Arhiv tekstova

Za manjinske zajednice u Srbiji ne postoji institucija zajamčenih zastupničkih mjesta u Narodnoj skupštini, iako predstavnici manjinskih zajednica to pravo traže već nekoliko godina. Najbrojnija, mađarska zajednica, uspjela je samostalno osvojiti četiri mandata u Skupštini. Hrvatska je zajednica svojega zastupnika u Skupštinu »progurala« preko liste Demokratske stranke. 

Za razliku od Srbije, Republika Hrvatska jamči pripadnicima nacionalnih manjina u Hrvatskoj ostvarenje prava na zastupljenost u Saboru. Tako Srbi imaju tri mandata, Talijani i Mađari po jednog, dok ostale manjinske zajednice imaju zajedničke zastupnike, što su još tri mandata. Ukupno, manjine u Hrvatskoj imaju osam zagarantiranih mandata u Saboru. 

 

Hrvati bez zagarantiranog 

mjesta u Narodnoj skupštini

 

Zagarantirana mjesta za pripadnike, recimo, srpske zajednice u Hrvatskom saboru bila su godinama model što su ga za sebe i svoj politički angažman tražili predstavnici hrvatske zajednice u Vojvodini. U Srbiji zagarantirani mandati manjinskim zajednicama nisu omogućeni, te se manjine izuzetno teško »probijaju« u Narodnu skupštinu, a u najvećem broju to čine stavljanjem svojega imena na listu nekih velikih stranaka većinskog naroda. Njihova zastupljenost u parlamentu tako ovisi isključivo o koalicijskim pregovaranjima i dobroj volji velikih stranaka da uključe i pojedine manjine, a izravnu i samostalnu prohodnost u Skupštinu trenutačno su svojim glasovima osvojili Mađari iz Saveza vojvođanskih Mađara,  Bošnjaci iz sandžačkog SDA, te jedan Albanac s juga Srbije.

Predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) Petar Kuntić je zastupnik koji je u Skupštinu Srbije ušao na listi Demokratske stranke. 

»DSHV već godinama traži zagarantirana mjesta u Skupštini Srbije, a sada to traže i neke druge stranke, poput Saveza vojvođanskih Mađara i Demokratske stranke. Demokratska stranka je jedina od velikih stranaka pokušala to uraditi i uvesti u zakonsku regulativu prilikom donošenja izbornog zakona na pokrajinskoj razini, kada je 12 zagarantiranih mjesta htjela odrediti za predstavnike manjinskih zajednica. Na opće iznenađenje, još u postupku dogovora, dok zakon nije stigao pred zastupnike, protiv tog su bili zastupnici Lige socijaldemokrata i G17 plus. Tako se razotkrilo tko je protiv, a tko za. Na jednoj strani je DS, koji je i dalje skupa sa strankama manjina predvođenim SVM-om, a s druge strane su ostali. DSHV već pet godina inzistira na tome, a izgledi da se zagarantirani mandati uvrste u novi izborni zakon su mali, jer ne postoji razumijevanje drugih stranaka.

Mi smo, s obzirom na broj Hrvata u Srbiji, inzistirali na jednom mandatu u Narodnoj skupštini Srbije. Mislili smo da se one manjine koje su malobrojnije udruže i podijele mandat. To će, u svakom slučaju, jednog dana biti osigurano u Srbiji, kao što je već u Hrvatskoj, ali je pitanje kada će sazreti uvjeti da se to omogući«, smatra predsjednik DSHV-a Petar Kuntić

Predstoji usvajanje Zakona o političkim strankama koji bi značajno mogao promijeniti položaj svih stranaka čiji su zastupnici u Skupštinu ušli na nekoj drugoj listi, poput DSHV-a. 

»Mi ćemo pratiti situaciju, budući da će se sada promijeniti i zakon o financiranju političkih stranaka«, kaže Kuntić. »To je vezano s našim statusom, pa ćemo vidjeti kako ćemo surađivati s DS-om ubuduće. Ako ne budemo dobili status parlamentarne stranke, što nam nije važno samo zbog novca već i zbog stotine drugih stvari, onda je krajnja varijanta da samostalno izađemo na sljedeće parlamentarne izbore. Nama bi bilo žao da prikupimo11 ili 12 tisuća glasova birača, a za mandat je potrebno 15, i da sve to ode u prah, umjesto da sve te naše glasove damo nekome kome će to koristiti u parlamentarnom radu, tj. nekoj demokratskoj opciji. Mi smo došli do 3000 članova, imamo i simpatizere i one koji po inerciji glasuju za nas, a predstojećim ujedinjenjem s Hrvatskom srijemskom inicijativom doći ćemo i u Srijem te smatram da nije neostvarivo osvojiti 13.500 glasova, koliko nam je potrebno za prirodni prag. Međutim, i dalje nam je veliki problem 10.000 potpisa neophodnih za predaju liste.«

Preregistracija stranaka je neminovna, te je to vjerojatno prva provjera stranačke infrastrukture i njezinog članstva. Budući da je predviđeno ovjeravanje potpisa te stavljanje popisa članova na internet Kuntić očekuje da te novine mogu utjecati na spremnost pojedinih članova da se njihovo članstvo tako stavi javnosti na uvid. 

»Što se tiče pripadnika hrvatske zajednice, sigurno je da ćemo imati manji broj onih koji će biti spremni ovjerenim potpisima i isticanjem na internetu potvrditi članstvo u stranci. Mi sada imamo status parlamentarne stranke, ali ćemo s aktivnostima vezanim za preregistriranje početi odmah po usvajanju Zakona o političkim strankama, te pratećih zakona. Hoćemo li skupiti 1.001 ili 3.001 potpis članova, svejedno je«, zaključuje Kuntić.

