Arhiv tekstova

Veliki studentski prosvjedi u Hrvatskoj, koji su prije desetak dana započeli na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, iz dana u dan poprimaju sve veće razmjere, još neviđene u samostalnoj Hrvatskoj. Akademski prosvjed, čiju su energiju nezadovoljstva i domete mnogi podcijenili, započeo je kao aktivnost u sklopu svjetskog tjedna borbe protiv komercijalizacije obrazovanja, a prosvjedovalo se i u Danskoj, Finskoj i Njemačkoj, dok su se zagrebačkim »filozofima« na samom početku priključile i kolege s Pravnog i Medicinskog fakulteta, te Fakulteta političkih znanosti. Nenasilni prosvjedi manifestirani su blokadom nastave, a osim u Zagrebu održavaju se i u Splitu, Zadru, Rijeci i Osijeku. 

Trenutačno je u Hrvatskoj od ukupno 170.000 studenata u štrajku više od 2500 njih, što znači da ih je u štrajku manje od jedan posto. No, potporu dobivaju sa svih strana – od udruga sindikata, znanstvene zajednice, političara, a sa studentskim zahtjevima, koji su u svojoj biti shvaćeni kao prosvjed za jednako pravo na obrazovanje, solidarizirali su se brojni intelektualci, profesori, pa čak i predsjednik države Stjepan Mesić, koji je izjavio kako bi bilo »vrlo teško ne složiti se sa zahtjevom studenata da školovanje bude slobodno, jeftino ili besplatno«, te ustvrdio kako se njegova generacija besplatno školovala i da ne može biti protiv onih koji traže iste uvjete. Predstavnici Katoličke crkve također su izrazili razumijevanje za studentske zahtjeve. 

Na zadnjem studentskom plenumu više od 800 zagrebačkih studenata jednoglasno je odlučilo odbiti bilo kakvu varijantu pregovora ili razgovora s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa, a na konferenciji za novinare pozvali su ministra Dragana Primorca i rektora Aleksu Bjeliša da prisustvuju njihovom plenumu.

»Blokada će trajati sve dok plenum ne odredi drugačije. Nama nije u interesu da ovo traje u nedogled, ali tražimo potpuno javno financiranje visokog školstva za sve koji zadovolje uvjete upisa«, poručili su predstavnici studentske inicijative uz napomenu, kako je jedini način da razgovaraju s predstavnicima vlasti i sveučilišta taj da ministar i rektor na njihov plenum dođu s konkretnim prijedlogom zakona za besplatno školstvo. 

Međutim, upravo oko zahtjeva razdvojio se jedan manji dio studenta u štrajku, na Filozofskom fakultetu u Splitu. Na jednoj je strani Nezavisna studentska inicijativa, a na drugoj Studentski zbor i udruga Studenti za studente. Jedni traže svima dostupno obrazovanje bez obzira na imovinsko stanje, i to na svim razinama: preddiplomskom, diplomskom i poslijediplomskom studiju, a drugi smanjenje školarina, ali tek za 50 posto, jer smatraju da je besplatno školovanje za sve dugoročni cilj koji bi se trebao ostvariti u roku od pet godina. Za razliku od Splićana, studenti na sveučilištu u Zadru i ostalim gradovima Hrvatske jedinstveni su i jednoglasno podržavaju blokadu nastave. Na prigovore da su im zahtjevi preradikalni, jer odlični studenti i danas dobivaju stipendije, pobunjeni studenti pojašnjavaju kako je istina da se izvrsnost nagrađuje stipendijama, ali ističu kako su i oni koji imaju samo dvojke u indeksima također dobri studenti i da su zaslužili besplatno školovanje. Naime, smatraju da lošiji studenti nemaju dobre ocjene ne zato jer nisu dovoljno učili, nego zato jer moraju i raditi. »Znatan dio studenata nema novca za plaćanje studija pa su prisiljeni raditi i studirati, a u takvim je okolnostima nerealno očekivati da će svoje indekse puniti peticama«, objašnjavaju studenti u prosvjedu. 

Iako već desetak dana predavanja nema, studenti ne odustaju od ispitnih rokova, pa se kolokviji i ispiti uredno održavaju, a najavili su kako neće odustati od svojih zahtjeva i po cijenu blokade nastave do kraja akademske godine, nadajući se u tom slučaju da će se profesori solidarizirati i, bude li to potrebno, dolaziti preko ljeta i odrađivati nastavu. Potrebno je i naglasiti kako su svi sudionici ovih događanja suglasni u ocjeni da su pobunjeni studenti, oni koji su »preuzeli« fakultete, pokazali izuzetnu ozbiljnost, disciplinu i odgovornost, te da do sada nije bilo nikakvih izgreda i nasilnog ponašanja. 

Kao zaključak nameće se činjenica da je studentska pobuna sinkronizirana s dubokim nezadovoljstvom kojim je natopljeno hrvatsko društvo, da je zapravo riječ o dubokom neslaganju s tipom kapitalizma u kojem je sve veća nedostupnost visokog obrazovanja za široke slojeve stanovništva, odnosno činjenicom da stjecanje fakultetske diplome postaje moguće uglavnom privilegiranim i onima s dubokim džepovima. Zato je studentski bunt na jednoj dubljoj razini zapravo prosvjed protiv socijalne nepravde nadahnut idealima društvene pravednosti i ravnopravnosti, a kako energija promjena danas u Hrvatskoj pulsira isključivo izvan hrvatske stranačke scene, ovog puta je kanalizirana kroz epicentar aktualnog studentskog bunta.