Arhiv tekstova

Stanko Vraz, pravim imenom Jakob Frass, jedini je Slovenac koji je prihvatio Gajevu ilirsku ideju i zbog »viših ciljeva« se odrekao svoje narodnosti i materinskog jezika. Rođen je u Cerovcu (Slovenija) 1810. godine. U Grazu 1833. godine upoznaje Ljudevita Gaja, a iste godine po prvi put posjećuje Zagreb, u kojem se od 1839. trajno nastanjuje. Govorio je francuski, španjolski, talijanski, engleski, njemački, veliki broj slavenskih jezika, te grčki i latinski. U Zagrebu se priključuje hrvatskim preporoditeljima prihvaćajući ideje iliraca. Vraz  se smatra osnivačem književne kritike, a svoje je kritičke članke objavljivao pod imenom Jakob Rešetar, dok je pseudonimom Jakob Cerovčan potpisao svoje mladenačke pjesme pisane slovenskim jezikom. 

Vraza su njegovi suvremenici smatrali jednim od prvih talenata naše književnosti, lirskim pjesnikom autentične inspiracije i književnim organizatorom velike snage. Dio svog književnog stvaralaštva sabrao je i objavio u trima zbirkama pjesama: Đulabije (1840.), Glasi iz dubrave žerovinske (1841.) te Gusle i tambura (1845.). Prve dvije knjige Đulabija tiskao je 1840., dok su treća i četvrta objavljene tek nakon njegove smrti. 

  Ljubavne stihove Đulabija, odnosno pisma Gajevoj nećakinji Ljubici Cantily, sastavio je u formi krakovjaka, poljske narodne pjesme, koju će nakon njega nasljedovati i drugi hrvatski preporoditelji. Bio je iznad svega pjesnik ljubavi koji svoju dragu uzdiže do ideala budeći svojim ljubavnim kanconijerom poznate literarne asocijacije. Od prvoga je dana išao svojim putem ne napisavši ni jednu budnicu, ni jednu davoriju, ni jednu politički aktualnu pjesmu u duhu ilirizma. Pjesmom Odgovor braći što žele da pjevam davorije (Danica, 1837.) iznosi razloge svog pisanja ljubavne lirike u vrijeme prevladavanja budničkih akorda.

Zbirku balada i romanci Glasi iz dubrave žerovinske posvetio je Dragojli Štaudar. Gusle i tambura je naziv treće Vrazove zbirke u kojoj se ističe ciklus prijevoda A. de Lamartina, F. Schillera i drugih, te ciklus intimne lirike (Cvijeće i voće). Kao autor ciklusa od 47 soneta naslovljenih Sanak i istina te ciklusa od sedam gazela, lirske vrste koju je preuzeo od njemačkih romantičara, Vraz potvrđuje svoju privrženost i vjernost ljubavnoj tematici.

S vremenom se razišao s Gajem, koji je ilirski pokret smatrao isključivo domoljubnim i političkim. Vraz se, kao rođeni pjesnik, s takvim stajalištem nije mogao složiti te je osnovao prve hrvatske književne novine Kolo. Sve do pred kraj života, kada se zapošljava kao tajnik Matice ilirske, Vraz nije imao ni želio stalni posao, želeći se u potpunosti posvetiti književnosti.