Arhiv tekstova

Čak i u uvjetima ekonomske krize ljudi moraju kupovati hranu. Odjeću i automobile ne moraju, ali hranu moraju. Ova se rečenica, kao prepričana izjava pokrajinskog premijera Bojana Pajtića, svakodnevno vrti na službenom razglasu Novosadskog sajma, na kojem je u tijeku Međunarodni poljoprivredni sajam, jedan od najvećih u regiji. Tom se izjavom sugerira da bi Vojvodina, kao izraziti poljo-industrijski potencijal, sadašnju gospodarsku krizu mogla proći manje okrnjena nego neki drugi krajevi zemlje, pa i šire.

Prvi dan sajma, subota 9. svibnja, međutim, nije ulijevao veliko povjerenje. Slika značajno manjeg broja posjetitelja nego ranijih godina jednostavno je bola oči. Izlagača je i ovoga puta puno, preko 1600 iz tridesetak država i s različitih kontinenata, no opipljivi efekti njhova nastupa zbrajat će se tek u tjednima i mjesecima koji dolaze. Optimizma ne nedostaje, ali je ljestvica očekivanja niža nego ranije. Ako pad prodaje ne bude veći od 40 posto u odnosu na lane, bit ćemo zadovoljni, često se moglo čuti i na ovoj sajamskoj manifestaciji.

 

Hrvatske tvrtke

 

Od inozemnih izlagača najviše je proizvođača i trgovaca iz najbližeg okruženja: Hrvatske, Bugarske, Rumunjske, Crne Gore, Slovenije i Mađarske. Iz tih su zemalja i najbrojniji strani posjetitelji, sudeći bar po registarskim pločicama na automobilima parkiranim oko sajma. Najatraktivnije tvrtke koje su izložile svoje najnovije proizvode i ovoga su puta iz SAD-a, Njemačke, Velike Britanije, Italije i Francuske, dok zapažen nastup imaju i proizvođači iz zemalja narastajuće gospodarske snage – Kine, Indije, Turske…

Velik prostor na najatraktivnijoj lokaciji u Master dvorani zauzima Todorićev Agrokor, a na štandu Hrvatske gospodarske komore Osijeka zajednički nastupaju: Borovo, Kandit, Đakovština d.d., Saponija, BC institut Zagreb, Kutjevo, Slavonija slad i Belišće d.d. Zanimljivo predstavljanje ima i Limarija Sebastijan iz Bestovja, koja je kupila Jedinstvo iz Bačke Palanke, a prema riječima njihovih predstavnika na sajamskom štandu na otvorenom, sjedište tvrtke otvo-rit će u Maloj Bosni kraj Subotice. Proizvode široku lepezu proizvoda, od limarije i opreme za roštiljadu i svinjokolju, do kućne galanterije. Na pitanje otkud selidba sjedišta u Malu Bosnu, ako tamo neće biti ni proizvodnje niti prodajnog mjesta, službenica na štandu imala je samo jedan odgovor: »Gazda to sigurno zna«. Proizvodi im se mogu kupiti u beogradskom Pevecu, ali i u trgovačkim centrima Rodić i Maxi.

Agrokorov sajamski prostor praktički nema izložene proizvode, nego velike svijetleće reklame ionako nadaleko poznatih artikala i marki: Jana, Frikom, Dijamant… I, naravno, četiri hostese u ugodnom čavrljanju.

 

Dominacija traktora

 

U odnosu na prijašnje godine, zamjetan je veći postotak izloženih traktora. Središnja sajamska mjesta gotovo su preplavljena traktorima, dok su drugi poljoprivredni strojevi ostali u njihovoj sjeni. A, traktora je raznih: od IMT-a za 8500 eura, do John Deara i Fergusona kojih ima i za 200.000 eura. Razlika nije samo u cijeni. Najnoviji mo-deli američkih, njemačkih i britanskih traktora više podsjećaju na suvremene cestovne krstarice. Njihovi proizvođači tradicionalno vode računa ne samo o funkciji svoga proizvoda, nego i o nje-govu dizajnu. Kabine i komandne table nekih od njih podsjećaju na one od zrakoplova, da ne kažemo svemirskog broda. U usporedbi s malim IMT-om, za čiju kupovinu država subvencionira 2000 eura, izgledaju kao čelični divovi koji mogu i poletjeti. Koji to domaći poljoprivredni proizvođač može kupiti, i još više, za koliko se vremena takav stroj može isplatiti, pitanje je na koje nedostaje jednoznačan odgovor. Ali, sigurno je da će bar neki od tih eksponata naći kupca i u Srbiji, posebice Vojvodini. Kada se vlasništvo nad većim dijelom poljoprivrednog zemljišta u pokrajini razdijeli na tek nekoliko moćnih pojedinaca, niti prodaja ovakvih skupih traktora nije nemoguća.

