava o aktualnoj političkoj situaciji, te povijesne 1970. godine, koja će donijeti mnogo promjena u životima mnogih subotičkih Hrvata. Zasigurno jedna od najjačih »razgovornih« strana Martina Horvackog bila je upravo povijest, jer je veći dio svoga radnoga vijeka proveo kao glavni arhivist Gradskog arhiva, koji se nalazio u Gradskoj kući.

A njegov sin i sugovornik Marko Horvacki upisan je velikim slovima u povijest vojvođanskih Hrvata, jer se cijeloga života zalagao za ravnopravnost hrvatskog jezika u tadašnjoj zajedničkoj državi i za otvaranje hrvatske gimnazije u Subotici. Njegov san se konačno ispunio pretprošloga rujna, kada je konačno upisan prvi razred na hrvatskom jeziku u subotičkoj Gimnaziji »Svetozar Marković«.

Značaj ove obiteljske fotografije uvećava i okolnost da je u trenutku njezinog nastajanja Marko Horvacki obnašao dužnost suca Ustavnog suda Vojvodine u Novom Sadu, dotad najvišu dužnost koju je obnašao jedan subotički Hrvat. Odlaskom na rad u Novi Sad i preseljenjem iz rodne Subotice, nažalost zbog brojnih radnih i političkih obveza, nije bio u mogućnosti često posjećivati roditelje i ostali dio obitelji, pa je koristio svaku moguću priliku barem za kratki posjet. Pa i tada, kada bi došao, uvijek je bio »poslovno« obučen u odijelo i kravatu, kako je po starovremenskoj modi navikao. Po tome se ugledao na oca, koji je i doma uvijek bio elegantan, pritom gotovo nikada ne skidajući omiljeni šešir.

Osim svih društveno-političkih tema iz tadašnje aktualne svakidašnjice, još je jedna »ozbiljna« tema bila neizostavnim dijelom njihovih razgovora. Naravno, u pitanju je nogomet i njihova Bačka, koju su voljeli i za koju su živjeli cijeloga života. Otac Martin jedan je od osnivača najstarijeg nogometnog kluba u zemlji, koji je svojim rukama kopao i stvarao teren pokraj Somborske kapije, a sin Marko je veći dio mladosti, sve do početka studija na Pravnom fakultetu, provodio upravo u Bačkoj, igrajući za sve selekcije kluba. A nogomet je uvijek bio nepresušni izvor brojnih komentara, osobito glede posljednjih prvenstvenih rezultata i priprema za proslavu 70-godišnjice kluba (1971. godine op. a.). Ako se možda po pitanju politike i određenih uvjerenja nisu uvijek slagali, na nogometnom je planu uvijek po pitanju Bačke postojao konsenzus. Kako i ne bi, kada su njezinu crveno-bijelu boju voljeli više od svega.

Nedugo nakon ove posljednje fotografske snimke, koncem te 1970. godine Martin Horvacki je umro i pokopan je na Bajskom groblju u Subotici, a njegov sin Marko umro je 1993. godine i pokopan je na Gradskom groblju u Novom Sadu.