Arhiv tekstova

Postoji puno riječi koje su nametnute hrvatskim govornicima tijekom sedamdesetogodišnjeg nastojanja izjednačavanja hrvatskoga i srpskoga jezika. Neke riječi nam zvuče jako hrvatski pa ih teško prepoznajemo i odstranjujemo iz jezika. Takve su riječi i prilozi ponaosob i naosob za koje ne možemo pronaći uporište u hrvatskoj jezičnoj tradiciji. Srpski prilozi ponaosob i naosob prvo su ušli u razgovorni jezik, a potom su kao stilsko sredstvo naznačene u nekim rječnicima. Nedovoljno poznavanje jezika utjecalo je na sve veću raširenost ovih priloga i potiskivanje hrvatskih inačica.

U Brodnjakovu »Rječniku razlika između srpskoga i hrvatskoga jezika« obje su riječi označene kao srpske. Naveden je i primjer:  Nevesta pere noge naosob. – Nevjesta pere noge jednu po jednu. U  hrvatskom jeziku za srpske riječi ponaosob i naosob postoji niz zamjena: posebno, posebice, pojedinačno, pojedince, zasebno, odvojeno, napose...

Među navedenim hrvatskim inačicama prednost treba dati riječima: posebice i posebno. Stoga ćemo pravilno reći:

Volim slušati dalmatinsku glazbu, posebice ili posebno Olivera Dragojevića. 

Svaki će natjecatelj nastupiti posebice ili posebno.

Svaki mi kolač zamotajte posebice ili posebno, molim Vas.

Iz hrvatskoga standardnoga jezika trebamo izbaciti srpske priloge pona-osob i naosob i zamjeniti ih odgovarajućim hrvatskim prilozima.