Arhiv tekstova

Raspravno vijeće suda u Haagu naredilo je 11. veljače ove godine prekid postupka u predmetu protiv Vojislava Šešelja. Suci su na neodređen rok suspendirali suđenje Šešelju za ratne zločine, nakon što je tužiteljstvo priopćilo kako zastrašivanje svjedoka prijeti dovesti u pitanje integritet procesa. Većina sudaca odlučila je da preostalih deset svjedoka neće biti saslušani do daljnjeg, jer se ne može jamčiti za njihovu sigurnost. Tročlano sudsko vijeće tribunala, kojim predsjedava sudac Jean Claude Antonetti, također je odlučilo nastaviti ročišta kada se steknu odgovarajući uvjeti.

Tako je raspravno vijeće utvrdilo da se privremeno obustavlja saslušavanje preostalih svjedoka tužiteljstva, dok vijeće ne odluči drukčije. To se do danas nije dogodilo i suđenje nije nastavljeno. Do sada je održano nekoliko sastanaka statusnih konferencija suda u Haagu, tužiteljstvo i obrana raspravljali su o razlogu prekida suđenja, a u međuvremenu se navršilo 17 godina od kako je na mitingu Srpske radikalne stranke u Hrtkovcima, 6. svibnja 1992. godine, Šešelj održao zapaljiv govor, pozivajući na protjerivanje Hrvata i čitajući popis stanovnika koji bi trebali »otići« u Hrvatsku. Poslije tog govora, pod prijetnjama pojedinih izbjeglica, oni su se ubrzo morali iseliti. Hrtkovačni su se selili, a mještanin Mijat Štefanec je pronađen mrtav u polju.   

Mato Jurić, predsjednik Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, osnovane u Zagrebu, kaže kako mu nije jasno zbog čega je toliko dugo razdoblje zastoja suđenja Vojislavu Šešelju i naglašava da je važno pitanje kako danas živi narod u Srijemu.

»Često posjećujem Bešku i druga mjesta u Srijemu, gdje imam rodbinu i prijatelje«, kaže Mato Jurić. »Radostan sam i što mogu obići svoj dom u kojemu sam živio, ali koliko vidim i koliko čujem u razgovoru, ljudi su u teškim materijalnim problemima, a po svemu sudeći niti političko ozračje još nije dovoljno pogodno da bi ljudi mogli u miru živjeti i raditi. Izgleda da će proći još vremena dok ljudi ne budu mogli u cijelosti zadovoljno živjeti. No, osobno sam ipak zadovoljan demokratskim promjenama koje se događaju u Vojvodini. Dobro je što su na vlasti opcije koje cijene ljudska prava. Naša zajednica ima dobru komunikaciju s kulturnim udrugama iz Srijema, a nastojimo se i u Bačkoj povezati s kulturnim udrugama i Hrvatskim nacionalnim vijećem, kako na dobrobit nas koji smo morali otići, tako i na dobrobit onih Hrvata koji su ostali živjeti u Vojvodini.«

Hrtkovački župnik vlč. Ivica Živković također ističe, kako zbog teške ekonomske situacije mladi nemaju perspektive u tom mjestu, te da je nezaposlenost velika.

»Većina stanovnika bavi se poljoprivrednom proizvodnjom. Seljaci uglavnom obrađuju male površine, a od strane države nema dovoljno poticaja za seljake. U Hrtkovcima poljoprivrednici nemaju niti svoju udrugu. Teško je prodati poljoprivredne proizvode na tržištu, mnogi prodaju povrće i voće ispred svojih kuća. Radnike otpuštaju s posla, takav je sada slučaj u pilani. Tko god može, odlazi trbuhom za kruhom. Ljudi bježe u gradove u nadi da će naći posao, ostaju starci, kuće su prazne. Mladi ovdje u Hrtkovcima ne vide perspektivu, a trebali bi započinjati svoje obiteljske živote. Krštenja je malo tijekom godine, tek 3-4, dok je godišnje oko dvadeset sprovoda.«

Nakon nasilne promjene strukture stanovništva u Hrtkovcima, ostale su traume za one čiji je jedini grijeh bio što su Hrvati, a nakon 17 godina od zapaljivog govora Šešelja, Hrtkovčani i dalje teško žive, jer nezaposlenost i neimaština pritišću.