Arhiv tekstova

Sljedećeg mjeseca mogla bi biti završena izgradnja ambulanate u Malom Bajmoku, koja će na oko 100 četvornih metara imati dvije ordinacije s potrebnim pratećim prostorijama, te će tamošnjim mještanima zdravstvena usluga biti pristupačnija i neće više morati odlaziti na liječenje u susjednu mjesnu zajednicu Gat. U upravi Doma zdravlja, međutim, kažu kako taj komfor – ambulanta pred kućom, ima i svoju cijenu. Naime, bit će ovo 24. ambulanta na području Subotice, a Domu zdravlja, koji je specifičan u Srbiji po velikom broju objekata, pripadaju još i: Hitna pomoć, Dječji dispanzer, Medicina rada, Poliklinika, ATD dispanzer, koji se također nalaze u posebnim objektima. Dobra strana toga je maksimalna približenost korisnicima, ali to iziskuje i daleko veća sredstva za održavaje i opremanje, te otežava osiguravanje dovoljnog broja liječnika, medicinskih sestara i higijeničara.

»Jedino što možemo uraditi u novoj ambulanti u Malom Bajmoku jest da tamo premjestimo dva liječnika, na primjer jednog iz Gata i jednog iz Novog Sela, jer nemamo suglasnost Ministarstva zdravlja za zapošljavanje novih. Prema tomu, građanima ćemo omogućiti zdravstvenu uslugu malo bližu njihovoj kući – da ne moraju doći do ambulante u Gatu ili ambulante broj 4 na Halaškom putu. S jedne stane je to sigurno jako dobro, a s druge – to je rasipanje novca. Mora postojati razumijevanje građana da ne mogu tražiti u svakoj mjesnoj zajednici ambulantu zato da bi im bila pred kućom, toga nigdje u svijetu nema«, kaže dr. Ružica Crnjaković-Tonković, ravnateljica Doma zdravlja.

 

Hrvatski i mađarski

primjer

 

Osim u Stanici hitne pomoći, Subotica ima dovoljan broj liječnika koji se prema europskim standardima računaju prema broju stanovnika, tj. na jednog liječnika do 1500 stanovnika. Dr. Crnjaković-Tonković podsjeća kako nigdje nije propisano na kojoj lokaciji i udaljenosti mora biti taj određeni broj liječnika, te da je u ovoj računici samo državno zdravstvo, a ne i privatna praksa, koja također ima veliki broj pacijenata.

»Našim građanima, ustvari, nedostaje opredjeljivanje za izabranog liječnika. Mi sutra možemo biti u situaciji da nam Ministarstvo ne da dovoljno sredstava za funkcioniranje, jer se prema posljednjim podacima samo 43 posto pacijenata opredijelilo za određene liječnike. Što je s ostalima? To znači da ne postoje ili ne idu kod liječnika u Subotici? Ako Ministarstvo bude strogo računalo, dobit ćemo sredstava za onoliko koliko ima opredijeljenih pacijenata i onda se postavlja pitanje – imamo li opravdanja čak i za broj liječnika koji sad imamo? Nedavno smo dobili prigovor iz Mjesne zajednice Ker kako oni žele povećanje broja liječnika, a tamo je od 9000 zdravstvenih kartona tek 2000 pacijenata opredijeljenih. Što je s ostalih 7000?«

Dr. Crnjaković-Tonković smatra kako je obiteljski liječnik budućnost opće prakse, te da i u zemljama u okruženju, koje su sve već isprobale neke nove modele, pa se ponovno vratile na stare, ne postoje domovi zdravlja kakve sada poznajemo. Zdravstveno osiguranje po izboru pacijenata izjednačilo je privatnu i državnu praksu, koja više nije imala razloga postojati. Hrvatska je primijenila model po kojemu je postojeće zdravstvene prostore ponudila na iznajmljivanje liječnicima opće prakse i omogućila im funkcioniranje na taj način što je izjednačila državnu i privatnu praksu. U Mađarskoj se također puno radi na uspostavljanju tzv. kućnog liječnika (házi orvos).

 

OBITELJSKI LIJEČNIK

 

»Mislim da je obiteljski liječnik budućnost i bez obzira koliko se bunimo i kažemo kako liječnik opće medicine ne može liječiti dijete, to nije točno. Vrlo je skupo imati pedijatra u svakom selu, i općenito satnica specijalista puno više košta. Primjerice, i ja sam na neki način obiteljski liječnik, jer kao pedijatrica sad već imam male pacijente mojih pacijanata, znam im roditelje, znam od čega su patili, kako smo se izborili s tim.«

Dr. Crnjaković-Tonković kaže kako u Subotici još svega pet mjesnih zajednica nema svoje ambulante, te dodaje kako za nju nije sporno treba li ih graditi, ukoliko gradska uprava osigura novac za izgradnju, održavanje i funkcioniranje. Ona ipak ističe kako bi zapravo trebalo raditi na poboljšanju kvalitete usluge: »da budemo ljubazniji, napravimo malo više reda, dogovorimo se s pacijentima kako da zdravstvo funkcionira na njihovo zadovoljstvo«.