Arhiv tekstova

 

 

Proslave su sastavni dio kulture življenja. Prvoga svibnja slavi se međunarodni Dan rada. Proslava već tradicionalno započinje budnicama uz limenu glazbu, a nakon uranka slijede okupljanja i druženja uz glazbu i sportska natjecanja, uz »iće i piće«, a kako se mnogi pojedinci oglušuju o ono što se zove kultura življenja, na brojnim izletištima ostaju mali »divlji deponiji«, kao tragovi protekle proslave. 

Poznata su brojna prvosvibanjska okupljanja, među kojima: na Marjanu, u Maksimirskom parku, na gradskoj plaži u Vrsaru, u Tuzlanskom kantonu na popularnom izletištu Muška voda kod Kladnja, na Paliću pokraj Subotice, ali se čini kako se danas prilikom proslave Dana rada malo tko sjeća one davne godine u Chicagu, kada su radnici prilikom velikih demonstracija tražili pravo na osam sati rada, osam sati slobodnog vremena i osam sati odmora. 

Jesmo li danas zaboravili da postoji radnička klasa? Ako nismo, slijedi pitanje: pridaje li se danas važnost radnicima u našem društvu? I, je li Prvi svibnja suštinski devalviran i obezvrijeđen? Naravno, ne od jučer, i ne baš od početka ove »nove« ekonomske krize. O novim prilikama u kojima se nalazi radnička klasa govori i pjesma Darka Rundeka – Radnička klasa odlazi u raj: bolje je da odete prilike su nove / ulozi u povijesti došao je kraj / u pola četiri ujutro sa perona pet / radnička klasa odlazi u raj / pa-pa proleteri ... oni ideju na najljepši weekend vu življenju / sebe buju našli tam.

Nije, naravno, sve tako crno, kao što nikad nije sve ni crno-bijelo. Evo i jednog primjera. Blagoslovom žita u Ljutovu u okolici Subotice započelo je slavlje ovogodišnje Dužijance, a kada žito sazri u srpnju uslijedit će brojne manifestacije u okviru programa žetvenih svečanosti. Zbog čega navodim ovaj primjer? Zbog toga što je slavlje nakon žetve zahvala Bogu i ljudima, što kazuje kako je ova manifestacija prožimanje duhovnih vrijednosti i rada. Prožimanje između duhovnih vrijednosti i samoga rada kao osnovna karakteristika proslave Dužijance, ukazuje na životvornost kultiviranja rada, a što u praksi znači njegovanje kulture življenja u kojoj narod ostvaruje svoj identitet. Svakom novom Dužijancom proslavlja se i rad, a neponovljivost svake Dužijance se ogleda, kako kroz izvornost nasljedovanu iz srži tradicije, tako i kroz njenu dinamiku konstituiranja novih vrijednosti koje korespondiraju s aktualnim vremenom. Dužijanca objedinjuje iskaz smisla egzistencije, identiteta i duhovnih vrijednosti suvremenog čovjeka i time temporalno tumači etiku i estetiku bunjevačkih Hrvata, objedinjavajući tradicionalni, običajni, vjerski i kulturni izraz.