Arhiv tekstova

Učenik osmog razreda OŠ »Jovan Jovanović Zmaj« iz Subotice Vanja Bačić boksom se bavi svega nekoliko godina, ali je već skrenuo pozornost na svoj boksački talent. Trenirajući pod stručnim nadzorom Tomislava Antelja u svojoj kolekciji već ima dva naslova državnog prvaka i pobjede na međunarodnim turnirima, a sredinom svibnja očekuje ga i veliki ispit na Svjetskom prvenstvu u Armeniji.

 

Koliko dugo se baviš boksom?

Boks treniram sada već treću godinu, a moja boksačka priča započela je u sedmom razredu osnovne škole na nagovor jednog mog prijatelja, koji me je poveo sa sobom na trening. Kako već to biva, meni se boks svidio i ostao sam u ringu.

Što ti se konkretno svidjelo na prvom treningu?

Prva boksačka zadaća bilo je učenje direkta, jednog od najvažnijih udaraca u borbi.

Kada je uslijedio tvoj prvi službeni susret i kakav je bio rezultat?

Bilo je to samo nekoliko mjeseci nakon što sam započeo s ozbiljnijim treninzima, boksao sam u kategoriji do 40 kilograma, ali sam, nažalost, u prvoj borbi karijere bio poražen.

Čini se kako je startni poraz djelovao iznimno motivacijski, jer su ubrzo uslijedili lijepi sportski rezultati i prvi naslovi…

U svibnju pretprošle godine osvojio sam u Somboru naslov državnog prvaka u kategoriji do 40 kg. Prvo mjesto sam osvojio i na međunarodnom natjecanju u Kiskunhalasu (Mađarska), potom na Vojvođanskom prvenstvu, a prošle godine sam uspio obraniti naslov u svojoj kategoriji. Sudjelovao sam i na Europskom prvenstvu, ali sam poražen u četvrtfinalu.

Za ovako lijepe rezultate velike zasluge ima i tvoj trener Tomislav Antelj, svojevremeno proslavljeni boksač, a danas vrstan sportski pedagog.

S trenerom Anteljom treniram od prvoga dana i njegovo veliko boksačko znanje predstavlja za mene golemu inspiraciju. Volio bih ponoviti njegove sportske rezultate i jednog dana biti boksač kakav je on bio.

Kako izgleda jedan »radni« boksački dan?

Prije podne se radi u teretani na vježbama bazične snage, a poslijepodne se trči, gimnasticira, radi na tehnici udaraca (vreća) i sparinguje s kolegama boksačima. U prosjeku, kada se sve to zbroji, bude ponekad i preko tri sata treninga.

Koji je tebi najdraži dio treninga?

Kada udaram u fokusere koje trener drži i sparing, kada se u izravnom duelu mogu vježbati naučeni udarci.

A najteži i najneomiljeniji dio?

Bez dvojbe, vreća. Jer, za udaranje u vreću mora se uložiti najveći dio energije.

Govoreći o energiji, nameće se i neizbježno pitanje glede ishrane jednog boksača. Što se sve mora i treba jesti?

Treba jesti dobro i kvalitetno, ponajprije meso i povrće radi potrebne snage. Nije baš poželjno previše jesti slastice zbog gomilanja prekomjernih kilograma, osobito kada je vrijeme natjecanja.

Kako bi sebe opisao kao boksača, tj. u koju vrstu boraca spadaš?

Mislim da sam brz i okretan, a sebe vidim kao tehničara koji strpljivo čeka svoju priliku, a kada se ukaže nastoji je što efektnije iskoristiti.

Koje je sljedeće natjecanje za koje se sada pripremaš?

Sada je sve usmjereno na pripreme za Svjetsko prvenstvo, koje će biti održano 21. svibnja u Armeniji. Vjerujem da ću se do tada uspjeti u potpunosti pripremiti i zabilježiti lijep rezultat.

Na koncu, koju borbu u dosadašnjoj karijeri pamtiš kao najdražu?

Bez dvojbe to je pobjeda protiv Slobodana Mitrovića iz Šapca. Bio je to revanš za moj  poraz u prvoj borbi moje dosadašnje karijere. Tu pobjedu ću zauvijek pamtiti.