Arhiv tekstova
Pripajanje Bunjevačko-šokačke stranke HSS-u
Prvu provjeru snaga stranke su imale na izborima za Ustavotvornu skupštinu 28. studenog 1920. godine, na kojima je Narodna radikalna osvojila 2.600, Bunjevačko-šokačka stranka 2.550, Komunistička partija Jugoslavije 2.405, Demokratska stranka 2.185 i Hrvatska pučka stranka 555 glasova, dok su za zastupnike izabrani radikali Ivan Crnković, Manojlović i Jovan Radonić, iz BŠS-a Blaško Rajić, Stipan Vojnić Tunić i Vranje Sudarević, demokrata Ivo Matić i komunist Dragomir Marjanović.
Najveće razočaranje doživjeli su u BŠS, jer su očekivali apsolutnu pobjedu, ali su im komunisti značajno pomrsili račune. Odmah poslije izbora odnosi Bunjevaca s koalicijom radikala i demokrata se zaoštravaju. Vlada je 1. siječnja 1921. godine postavila novu općinsku upravu iz koje su izbačeni vodeći Bunjevci. Pošto vlasti nisu dozvolile općinske izbore u Subotici, veliki župan Pajo Dobanovački formirao je Prošireni senat po svojoj volji, a ne u skladu s izborima za Konstituantu. Pogoršani odnosi između BŠS i vlasti, nakon izjave predsjednika Vlade Milenka Vesnića da Bunjevci mogu ići pod Mađare, dodatno su pogoršani ovom očitom manipulacijom, pa se poslije toga BŠS definitivno okreće Zagrebu, a »Neven« otvoreno ističe hrvatstvo Bunjevaca.
PODJELE U STRANCI: Radikalsko-demokratska koalicija se raspala koncem 1922. godine, što je izazvalo krizu Vlade i raspuštanje Skupštine. Pred izbore 1923. godine značajno su se aktivirale radikalska Srpska i demokratska Jugoslavenska nacionalna omladina (JUNAO), što je pridonijelo formiranju Organizacije bunjevačkih omladinskih udruga.
BŠS je zahvatila letargija nakon izbornoga neuspjeha, zbog čega je i »Neven« prestao izlaziti pune dvije godine, a stranka se politički povezala se sa HPS-om.
Konačnim rascepom u DS-u, formiranjem Samostalne demokratske stranke (SDS) i vlade Pašić-Pribićević, Davidovićeve demokrate su se približile Stjepanu Radiću. Blaško Rajić, pak, protiveći se približavanju BŠS-a Hrvatskoj republikanskoj seljačkoj stranci i demokratama, proglasio je formiranje klerikalne Vojvođanske pučke stranke (VPS) i ukidanje BŠS-a. No, energičnim odgovorom na izazov klerikalaca, novo se rukovodstvo BŠS-a predvođeno Josipom (Đidom) Vukovićem priključilo oporbenom bloku DS-a i Hrvatske seljačke stranke (HSS).
Daljnjoj podjeli pridonijelo je formiranje Samostalne hrvatske stranke koju je vodio direktor Prve hrvatske štedionice u Subotici Vojislav Stanković.
Na izborima 1925. godine sudjelovali su i pripadnici neslavenskih naroda, a u Subotičkom okrugu glasovi birača podijeljeni su na sljedeći način: radikali 47 posto, DS 21,3 posto, Mađarska stranka (MS) 9 posto, BŠS 6,8 posto, dok su ostali dobili znatno manje.
Izbori su pokazali da su podjele u BŠS-u značajno oslabile pozicije Hrvata u sjevernoj Bačkoj. Kada je Radić odbacio republikanstvo i ušao u savez s Pašićem, otklonjene su prepreke pripajanju BŠS-a HSS-u, do čega je došlo 27. lipnja 1926. godine. Rajićevi klerikalci su, pak, napali novo rukovodstvo da ih hrvatski »kuferaši« vuku za nos. Slična borba između Bunjevaca i srpskih »kuferaša« dogodila se i u Radikalnoj stranci, pa je, odlukom Velje Vukićevića, na čelo stranačke liste za izbore 1927. postavljen Marko Jurić.
AFIRMACIJA HRVATSTVA: Na izborima 1927. godine NRS je osvojio 16.328, DS 7.053, NRS (Radonić) 4.276, HSS 4.017, SDS 3.573 i VPS 1.061 glas. Zastupnici u Narodnoj skupštini postali su radikali Marko Jurić i Dénes Strelitzki, a od demokrata Milan Grol. Razočaranje je bilo veliko u svim strankama koje nisu osvojile mandate, a najveće u HSS-u kojemu ni Radićev autoritet nije pomogao. Na jedinima, pak, općinskim izborima, održanim iste godine, 100 općinskih mandata podijeljeno je na sljedeći način: NRS 27, HSS 16, MS 14, DS 13, VPS 8, Nezavisna partija radnika i seljaka te SDS po sedam, Lojd pet i Zanatlije trimandata.
Ipak, upravo u ovom periodu afirmirana je hrvatska nacionalno-integracijska ideja među Bunjevcima, čemu su, pokraj domaćih političara i društvenih djelatnika, značajno pridonijeli i pridošlice u Bačku iz Hrvatske, koji su oko sebe okupili novu generaciju političara. Zajedničkim nastojanjem obnovljen je rad Zemljodilske štedionice, a osnovani su i Hrvatski radiša, Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo »Neven« itd. Odgovor na te aktivnosti Hrvata, bile su aktivnosti samo Bunjevaca, okupljenih oko Zemljodilske kasine.
Svakako je za jačanje oporbenog stava Hrvata prema Beogradu bilo značajno favoriziranje srpskih kadrova sa strane. Pokraj toga subotičko gospodarstvo je zbog pograničnog položaja grada bilo u stalnoj represiji. Zajednički problem svih Vojvođana bila je i poreska politika, koja je izazvala krajnju ogorčenost vojvođanskih gospodarstvenika i građana.
Nastavit će se
