Arhiv tekstova

Od ovoga broja započinjemo novu rubriku pod nazivom ‘Van protokola’ u kojoj ćemo, uz ljubaznu suradnju naših sugovornika, prikazati osobe iz društvenopolitičkog života naše zajednice u, za javnost, čini se, manje poznatom svjetlu. Svjetlu njihova svakodnevnog života, kada on nije pod reflektorima javnosti i službenih dužnosti koje obavljaju.

Prvi naš sugovornik je predsjednik DSHV-a i jedini hrvatski zastupnik u Skupštini Srbije, Petar Kuntić, koji se rado odazvao našem pozivu  ispričao nam crtice iz njegovog života van protokola.

Kada skinem kravatu jednostavno postajem posve običnim građaninom ove zemlje, jednak svima drugima. U biti, sve je stvar životne rutine i navike, konkretno u mome slučaju je, primjerice, postala posve normalna stvar da se nakon cijeloga dana provedenoga u državnom parlamentu navečer nađem na nekom salašu na Bikovu pokraj Subotice. A tada više nisam ni na kakvoj odgovornoj dužnosti, koju svakodnevno obavljam – započinje priču Petar Kuntić

KUĆNI LJUBIMCI

 

Moje kućne obveze, glede participiranja u nekim redovitim svakodnevnim poslovima poput nabave i sličnog su zbilja minimalizirane, ali zato veći dio slobodnoga vremena poklanjam redovitoj skrbi prema našim kućnim ljubimcima. Dugogodišnji sam uzgajivač ukrasnih ptica i uvijek kada se vratim s posla, pa bilo to i kasno navečer, obvezno moram otići do njih i provesti neko vrijeme uz kaveze. Zapanjujuće je kako ptice poznaju svoga domaćina i kada se pojavim u mraku odaje u kojoj ih držim, prije nego što upalim svjetlo, one se oglašavaju cvrkutom i pozdrave me. Posljednjih nekoliko godina uzgajam američkog texana, glasovitu vrstu industrijskog goluba, s kojima sam na posljednje dvije međunarodne izložbe u Subotici osvojio prvo mjesto. Također, svake nedjelje kada sam u Subotici, obvezno odlazim na ovdašnju Golupčiju tržnicu i razmjenjujem ptice i iskustva sa svojim prijateljima i drugim uzgajivačima, koji su u većini daleko od političkih sfera. 

NOGOMET

 

Otkada je moj mlađi sin Dinko otišao u nogometni kamp Cibalie iz Vinkovaca, svake subote sam negdje na terenima diljem Slavonije, redovito prateći njegove nastupe. S druge strane, i prije njegova odlaska u Hrvatsku, dugo godina sam se aktivno bavio djelatnošću sportskoga radnika u nogometu, i isto tako sam godinama bio na nogometnim terenima diljem Vojvodine, a prije četiri godine sam u suradnji s HNV-om oformio nogometnu reprezentaciju Hrvata iz Vojvodine, koja je na SP autohtonih hrvatskih manjina u Švicarskoj zabilježila vrijedan rezultat – drugo mjesto.

I ovoga ljeta nas, u lipnju, očekuje nastup na turniru EP-a i dobar dio slobodnog vremena trošim na sve pojedinosti organiziranja potrebne logistike glede okupljanja momčadi, odigravanja pripremnih susreta i osiguravanja sredstava za odlazak u Split, grad domaćin ovoga natjecanja. Dok me obveze zastupnika u Skupštini Srbije nisu odvele put Beograda, prakticirao sam igrati mali nogomet u nekim popodnevnim ili večernjim terminima tijekom radnoga tjedna, ali sada je to praktički neizvedivo.

 

OBITELJ

 

Zbog svih mojih svakodnevnih poslovnih i stranačkih obveza i putovanja na relaciji Subotica – Beograd, moja obitelj ponajviše osjeti moje odsustvovanje. No, zajednički podnevni nedjeljni ručak, posljednjih dvadeset godina, postao je obveznim okupljanjem  svih članova naše obitelji. Poslije popodnevnog odmora, također obvezno, u pet sati odlazimo svi skupa na nedjeljnu misu. Kada god vrijeme dozvoli, volim skupa s mojom obitelji posjetiti neki koncert, posljednji puta smo bili slušati Zlatne dukate kada su gostovali u subotičkom KTC-u, ili izaći u neki od lokala u gradu i okolici, primjerice Boss ili etno salaš Čuvardić na Kelebiji – završio je priču o svom vremenu bez kravate predsjednik DSHV-a i zastupnik u Skupštini Srbije Petar Kuntić.