 

Srbi u Hrvatskoj traže više 

zagarantiranih mandata

 

Pripadnici nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj imaju pravo birati osam zastupnika u Sabor. Oni se biraju u posebnoj izbornoj jedinici, koju čini područje Republike Hrvatske. Pripadnici srpske nacionalne manjine biraju tri zastupnika u Sabor u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, pripadnici mađarske i talijanske nacionalne manjine biraju po jednog zastupnika, dok pripadnici češke i slovačke nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor. Pripadnici austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor, dok pripadnici albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine biraju zajedno također jednog zastupnika.

Zastupnici srpske, mađarske i talijanske manjine uz kandidata za zastupnika predlažu i kandidata za njegova zamjenika, koji se bira zajedno s njim, dok pripadnici drugih manjinskih zajednica predlažu samo kandidata za zastupnika, a njegovim zamjenikom postaje zastupnički kandidat koji je iza izabranog zastupnika dobio najviše glasova. Pravo predlaganja kandidata za zastupnike nacionalnih manjina i njihovih zamjenika imaju političke stranke, birači i udruge nacionalnih manjina, a ukoliko kandidata za zastupnika nacionalnih manjina i njegovog zamjenika predlažu birači, za pravovaljanost kandidature potrebno je prikupiti 100 potpisa birača. Potpisi birača u postupku kandidiranja zastupnika i zamjenika pripadnika nacionalnih manjina koji se biraju u posebnim izbornim jedinicama prikupljaju se na propisanom obrascu u koji se unose ime i prezime, nacionalnost i adresa predloženog kandidata, te ime i prezime i adresa potpisanog birača – predlagatelja. 

Osam manjinskih mjesta znatan je politički kapital. S tim kapitalom manjine dobivaju na važnosti – kao i njihovi predstavnici, kojima se znatno povećava manevarski prostor za različite vrste pregovora, nagodbi i trgovina. I na posljednjim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj dvije najveće stranke u Hrvatskoj, HDZ i SDP, nisu mogle samostalno formirati Vladu, te su intenzivno radile na pridobivanju naklonosti manjinskih zastupnika. Predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) dr. Vojislav Stanimirović i predsjednik Srpskog narodnog vijeća dr. Milorad Pupovac svojim su koalicijskim sporazumom potvrdili naklonost Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ). 

»Srpska je zajednica 2005. godine imala 17 kandidata za zastupnička mjesta, a mi smo kao kandidati SDSS-a osvojili oko 25.000 glasova, što je bilo dovoljno da sva tri zastupnika postanu naši kandidati«, kaže o zastupljenosti Srba u Hrvatskom saboru predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke dr. Vojislav Stanimirović. Ovo pravo na tri mjesta u Saboru je ograničeno i prema nama nedovoljno, jer jedan ‘normalan’ mandat u Hrvatskoj nosi u prosjeku 12.000 do 14.000 glasova. Srba u Republici Hrvatskoj trenutačno ima oko 300.000,  tj. prema popisu iz 2001. Srba ima 205.000, a povratnika koji stalno borave oko 65.000 (službeni državni statistički podaci su 130.000). U cijeloj zemlji ima i oko 80.000 građana koji se vode kao neopredijeljeni, među kojima sigurno ima 80 posto Srba, koji iz straha ili nekih drugih razloga nisu upisivali svoju nacionalnu pripadnost. Naša nastojanja su da osiguramo dvojno pravo glasa kao manjine i da se za nas cenzus (prag) računa 2 do 3 posto, a ne 5 posto kako je sada. Ova  naša nastojanja unesena su u koalicijski sporazum s HDZ-om, i to u smislu izmjena Izbornog, ali i Ustavnog zakona, kako bi se ovo moglo ostvariti. S obzirom na naš broj u ukupnom broju stanovnika u Republici Hrvatskoj, nama treba pripasti 5 ili 6 zastupnika.« 

Prema njegovim riječima, SDSS spada u 6 najjačih stanaka u Hrvatskoj. Ima 11.000 članova i 80 organizacija u zemlji (od čega 11 županijskih organizacija i 69 općinskih i gradskih), a jedina je srpska politička stranka u Hrvatskoj koja ima svu potrebnu infrastrukturu i 250 mandata u općinama, gradovima i županijama, zatim 3 saborska zastupnika, potpredsjednika Vlade te oko 20  visokih dužnosnika u državnoj izvršnoj vlasti, odnosno ministarstvima.

I u Hrvatskoj se, kao i u Srbiji, problematičnim ocjenjuje financiranje političkih stranaka. Kritizira se aktualni Zakon o financiranju političkih stranaka u Hrvatskoj, koji se ne bavi financiranjem izbornih kampanja, u kojima se »vrti« najveći novac. Budući da je parlamentarna stranka, te stranka koja ima brojne mandate na svim razinama vlasti u Hrvatskoj, SDSS ima i redovite izvore financiranja.

»Financiramo se iz državnog proračuna, proračuna jedinica lokalne samouprave, članarina, prihoda od poduzeća i dragovoljnih priloga naših dužnosnika, a to je u izravnoj ovisnosti od broja mandata u jedinicama lokane samouprave i broja saborskih zastupnika. Trenutačno, mi kao stranka imamo izvršnu vlast u 18 općina u Hrvatskoj (to su općine od 500 do 6000 stanovnika, a u RH ima preko 500 općina), te još u 12 općina, gradova i županija dijelimo tu vlast s drugim strankama«, kaže o financiranju i  izbornim rezultatima Samostalne demokratske srpske stranke njezin predsjednik dr. Stanimirović.