Arhiv tekstova

NATUROPATIJA je disciplina koja se temelji na tretiranju uzroka bolesti prirodnim metodama liječenja, kako bi se postiglo optimalno zdravlje koje može biti ugroženo genetskim predispozicijama, poremećajem prehrane i životnim stilom. Iako je pojam naturopatija nastao 1895. godine, ovakav tip medicine prakticirao se stotinama, ako ne i tisućama godina prije. Koliko je poznato, principe naturopatije među prvima je primjenjivao grčki liječnik i filozof Hipokrat (V. stoljeće nove ere). Osnovni principi naturopatije preuzeti još od vremena škole Hipokrata su sljedeći:

1. Priroda ima snagu za liječenje

2. Identificiraj i tretiraj uzrok, ne samo simptome

3. Tretiraj cjelokupno tjelesno, mentalno i duhovno biće

4. Nemoj naškoditi

5. Potiči kod ljudi prevenciju – bolje je spriječiti nego liječiti

6. Djeluj kao učitelj

Za Hipokrata, pa tako i suvremene naturopate, zdravlje je izraz harmonijske ravnoteže između različitih komponenata ljudske prirode, njegovog okoliša i načina života te je priroda najbolji liječnik – Vis medicatrix naturae. Harmonija se postiže pravilnom prehranom, tretmanima vodom, odmorom, suncem i postom. Po sadašnjim stajalištima naturopati savjetuju svoju metodu liječenja kod raznorodnih bolesti, koje se svakodnevno pojavljuju u široj populaciji i to prvenstveno kod: oslabljenog imuniteta, alergija, astme i ostalih bolesti dišnog trakta, kod bolesti srca i krvožilnog sustava, reumatskih bolesti, ginekoloških smetnji, kožnih i infektivnih bolesti, tegoba s probavom, uroloških tegoba, kod stresa, umora, depresije, straha, poremećaja težine i sličnog.

 

HOMEOPATIJA je slična naturopatiji jer je i njen začetnik Hipokrat, ali se od nje razlikuje po tome što se temelji na principu »slično se sličnim liječi« – »Similia similibus curentur«. U Europskoj Uniji ima 30.000 liječnika koji se službeno bave homeopatskom praksom. Potpuno priznavanje homeopatije i njeno izjednačavanje s konvencionalnom (klasičnom) medicinom postoji u sljedećim zemljama: Rusiji, Engleskoj, Češkoj, Mađarskoj, Belgiji, Portugalu, Rumunjskoj i Litvi. Slovenija i Švedska su jedine zemlje članice EU gdje homeopatija nije prihvaćena kao legalan način liječenja.

Homeopatija smatra kako je uvijek bolestan cijeli čovjek i da do povlačenja simptoma bolesti dolazi samo onda kada liječimo bolesnika u cijelosti. Ona povezuje duh i tijelo svakog čovjeka kao jednu nerazdvojnu energetsku cjelinu. Homeopati smatraju kako u organizmu postoji slaba točka, odnosno dio tijela koji je najslabiji te će on zbog svoje genetske predisponiranosti najprije biti zahvaćen bolešću (um, živčani sustav, endokrini sustav, imunološki sustav). Tako se ovaj način liječenja savjetuje kod psihosomatskih bolesti kod kojih klasična terapija ima ograničavajući efekt, i slično kao i naturopatija, kod bolesti dišnih organa, organa za probavu, reumatskih bolesti, bolesti srca i krvožilnog sustava te uroloških i ginekoloških bolesti.

Homeopatski lijekovi mogu biti biljnog, mineralnog, životinjskog podrijetla, te podrijetla sekreta i ekskreta bolesnih ili zdravih živih organizama. To su supstancije koje u svom osnovnom, koncentriranom obliku uglavnom nemaju ljekovit učinak, mogu biti čak i toksične – otrovne, međutim, posebnom farmaceutskom procedurom od njih nastaju ljekoviti pripravci koji predstavljaju osnovu za homeopatsko liječenje. Klasičan pristup u ovom obliku liječenja polazi od osnove da se jedan homeopatski lijek propisuje jednom pacijentu na osnovi njegovog trenutnog stanja i njegovih trenutačnih tegoba.