Arhiv tekstova

Kolumnistica Uršula Tolj, kako za sebe kaže, živi mirnim obiteljskim životom u selu Galgovu pokraj Samobora. Poput svih žena u Hrvatskoj i njoj je 24 sata na dan premalo za brojne obveze koje mora ispuniti u danu kao zaposlena žena, majka i supruga. Ovih dana i službeno je postala urednicom u Zabavnom programu na nacionalnoj televiziji. Uz sve to, Uršula nastavlja sa svojom srednjoškolskom strašću – pisanjem. 

Njezine knjige »Prvi put mama« i »Šaptalica« lako su pronašle put do čitatelja/čitateljica, a ovih se dana pojavila i nova knjiga kolumni »Uz kavu i čokoladu«. Kako je istaknuto, nastala je kao rezultat temeljitih »istraživanja na većem uzorku« provedenih u prisno brbljavom prijateljskom krugu.

U tom nam je svjetlu knjiga i predstavljena: »Knjiga ‘Uz kavu i čokoladu’ prava je poslastica u ‘chick lit’ književnom žanru, koja će na prvi pogled osvojiti srca mnogih pripadnica ljepšeg spola. Seks, muškarci, suvišni kilogrami, sudbonosno da, sponzorska ljubav, sms prekid, samo su neke od aktualnih ženskih tema o kojima autorica progovara potpuno otvoreno i bez cenzure. Unatoč tome što knjiga obuhvaća pregršt svježih i originalnih rasprava o osjetljivim pitanjima veza i kompliciranih muško – ženskih odnosa, te sve o čemu žene razmišljaju, a ne govore, autorici polazi za rukom na vrlo lepršav i zabavan način dotaknuti najintimnije ženske teme.«

 

Drukčiji jezik

 

»Naravno, i ja sam u to vjerovala. Čitala sam te knjige, proučavala rezultate silnih istraživanja i anketa, sve što je potvrđivalo kako naš mozak radi drukčije, da se zato ne razumijemo i kako zato patimo pa ljubimo, odnosno ljubimo pa patimo. Muškarci i žene jednostavno govore drukčijim jezikom. Mi razgovaramo o osjećajima, oni o njima šute; mi slušamo, oni prečuju (…) Žene su jednostavno s jednoga planeta, a muškarci s drugoga! Što prije to prihvatimo, život će nam biti mnogo lakši. Zbilja? Ma, da!«

Iako se iz ovog ulomka da pretpostaviti o kakvoj je autorici riječ, nešto sasvim drugo saznajemo iz razgovora s njom. »Pišem od malena, a u srednjoj školi sam čak napisala sapunicu koju je onda cijeli razred svakodnevno čitao, donosila sam po pet stranica dnevno. U sapunici je bila riječ o jednoj bogatoj obitelji u kojoj je sestra sestri preotela muža, a sin se odao drogi. U vrijeme raspada Jugoslavije, kada sam ja završavala srednju školu, nije bilo na televiziji toliko domaćih sapunica, ali kada su one postale popularne razmišljala sam o tome da taj tekst pretvorim u scenarij. No, tada sam shvatila da bi trebalo napraviti dosta preinaka. Ali uglavnom, tu je sve počelo«, rekla je autorica. 

 

‘Da, dečki, 

razgovaramo o vama’

 

Nakon tih prvih ideja o snimanju sapunice Uršula je ostvarila karijeru na nacionalnoj televiziji, ali, nakon poroda, vratila se i staroj strasti –pisanju. Na to su ju potaknule, kaže, prijateljice koje su rodile i često tražile savjet kako biti majka jednomjesečnim bebama, iz čega se rodila knjiga »Prvi put mama«. Potom se tipično ženski šuškalo u »Šaptalici«, a sada evo i knjige »Uz kavu i čokoladu«, koja nam obećava odgovore na neka (ne)bitna pitanja muško-ženskih odnosa. Primjerice - o čemu sve govore žene kad muškarci nisu u blizini, po čemu se Fatalni razlikuje od Pravog, kako recepti pomažu hrvatskim kućanicama, o mjerama Marilyn Monroe i o mnogim drugim temama Uršula Tolj otvarala je »uz kavu i čokoladu« u krugu svojih prijateljica.

»Da, dečki, razgovaramo o vama«, jasno poručuju autorica knjige i njezine prijateljice. Pri tom raspravljaju vrlo otvoreno, iznoseći svoja razmišljanja i životna iskustva, demonstrirajući iz teme u temu da njihovi životi nisu ništa manje zanimljivi negoli životi junakinja tv-serija »Seks i grad« ili »Očajne kućanice«. Čitateljice koje se pridruže Uršulinim prijateljicama u njihovim razgovorima »uz kavu i čokoladu« naći će u ovoj knjizi iskrena povjeravanja o zgodama i nezgodama iz obiteljskog života, ali i provjerene savjete žena s iskustvom. 

Knjiga je namijenjena i ženama i muškarcima, a najbolji dokaz za to su riječi jednog od  onih koji su knjigu i pročitali:

»Kao muškarcu na trenutke mi je bilo teško čitati Uršuline knjige, ali s druge strane zanimali su me njezini razgovori s prijateljicama o muškarcima. Shvatio sam da žene seciraju muškarce isto kao i oni njih. Čak sam na trenutke poželio biti Uršulina prijateljica i diskutirati s njom.«