Relativno je bogata ponuda stoke i sitne peradi, kao i kućnih ljubimaca, a mala je atrakcija štand na kojem se prodaju mesne prerađevine od starih, autohtonih domaćih životinja. Međutim, i tu treba biti oprezan: kobasica od svinje mangulice košta 1900 dinara za kilogram, a slanina je 800 dinara. I jedno i drugo je ukusno, vjerojatno i zdravo, pa ipak…

I, dok su proizvođači s raznih strana svijeta plaćali i preko 500.000 dinara za izložbeno mjesto na otvorenom, u nadi da će im se novac vratiti kroz neki sklopljen posao, smanjena posjećenost dijelom je uzrokovana i ne baš niskim cijenama ulaznica, a onda i ostalim troškovima. Ilustracije radi, ulaznica za 76. po redu Međunarodni poljoprivredni sajam u Novom Sadu iznosi 550 dinara za odraslu osobu, a, recimo, pljeskavica u lepinji košta 300 dinara, piletina 400. S prijevozom iz bilo kojeg mjesta Vojvodine tako za posjet sajmu jednoj prosječnoj obitelji treba najmanje 6-7 tisuća dinara, pa nek se svatko sračuna. 

Otud nije niti veliko čudo da je najposjećeniji dio priredbe onaj koji je vašarski, tamo gdje se prodaju sitnice i starudija, reklo bi se. No, niti tu novac baš pretjerano ne mijenja vlasnika, uglavnom se aktivnosti završavaju na razgleda-nju.

»Na sajmu ove godine ima puno manje posjetitelja, moj je dojam da ih nema niti polovica u odnosu na ranije godine«, kaže predsjedavajući Asocijacije po-ljoprivrednika Vojvodine Miroslav Kiš, kojeg zatičemo na sajmu. »Ulaznica je jako skupa i mi ćemo izraziti svoje nezadovoljstvo vodstvu Novosadskog sajma. Sajam nije namijenjen nekom drugom nego poljoprivrednicima, a oni su istrošeni i nema smisla na njima dodatno zarađivati tako skupom ulaznicom. Inače, što se ponude tiče, najnovija svjetska dostignuća gotovo svih renomiranih proizvođača su tu, a bit će vjerojatno i neke prodaje, jer su krediti prilično povoljni, a zemlja se mora obrađivati, bez obzira što je kriza i bez obzira što je suša.« 

 

Optimizma ne manjka

 

Sajam je, ne baš prema ustaljenoj praksi, otvoren dan prije, u petak 8. svibnja. Figurativno rečeno, vrpcu je svečano presjekao premijer Mirko Cvetković, rekavši tom prigodom kako poljoprivredna i prehrambena proizvodnja, u uvjetima ekonomske krize, mogu postati nositelji razvoja domaćeg gospodarstva. Nije izostalo niti premijerovo obećanje da će srpska vlada »nastaviti pružati potporu poljoprivrednicima kroz konkretne programe i efikasne odgovore na njihove inicijative i sugestije«.

Resorni ministar Saša Dragin dodaje kako, i pokraj toga što su sredstva Ministarstvu poljoprivrede rebalansom smanjena za 26 posto, subvencioniranje poljoprivredne proizvodnje u ovoj godini nije ugroženo, osim za nekomercijalna poljoprivredna gazdinstva. 

»Olakšavajuća je okolnost što smo zadržali vlastite prihode, za razliku od ostalih ministarstava, kojima su vlastiti prihodi smanjeni za oko 40 posto, tako da ćemo taj dio nadoknađivati iz tih prihoda«, objašnjavao je Dragin ovih dana. Prema njegovim riječima, subvencije od 12.000 dinara po hektaru ne smiju biti dovedene u pitanje, jer se ne radi o potrošnji već o investiranju u kvalitetno sjeme, umjetno gnojivo, kvalitetno dizel gorivo. Nakon objave o subvencioniranoj kupovini IMT-ovih traktora, ministar je optimističan: »U razgovoru s predstavnicima IMT-a dobio sam informacije da više nije problem kako prodati traktore, već kako proizvesti dovoljan broj«, izjavio je Saša Dragin Tanjugu.