U organizaciji Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata u Zagrebu je nedavno održana tribina »Srijemski Hrvati podrijetlom iz ogulinskog i kordunskog kraja«, na kojoj je i predstavljena knjiga Hrvoja Salopeka o toj tematici, pod naslovom »Ogulinsko-modruški rodovi«. Predstavljajući autora, dopredsjednik Zajednice Petar Gašparović tada je posjetiteljima približio razloge i motive njegovog dugogodišnjeg istraživanja povijesti ogulinsko-modruškog stanovništva.

 

Rodoslovna istraživanja

 

»Salopek je potomak pradjeda koji je krajem 19. stoljeća trajno napustio svoj rodni ogulinski kraj. Tijekom tri naraštaja odvojenosti ugasle su sve veze njegove obitelji sa starim zavičajem i tamošnjim rođacima. S tom činjenicom Salopek se nije mirio pa je još u studentskim danima počeo tragati za svojim podrijetlom i davnim precima. Proučavao je prve njemu dostupne knjige i ubrzo doznao kako potječe od modruških starosjedilaca čije se prezime tamo spominje već krajem 15. stoljeća. Nedugo zatim uslijedio je i njegov prvi posjet starom zavičaju i dirljiv susret s rođacima, koji još uvijek žive u pradjedovskoj kući u selu Desmerice, nedaleko od Ogulina. Tijekom kasnijih brojnih odlazaka u ogulinski kraj dobro je upoznao tamošnje stanovništvo i krajolik te stekao iskrene i bliske prijatelje«, rekao je Gašparović i dodao, kako se autor dugi niz godina bavi rodoslovnim istraživanjima ogulinskog i kordunskog područja te migracijama tamošnjeg stanovništva, a ono što je posjetitelje tribine najviše zanimalo svakako je seljenje njihovih predaka u Srijem i Bačku.  

 

Seobe u Srijem i Bačku

 

»Riječ je o jednom zanimljivom, ali malo istraženom migracijskom pravcu koji je prošlih stoljeća doveo brojne ogulinske i kordunske Hrvate u Srijem. Prva veća ogulinsko – modruška seoba u 19. stoljeću bila je usmjerena prema istočnom Srijemu, a to nekad hrvatsko područje kolonizirale su pojedine obitelji već u 18. stoljeću. Tako, primjerice, u Slankamenu nalazimo tounjske Koreniće već 1762., a modruške Renduliće 1776. godine«, kaže Salopek i  dodaje, kako su značajnije seobe zabilježene početkom 19. stoljeća, za Napoleonovo doba, kada su krajišnici iz francuskog dijela Hrvatske (Ilirske provincije) počeli u većem broju prelaziti preko Save i seliti se u austrijski dio Hrvatske. Nezadovoljni masovnim iseljavanjem stanovništva Francuzi su uskoro zatvorili prijelaz preko Save tako da su iseljenici bili prisiljeni promijeniti smjer iseljavanja i ići smjerom preko Bosne, te u Slavoniju ulaziti kraj Stare Gradiške. Tom se seobom doseljenici iz ogulinskog kraja naseljavaju u gotovo svako hrvatsko selo istočnog Srijema. Najveće skupine nastanile su se u Hrtkovcima, Nikincima, Slankamenu i Golubincima. To su obitelji: Bogović, Cindrić, Grdić, Fumić, Kolić, Kučinić, Medvjed, Neralić, Paulić (Pavlić), Paušić, Plivelić, Poljak, Požega, Radočaj, Rendulić, Novačić, Ožanić, Magdić, Marinić, Mlinac, Sabljak, Salopek, Stipetić, Špehar, Štefanac, Turkalj, Žanić, Gašparović, Diković, Jurković, Peraković, Korenić, Mihaljević, Miletić…

»Treba naglasiti da je pojedinačnih selidbi u navedena sela bilo sve do Drugog svjetskog rata. Nažalost, u najnovijoj povijesti, u tijeku Domovinskog rata, većina je Hrvata iz istočnog Srijema bila prisiljena napustiti svoje domove i naseliti se u Republici Hrvatskoj«, zaključio je svoje izlaganje Hrvoje Salopek i ostatak večeri odgovarao na brojna pitanja posjetitelja tribine, poglavito onih koji nose jedno od nabrojanih prezimena, potomaka srijemskih i bunjevačkih iseljenika.