Često nas uporaba prijedloga s/sa dovodi u nedoumicu te nismo sigurni koji oblik trebamo uporabiti. Podjednako učestalo griješimo u govoru i pismu. U hrvatskome se jeziku češće rabi prijedlog s koji se iznimno proširuje sa a radi lakšega izgovora. Kako je pravilo jednostavno, ne bismo trebali imati problema, no najbolje bi bilo krenuti od samoga početka.
Što su prijedlozi? Prijedlozi su nepromjenjiva vrsta riječi koja izriče odnos riječi sa sklonidbom (deklinacijom) i ostalih riječi u rečenici. S ovom se nepromjenjivom vrstom riječi prvi put susrećemo u petome razredu, stoga nije čudno ako smo dosad ponešto zaboravili. Prijedlog s/sa najčešće se slaže s instrumentalom, padežom kojim izričemo društvo i sredstvo. Ukoliko imenicom u instrumentalu označavamo sredstvo, dakle što neživo, onda ne rabimo prijedlog, nego ćemo pravilno reći:
Vozim se biciklom, autobusom, zrakoplovom...
Pišem olovkom.
Slikam uljanim bojicama.
Stigao sam automobilom.
Ukoliko kažemo:
Stigao sam s automobilom, rekli smo kako smo stigli u isti čas kada i automobil, ali se njime nismo dovezli.
Prijedlog s pravilno ćemo uporabiti kada imenica označava živo biće, dakle kada govorimo o društvu:
Šetam s prijateljicom.
Družim se s Markom.
Razgovaram sa Sanjom.
Konačno dolazimo do problema s početka priče. Zašto smo u prva dva primjera uporabili s, a u trećem sa? Prijedlog sa je rjeđi, rabimo ga ako se imenica koja označava društvo nađe ispred riječi koja počinje sa s, š, z, ž ili ispred zamjenice mnom te ukoliko ispred njega slijedi samo jedan glas: sa sestrom, sa šefom, sa Zoranom, sa Žanom, sa mnom, sa o (u primjeru: zamjena l sa o). Prijedlog sa uporabit ćemo i ispred suglasničkih skupova ks i ps: sa Ksenijom, sa psom.
Osim s instrumentalom, prijedlog s/sa možemo rabiti i s genitivom (koga, čega?).
Sa stola sam skinula uskrsni stolnjak.
Ne mogu oprati mrlju s Lukine omiljene majice.
