Arhiv tekstova

U Subotici je u samo posljednjih tjedan dana skoro 300 radnika ostalo bez posla u nekoliko poduzeća – Destiling, Sali, Panongrad. Stotinjak radnika Bratstva, nekad poznate tvrtke za proizvodju šinskih vozila, štrajkaju već dva i pol mjeseca jer od listopada još nisu primili niti dinara plaće. U prva tri mjeseca ove godine na evidenciju je prijavljeno 3787 nezaposlenih, što je porast od 45 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine, odnosno u Subotici je trenutačno bez posla 14.959 ljudi. Na razini pokrajine prema podacima Službe za zapošljavanje registrirano je skoro 200 tisuća nezaposlenih, a u Srbiji oko 760 tisuća ljudi nema posla. Broj nezaposlenih će i dalje biti u porastu, jer se očekuje kako posljedice svjetske ekonomske krize tek slijede.   

»Poanta je natjerati državu da sjedne sa sindikatima i kaže: tu i tu imamo loš zakon, hajmo to mijenjati. Vlada je prošle godine potpisala sporazum o razvoju socijalnog dijaloga sa sindikatima i poslodavcima po kojem neće biti otpuštanja. O čemu mi pričamo kada danas imamo više otpuštanja nego bilo kada? Zašto je uopće tako nešto potpisano, a pritom se tražilo da se iz općeg kolektivnog ugovora izbace financijski dijelovi koji se odnose na jubilarne nagrade, otpreminine i tako dalje. Apsolutno je država ta koja ne vodi računa o svojim radnicima. Mi ne možemo na prosvjedu u Beogradu (29. travnja) rušiti Vladu, ali iskazat ćemo nezadovoljstvo i ukazati na to da će neminovno za dva-tri mjeseca doći veliki problemi, masa ljudi će ostajati bez posla, socijalne tenzije će narasti i pitanje je samo hoće li prosvjedi biti organizirani ili spontani, ali neće biti dobro«, kaže Stevan Huđi, dopredsjednik Saveza samostalnih sindikata u Subotici.

 

Poslodavci koriste 

ekonomsku krizu

 

On ističe kako se poslodavci najčešće ponašaju poput robovlasnika, jer smatraju da mogu raspolagati s radnicima i raditi s imovinom što hoće, u utrci za što većim profitom beskrupulozno krše zakone, izdaju se retroaktivna rješenja o sporazumnom raskidu radnog odnosa, zaposleni nerijetko mjesecima ne primaju plaće, a štrajkovi postaju sve radikalniji. 

»Ljudi više nemaju drugi način skrenuti pozornost na sebe i svoj problem. To ukazuje na agoniju u kojoj se društvo nalazi. Sindikat svakako ne podržava samoozljeđivanje ili štrajk glađu. Predsjednik štrajkačkog odbora Bratstva također je od utorka najavio štrajk glađu. Zamolio sam ga da to ne čini i da pričekamo do kraja sljedećeg tjedna razgovore sa zainteresiranim kupcima, a ako oni ne urode plodom – to znači da možemo raditi što hoćemo. Na kraju krajeva ti ljudi i njihove obitelji već gladuju«, kaže Stevan Huđi.

Veliki broj poslodavaca svoju nemoć i nesposobnost sada koristi i kroz ekonomsku krizu,  jer je puno njih živjelo od jednog do drugog kredita i na taj način krpalo rupe, premda nije sporno kako je danas vrlo teško osigurati posao i plaću zaposlenima. Stoga Vlada Srbije kroz pregovore s bankama nastoji spriječiti obustavljanje kredita, kako bi poduzeća mogla povećati likvidnost, a prebijanje dugova planira se kroz moguću multilateralnu kompenzaciju.

»Jedan je od problema i što strane banke financiraju samo profitabilne grane, poput poljoprivrede, dok se metalskoj industiji slabije odobravaju krediti budući da je takva proizvodnja svuda u svijetu u padu, počev od automobilske. Ono što radi Vlada sa bankama mislim da je dobro, ali pitanje je na koji način će se završiti to što su dogovorili. Banke moraju stajati iza poduzeća da, kada uđu u neku nelikvidnost ili problem, mogu reagirati i povući sredstva. Tako da se do sada nije puno pomaknulo i stoga će naš prosvjed u Beogradu biti upravo zbog toga da ukažemo kako se mora hitno tražiti neko rješenje da se kriza ravnomjerno podijeli između onih koji imaju i onih koji nemaju.«

 

Zakoni na štetu 

radnika

 

Na spomenutom prosvjedu u Beogradu sindikat Nezavisnost je odbio sudjelovati, o čemu Huđi kaže kako to nije ništa novo, jer prepucavanja i nezadovoljstvo između dviju centrala traju već dugo.

»Nezavisnost nam predbacuje kako imovina nije podijeljena, a s druge strane oni su dobivali ogroman novac oko 5. listopada 2000. godine za prevođenje članova iz Samostalnog sindikata u Nezavisni, i to je taj spor koji traje. Naš sindikat je donio odluku o pokretnju pitanja reprezentativnosti i Nezavisnog sindikata i Unije poslodavaca, jer dosta je više da nekog šlepamo, a oni sve vrijeme gdje god stignu govore protiv nas«, kaže Huđi.

On se ipak slaže kako je sindikatu prilično poljuljan ugled, premda u nekim gradovima i općinama radnici još imaju poštovanje i povjerenje u sindikat.

»Nažalost, u Srbiji su doneseni zakoni koji su češće na štetu nego u korist radnika, a oni koji su dobri krše se, pa osnovna prava radnik može samo na sudu ostvariti ili, eventualno, u inspekciji rada dok je u radnom odnosu. U svakom slučaju, kada imamo stalna otpuštanja zaposlenih mi kao sindikat ne možemo imati neki visok rejting. U ovoj krizi svatko se boji za svoje radno mjesto i kad organiziramo neki skup ljudi se ne solidariziraju jedni s drugima. Solidarnost još uvijek nije iskazana u mjeri u kojoj se iskazuje u nekim razvijenim demokartskim društvima kao što su Francuska ili Italija, gdje stane cijela država. Povjerenje bi trebalo što prije povratiti novim zakonima koji bi omogućili pravu ulogu sindikatu«. 

Na primjedbu da sindikati ne traže sustavne promjene, Huđi podsjeća kako je upravo on iz Subotice imao nekoliko inicijativa, poput zahtjeva izmjena Zakona o radu u nekoliko poglavlja, osobito onima koji reguliraju fond solidarnosti i otpuštanja zaposlenih, te zahtjeve prema republičkom socioekonomskom vijeću od kojih je zatraženo da naknade zaposlenih ne kasne pet mjeseci.

»Mislim da je puno toga pokrenuto ali je država spora, neučinkovita i nema stvarnog razumijevanja za radnike. Sudstvo bi trebalo brže reagirati, radni sporovi traju mjesecima, a mogli bi se riješiti za nekoliko dana, poslodavce bi trebalo ozbiljnije kažnjavati. O svemu ovome o čemu pričam poslao sam dokumente za Beograd, ali moji predstavnici trebali bi najprije shvatiti što sam napisao. Razmišljanje u sindikatu još uvijek potječe iz nekog prošlog vremena.