Arhiv tekstova

»Sedam dana nakon povratka s odsluženja vojnog roka u Novom Sadu, Krešo je otišao na koncert Sonic Youtha u Ljubljanu. U glavi mu je još zujalo od ranojutarnjih naredbi i svakidašnjih gluposti, pa je krenuo organizirano autobusom, nije imao živaca kao nekada za vožnju vlakom, za cjelonoćno čekanje na peronu i presjedanje u Divači. U autobusu je bilo četrdesetak ljudi, nikog nije poznavao, sjedio je uz prozor i povremeno mjerkao djevojku na sjedalu s druge strane prolaza. Pred Križankama je sreo Ivana, Kristijana i Željka, prijatelje koji su došli vlakom, pa su zajedno ušli unutra. Koncert je bio divna eksplozija buke. Nakon završetka otišao je do autobusa, no onda ih je organizator putovanja, umjesto kući, najprije odveo u klub K 4. Bilo mu je strašno dosadno i samo je sjedio s pivom u ruci. Nekoliko puta se duže pogledao s djevojkom iz autobusa, osmjehnula mu se. Kad su konačno krenuli, gotovo svi su ubrzo klonuli i uspavali se, a njih su dvoje počeli razgovarati. Njena suputnica je zaspala. Negdje oko Postojne premjestila se do njega, zvala se Petra, i pričali su do izlaska iz autobusa kod Arene«.

Tako počinje prva priča iz nove knjige Vlatka Ivandića, naslovljena »Petra«. 

 

Ženska imena kao naslovi

 

I ostale priče, osim jedne, nosit će imena ženskih osoba. Primjerice, Tihane: »Već cijeli sat Sead stoji pred Tihaninom zgradom. Vrzma se, hoda, ogledava. Odlučio je da baš tu večer mora pozvoniti na njena vrata. Živi sama u podstanarskom stanu na trećem katu, dugo nema nikoga, saznao je«.

Ili Nataše: »To što su Nataša i on pet godina radili u istom uredu, Vedranu nije previše značilo. Teško da bi je izvan posla nazvao i poznanicom. Iako su bili na ti, nisu se družili. Za marendu su išli svatko na svoju stranu. Ona s kolegicama iz susjednog ureda, on s prijateljem iz drugog odjela«.

Pa Ljerke: »Gurajući Billom prepuna kolica, Luka je na odjelu sa sladoledom ugledao Ljerku. Bila je sa sinom i nekim muškarcem, natrpavali su kolica, izgledali su mu veselo i povezano. Odmah je zamijetio da je trudna, trbuščić se jasno ocrtavao ispod majice. Uputio se prema njima, želio ju je pozdraviti, ali kad su im se pogledi sreli, okrenula je glavu«. 

I tako dalje i dalje, ženska imena kao naslov i motiv obilježavaju priče određene kao ljubavne. 

 

Opsesija pisanja o ljubavi

 

A sama knjiga predstavljena je riječima: »Kada bi Robert Altman, da je živ, snimao film prema Ivandićevim pričama, bili bi to ‘Kratki rezovi 2’. On bi ‘Ljubavne priče iz grada kraj mora’ složio tako da bi se sinkrono odvijale, sve dok kroz kaleidoskop ljudi i događaja ne bismo ugledali ono bitno čime se Vlatko Ivandić bavi u svakoj svojoj knjizi: odnos muškarca i žene u svojoj punini, ali i jednostavnosti. Od početka svoje literarne karijere Ivandić piše ljubavne romane i priče. S tom opsesijom pisanja o ljubavi on postaje ‘težim’ i ‘tvrđim’ od bilo kojeg ‘stvarnosnog’ prozaika, jer se ne plaši oštrih rubova, slomova i smrti kao velikog i mračnog finala ljubavi. Upravo smrt glavnog lika čini neke njegove priče krajnje potresnima, dok smo u drugima, u kojima se naizgled ne dogodi baš ništa osim što protagonisti popiju kavu, svjedoci nerealiziranih, ne manje napetih odnosa što će ostati u glavama junaka kao neka mračna mjesta kojima će se vraćati u besanim noćima.« 

Veličina je ovih kratkih priča u tome što se u svakoj dogodi rez, u svakoj je lik taknut nečim neumitnim, čije će tragove nositi dok bude živ. I premda bi se reklo da knjigom defiliraju Puljani i Puljanke, slaveći pritom svoj grad kraj mora, u njima bi se mogli prepoznati Tristan i Izolda, tragični Wagnerovi junaci. Naravno, ova knjiga nije uopće natopljena Wagnerom, nego rock’n’rollom.

Zbirka »Ljubavne priče iz grada kraj mora« najnoviji je naslov autora kojom potvrđuje da je Ivandić pisac kojeg vrijedi čitati. Naizgled jednostavno, Ivandić zapravo progovara o velikim temama skrivenim u zakutcima svakidašnjice, često neprepoznatljivim i nepravedno gurnutim na marginu na kojoj im nikako nije mjesto. U blagim odsjajima doista bitnog, s mogućnošću proživljavanja ispričanog kroz vlastite priče, ova nas knjiga zasigurno neće ostaviti ravnodušnima.