Arhiv tekstova

Subotica ima tek trećinu vatrogasaca od broja koji bi prema europskim standardima trebala imati: umjesto jednog vatrogasca na tisuću stanovnika, ovdje imamo jednog vatrogasca na tri tisuće stanovnika. Ako se ovome dodaju i drugi kriteriji, poput vrste i obujma industrije, specifičnosti grada s četiri granična prijelaza, zadržavanja velike količine robe i opasnih materija u gradu tijekom carinjenja, potom koridor 10 i veliki teretni tranzirni promet, onda bi broj ljudi u vatrogasnim jedinicama morao biti još veći. 

»Na teritoriju grada imamo i velik broj tehničkih intervencija u prometu, na primjer, ako se kod prometnog udesa dogodi da je osoba zaglavljena u autu, vastrogasci je spašavaju. Ukoliko dođe do prevrtanja teretnih vozila s robom ili opasnim materijama moramo sanirati curenja ili uklanjati robu, stoga vatrogasci moraju biti i specijalistički obučeni, a to sve pokazuje da nam treba veći broj vatrogasaca spasilaca«, kaže Siniša Kovačević, zastupnik Općinskog vatrogasnog fonda.

Osim što ih je malo, subotički vatrogasci su opremljeni zastarjelom i dotrajalom opremom za čije obnavljanje već godinama nema novca. Pred vijećnicima Skupštine Grada uskoro će se naći odluka o osnivanju Gradskog vatrogasnog fonda, koji je doduše i do sada postojao, ali se očekuje kako će se nakon njegova reosnivanja više novca izdvajati za ovo područje, te dosljednije poštovati Zakon o protupožarnoj zaštiti prema kojemu su osiguravajuće kuće dužne izdvajati šest posto od osiguranja objekata od požara. Fond će dodatni novac osiguravati iz proračuna Grada, od naplaćenih kazni za prekršaje počinjene iz područja zaštite od požara, te međunarodnih natječaja, a koristit će ih za nabavu opreme, izgradnju objekata, stručna usavršavanja, obuku i osobito za preventivnu edukaciju djece.

»Protupožarna zaštita je posljednjih 20-ak godina marginalizirana i građani je nekako smatraju nevažnom, a podaci govore kako je u tom razdoblju broj intervencija povećan za 40 posto. U 95 posto slučajeva uzroci požara su nepažnja, nemar, zapušteni objekti, neodržavanje, loše instalacije. Sve je to odraz stvarnog života i materijalnog stanja, ali i niske razine protupožarne kulture i svjesti u građanstvu, stoga najvažnijim držimo preventivni rad s djecom od 12 do 15 godina, jer samo tako možemo očekivati da ćemo u dogledno vrijeme podići svijest, budući da je stvarno puno toga zapušteno i zaboravljeno«, ocjenjuje Kovačević.

Subotica ima sedam dobrovoljnih vatrogasnih društava od kojih su četiri opremljena vatrogasnim vozilima i osposobljena za gašenje požara. Dobrovoljno vatrogastvo inače je osobitost Vojvodine i ima stoljeće i pol dugu tradiciju, a potječe još iz Austro-Ugarske koja je kao uređena država uredila i ovo područje. U Vojvodini je oko 700 DVD-a u 45 općina, te oko 130 vatrogasnih društava s jedinicama osposobljenim za intervencije. 

»Mislim da niti jedna lokalna samouprava ne shvaća kako su to ljudi koji dobrovoljno rade i pružaju svoju ruku da pomognu. Oni ne primaju plaću, niti dnevnicu, ništa. To su ljudi koji su njegujući dugu tradiciju očuvali dobrovoljno vatrogastvo, i mi stalno pokušavamo, a možda nismo dovoljno agilni, potaknuti lokalnu samoupravu da ima malo više razumijevanja«, kaže Vilmos Juhász, predsjednik Općinskog vatrogasnog saveza

Dobrovoljna vatrogasna društva locirana su u dijelovima izvan Subotice: u Bajmoku, Čantaviru, Starom Žedniku i Tavankutu. Godišnje samostalno ugase oko 10 posto od ukupnih požara na teritoriju grada, a zahvaljujući njima intervencije su brže i s manjom štetom. Na primjer, DVD u Tavankutu pokriva područje od 100 kilometara četvornih, a godišnje ugase oko 20 požara i to s vatrogasnim vozilom starim 40 godina. Predsjednik DVD-a Petar Stantić ističe kako članovi Društva poznaju svaki salaš, a nerijetko i po glasu preko telefona prepoznaju osobu koja je u nevolji.

»Imamo 65 članova koji su osposobljeni za intervencije, osim toga desetak pomažućih članova i simpatizere koji sudjeluju na radnim akcijama. Osobito skrbimo za pomladak, 30-ak djece koja odlaze na druženja, kampiranja, organiziramo za njih predavanja i tečajeve, sudjeluju na natjecanjima. Prošle godine su djeca u kategoriji do 11 godina osvojila treće mjesto na državnom natjecanju, do pobjede im je nedostajala jedna sekunda i 20 stotinki«, kaže Petar Stantić i ističe lijepu i dugu suradnju Tavankućana s dobrovoljnim vatrogasnim društvima u Kaćmaru (Mađarska), te Trnovi (Hrvatska).     

Sva četiri spomenuta subotička DVD-a imaju vatrogasna vozila stara od 30 do 40 godina, te minimalnu opremu, a bez vozila su Palić, Hajdukovo i matično društvo Subotica, koje godinama potiče razvoj vatrogastva na teritoriju cijelog grada budući da su njegovi članovi mahom umirovljenici iz profesionalne jedinice. 

»Interesantno je, premda ne i logično, da mi, unatoč malom broju vatrogasaca i lošoj opremi, imamo manji broj intervencija nego zemlje u okruženju, čak i u Europi, dapače, imamo intervencije s manjom materijalnom štetom i manje žrtava. Ipak, mislim kako su to trenutačni pokazatelji i da se na njih ne treba osloniti, možda je to naša trenutačna sreća«, kaže Kovačević.

U Europi je, inače, vatrogastvo organizirano različito od države do države, negdje je u sklopu ministarstava unutarnjih poslova, negdje kao zasebna, autonomna služba ili, pak, kao zasebno ministarstvo. Ipak, u zajedničkom sustavu su i dobrovoljna vatrogasna društva, profesionalne jedinice i jedinice civilne zaštite, te djeluju u okviru jedinstvene službe koje se nazivaju službama za elementarne nepogode ili, pak, za izvanredne situacije. 

 

S. Gagić i S. Mamužić