Arhiv tekstova

Znanstvene monografije, osobito one s primarno etnološkim sadržajem, danas su vrlo rijetke. Većina monografija sadržava povijesne i zemljopisne podatke, podatke o stanovništvu i njihovim govornim osobinama, dok su etnografski i etnološki sadržaji najčešće svedeni na kratke opise lokalnih običaja, prije s dekorativnom, nego strukturalnom funkcijom.

Nedavno izašli drugi svezak etnološke monografije o primorskim Bunjevcima »Živjeti na Krivom Putu«, koju su uredile Milana Černelić, Marijeta Rajković i Tihana Rubić, izuzetak je kako u etnografskom prikazu građe, tako i u etnološkoj interpretaciji. Sve teme istraživači su nastojali temeljito istražiti, naravno, koliko je to bilo moguće s obzirom na rano nestajanje pojedinih elemenata tradicijske kulture (primjerice tradicijsko odijevanje). Nadalje, nastojalo se sadržaj kazivanja o pojedinim elementima tradicijske kulture sagledati, a potom i prezentirati, u njihovom konkretnom prostornom i vremenskom kontekstu, pritom imajući u vidu niz različitih društvenih, političkih, ekonomskih i drugih čimbenika tijekom 20. stoljeća. Isto tako, autorice su nastojale zabilježiti sve ono što Krivopućani znaju o nekoj tradicijskoj pojavi prema usmenoj predaji, a što iz življenog iskustva, kao i utvrditi kontinuitete i transformacije tradicijskih obrazaca i sadržaja, te istovremeno imati u vidu njihovu moguću buduću primjenu.

 

Opsežan istraživački 

projekt

 

Izdavači drugog sveska monografije »Živjeti na Krivom Putu«, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Gradski muzej Senj, organizirali su prošlog petka u svečanoj dvorani Pučkog otvorenog učilišta M. C. Nehajeva u Senju predstavljanje ove knjige.

Govoreći u ime uredništva prof. dr. sc. Milana Černelić podsjetila je kako su istraživanja tradicijske kulturne baštine primorskih Bunjevaca započela još 1998. i 1999. godine, a prezentacija rezultata pokazala je kako je kulturno naslijeđe primorskih Bunjevaca iznimno bogato te kako bi od velike važnosti bilo obaviti sustavna etnološka istraživanja čitavoga planinskog prostora Velike Kapele i Velebita, naseljenog bunjevačkim stanovništvom. Rezultati tih početnih istraživanja bili su poticaj za osmišljavanje prijedloga projekta etnoloških istraživanja ovoga područja pod naslovom »Identitet i etnogeneza primorskih Bunjevaca«, koji je zahvaljujući Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske u rujnu 2002. godine odobren i trajao je do kraja 2006. godine. 

»Jedan od ciljeva projekta, čija sam bila voditeljica, bilo je prikupljanje građe o tradicijskoj i suvremenoj kulturi primorskih Bunjevaca, budući da je ova grana bunjevačkih Hrvata gotovo potpuno etnološki neistražena«, rekla je dr. Černelić i ustvrdila, kako se izbor tema temeljio na specifičnim značajkama načina života ove zajednice, po kojima se ona razlikuje od ostalog stanovništva Primorja. Osim prikupljanja građe o tradicijskoj kulturi, svrha ovako koncipiranog istraživanja bila je i utvrđivanje odrednica bunjevačkog etno-regionalnog identiteta, kao i proširivanje spoznaja o njihovoj etnogenezi, na osnovi kompariranja kulturnih obilježja ove bunjevačke zajednice s drugim skupinama bunjevačkih Hrvata (u Bačkoj u Vojvodini i u Mađarskoj), kao i na širem prostoru njihove moguće pradomovine, koja zahvaća jadransko-dinarski granični pojas. 

 

Metodološke novine 

u istraživanju

 

Doc. dr. sc. Goran Pavel Šantek, s Odjela za etnologiju i kulturnu antropologiju Sveučilišta u Zadru, knjigu je okarakterizirao kao iznimno značajno djelo za hrvatsku etnologiju, jer daje novu i vrijednu etnografsku građu i unosi metodološke novine u istraživanje, primjerice: etnografsku monografiju pisalo je više istraživača, interdisciplinarna je u svojoj koncepciji, pa daje širu sliku života lokalnih zajednica nego što je uobičajeno te je uspjeli spoj tradicionalnoga etnološkoga rada na prikupljanju terenske građe i modernoga pristupa, koji istraživačke spoznaje želi primijeniti na dobrobit mještana i lokalne sredine. Kao posebnu vrijednost monografije istaknuo je njezin doprinos razvoju afirmativnoga stava o tradicijskoj kulturi, važnoj osnovi izgradnje lokalnoga, regionalnoga i (sub)etničkoga identiteta, pri čemu je pomoću nekoliko primjera pokazano zašto tradicijska kultura jest vrijedna i koliko njezina znanja, prakse i vrijednosti mogu i danas biti aktualni. 

Prof. dr. sc. Jadranka Grbić sa zagrebačkog Instituta za etnologiju i folkloristiku  ustvrdila je kako su svi radovi u svesku originalni, terenska istraživanja provedena prema najstrožim zahtjevima struke, isto tako i studijski i arhivski rad, kao i interpretacija rezultata istraživanja. 

Prema njezinim riječima, drugi svezak monografije »Živjeti na Krivom Putu« pokazuje i dokazuje bunjevačko i krivopućansko postojanje i trajanje, dakle povijest, život i kulturu, pa će sigurno izazvati veliko zanimanje ne samo u bunjevačkoj zajednici, nego i u respektabilnom velikom dijelu hrvatske kulturne javnosti, budući da se uklapa u istraživanje hrvatskoga sveukupnog kulturnog i etničkog identiteta, te kulturne i etničke povijesti Hrvata.