Arhiv tekstova

Narodna skupština Srbije do sredine svibnja trebala bi odobriti novi zakon o političkim strankama, koji bi značajno mogao promijeniti političku scenu u Srbiji, odnosno bitno smanjiti broj stranaka koje postoje u registru. Prema najavama mjerodavnog ministra državne uprave i lokalne samouprave Srbije Milana Markovića, gotovo sve stranke u parlamentu podržavaju taj zakonski dokument tako da je njegovo usvajanje neupitno. Ostaje još samo da se odluči – hoće li se usvojiti amandman DSS-a, kojim bi se broj potpisa građana za registriranje političkih stranaka u Srbiji povećao s predloženih 5.000 na 10.000, a za manjinske stranke s 500 na 1.000. Prijedlogom je predviđeno da samo one stranke koje u roku od šest mjeseci od početka primjene novog zakona usklade svoj statut i druge opće akte sa zakonom i podnesu prijavu za upis u Registar političkih stranaka mogu nastaviti djelovati. U registre je trenutačno kao aktivno upisano 575 političkih organizacija – 442 u registru Ministarstva za državnu upravu i 133 u nekadašnjem saveznom registru. 

Od gotovo 600 stranaka, u republičkoj Skupštini, sve skupa s malim koje su u koalicijama s velikim strankama, zastupnike ima tek 20 stranaka. Neka područja imaju svoje prepoznatljive regionalne stranke s vijećnicima u pojedinim lokalnim skupštinama, tu su i stranke nacionalnih manjina, ali je nepobitna činjenica da je najveći broj političkih stranaka u Srbiji tek registriran, da se o njima ne zna ništa, a prije svega da se u njima i putem njih ne radi ama baš ništa. Ili bar do izbornih kampanja. Kao jedan od ciljeva novoga zakona u obrazloženjima političara vlasti i oporbe je ukloniti veliki broj neaktivnih političkih stranaka, stabilizirati političku scenu Srbije te uozbiljiti djelovanje političkih stranaka, kojih trenutačno ima previše. Očekuje se, kako kažu, da će preregistraciju doživjeti tek nekoliko desetina stranaka, što bi trebalo omogućiti i lakšu kontrolu financijskog poslovanja političkih organizacija. Novina je i da će za preregistriranje trebati priložiti ovjerene potpise punoljetnih i poslovno sposobnih državljana Srbije, koji će biti osnivači, i čija će imena biti javno dostupna na stranačkim internet prezentacijama. Pojedine političke stranke kritizirale su taj prijedlog da stranke na web stranicama moraju objaviti imena svih pet ili deset tisuća osnivača, statut, program, kao i informacije o lokalnim odborima, načinu izbora lokalnih dužnosnika i mnoge druge detalje koji, po mišljenju dijela oporbe, državu ne bi trebali interesirati. Također, sve stranke će imati obvezu ponovno se registrirati na svakih osam godina, čime će dokazati svoj legitimitet, ili će u tom razdoblju steći status parlamentarne stranke u republici ili pokrajini. Osim broja potrebnih potpisa, u pojedinim amandmanima koji će tek biti razmatrani, traži se i da izborni zakon regulira da registrirane stranke ne moraju prikupljati potpise za kandidaturu na izborima. Ovo smanjenje broja političkih stranaka koje se očekuje, izravno bi se trebalo odraziti i na troškove o financiranja izbornih procesa. Osnivači i sva stranačka dokumenta bit će javni i svi koji se ubuduće budu željeli baviti politikom, u okviru stranaka, naći će se u novom položaju i trebaju računati na teret javnosti. Usvajanjem ovog novog zakona prestat će važiti aktualni Zakon o političkim organizacijama i Zakon o udruživanju građana u udruženja, društvene i političke organizacije, temeljem kojih je do sada za osnivanje stranaka bilo potrebno samo 100 neovjerenih potpisa.

O financiranju stranaka u Srbiji više se nagađa, nego što se o tome zna. U financijskim izvješćima su svi osim onih o kojima se špekulira da velikim izdvajanjima za pojedine stranke izravno utječu na njihove aktivnosti, a tako i na naknadne poslovne aranžmane svojih uspješnih tvrtki. Prema najavama, i ovaj dio djelovanja političkih stranaka trebao bi urediti novi zakon o financiranju političkih stranaka. 

Prijedlog zakona o političkim strankama je na dnevnom redu tekuće sjednice Skupštine Srbije, a do ljetne stanke u radu parlamenta trebao bi biti donesen i novi zakon o lokalnim izborima, te zakon o državnoj izbornoj komisiji i zakon o jedinstvenom biračkom popisu.

 

Preregistracija  

Manjinskih stranaka

 

Najavljene novine u novom prijedlogu zakona o političkim strankama mogu se značajno odraziti i na budućnost manjinskih stranaka. Ako se uzme u obzir da sve, ili bar većina njih, imaju dovoljan broj članova za preregistraciju, može se postaviti pitanje – hoće li ih isto toliko biti kada se uzme u obzir da će njihovo članstvo ubuduće biti potvrđeno ovjerenim potpisom u sudu, te stavljeno na internet i uvid cijeloj javnosti. Ne treba zaboraviti da su nacionalne manjine, bar kad je riječ o hrvatskoj, osobito u pojedinim područjima Vojvodine, imale iskustava koja će ih možda teže opredijeliti na javno potvrđeno članstvo u manjinskim strankama, osobito u sredinama gdje postoji veća etnička distanca prema Hrvatima.

Manjinskim strankama novi bi zakon o političkim strankama omogućio da, pokraj službenog naziva na srpskom jeziku, u registar budu upisane i na jeziku nacionalne manjine. No, za njihov opstanak važnija je odredba o prikupljanju ovjerenih potpisa, 500 ili sve izvjesnije 1.000.

Predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Petar Kuntić je stajališta da ovoj najstarijoj stranci vojvođanskih Hrvata odgovara ponovna registracija s više ovjerenih potpisa, te kako je korisna »jer će se tako moći ponovno analizirati kakva je snaga ove stranke«.

»Nama, kao velikoj manjinskoj stranci u okviru hrvatske manjinske zajednice, svakako više odgovara varijanta sa što više potpisa. Tako se tijekom prikupljanja potpisa pokreće cijelo naše biračko tijelo. Samim tim ulazimo u detaljnu analizu i doznajemo tko su zapravo naši glasači, pred veoma važne izbore za Hrvatsko nacionalno vijeće«, izjavio je o aktualnom pitanju predsjednik DSHV-a.

Istodobno, čelnici dviju manjinskih hrvatskih stranaka – Hrvatsko-bunjevačko-šokačke stranke (HBŠS) i Demokratske zajednice Hrvata (DZH), koje nemaju vijećnike ili, pak, pokrajinske i republičke zastupnike, kritiziraju prijedlog zakona o političkim strankama, osobito preregistriranje uz povećan broj osnivača i ovjerene potpise.

»Moje osobno stajalište, te stajalište Demokratske zajednice Hrvata je da se taj zakon o političkim strankama treba donijeti, ali ne tako restriktivan kako je predviđen. Ako želimo da u političkom životu Srbije sudjeluju i manjine, ne možemo im stvarati barijere i prepreke da bi bili sudionici političkog života. Slobodna volja građana se mora izraziti, a doći ćemo u situaciju da će se politička scena svesti na desetak političkih stranaka. Po mom mišljenju, to nije sukladno međunarodnim standardima«, kaže predsjednik DZH-a Đorđe Čović, a sličnog je stajališta i predsjednik HBŠS-a Blaško Temunović: »Mislim da je donošenje tih novima u zakonu o političkim strankama nepotrebno. To je samo još jedan znak da stranke nacionalnih manjina nisu poželjne da sudjeluju u političkom životu ove zemlje. S tim što oni traže 500 ili 1.000 potpisa za preregistraciju priča nije završena. Kad dođu izbori, ako opet budu tražili skupljanje potpisa kao uvjet za sudjelovanje na izborima, mi dolazimo opet na istu poziciju zbog koje smo prošle godinu uputili tužbu Strasbourgu da nisu poštovani Ustav i međunarodne konvencije na kojima se zasnivaju prava manjina, kao i većinskog naroda.« 

Uz iznesene kritike i Čović i Temunović smatraju kako im sam broj potpisa neće biti problem za preregistriranje stranaka. »Mi se preregistracije ne plašimo, to za Demokratsku zajednicu Hrvata nije nikakav problem«, nedvojben je Čović, a Temunović uspoređuje status hrvatskih stranaka u Srbiji, te srpskih u Hrvatskoj:

»Preregistrirat ćemo stranku ako mi to budemo željeli. Vidjet ćemo hoće li to biti opravdano. Mi ćemo potpise skupiti, to nije problem. Problem je u principu. Mi tržimo da budemo u situaciji kao Srbi u Hrvatskoj, koji ne moraju skupljati potpise. Neka oni i dalje ne skupljaju, ali i mi bismo trebali imati takav status«, zaključuje Temunović. 

Ono što je zajedničko za sve tri stranke hrvatske zajednice – DSHV, DZH i HBŠS – to je da se javno ne izjašnjavaju o preciznom broju svojih članova.

 

Stranački financijski 

izvori

 

Najavljen je i novi zakon o financiranju političkih stranaka u Srbiji. Javnost u Srbiji malo zna o financiranju vladajućih i oporbenih stranaka, a najviše doznaju razotkrivanjem pojedinih afera ili veza s pojedinim velikim gospodarstvenicima, koji tako utječu na politiku i ostvaruju povlastice na kojima dobro profitiraju. Financijska izvješća rijetko se izlažu očima javnosti, a i ako se izlože u njima su imena isključivo nekih malih poduzeća, dok velikih imena, tj. »krupnog kapitala«, na koje se u špekuliranjima najviše ukazuje, nigdje nema. Ipak, radna skupina skupštinskog Odbora za financije, sastavljena od uposlenika u parlamentu i Ministarstvu financija, provest će u sljedećih 30 dana kontrolu financijskih izvješća stranaka za 2007. godinu. Kako se ovo pitanje aktualiziralo u javnosti, pojedini politički čelnici su braneći skrivene financijere isticali kako se u Srbiji mnogi plaše biti legalni donatori ili sponzori stranaka, zato što ih je strah političkog revanšizma, ukoliko na vlast ne dođe stranka koju su pomagali. 

Parlamentarne stranke iz republičkog proračuna imaju svoja mjesečna sljedovanja, ali se i tu najavljuje novina. Na ime jednog zastupnika u republičkoj skupštini DSHV ima mjesečnju uplatu iz republičkog proračuna u vrijednosti od 979.430 din, iako na izbore nije izašao samostalno, već na listi Demokratske stranke. Ubuduće, bar prema najavama, pojedinci-zastupnici koji su u republičku skupštinu ušli na listi velikih stranaka više ne bi trebali imati redovitu mjesečnu dotaciju za svoju stranku. To bi se odnosilo i na DSHV. Druge dvije hrvatske stranke u Vojvodini, HBŠS i DZH, koje nemaju vijećnike ili, pak, pokrajinske i republičke zastupnike, svoj rad financiraju isključivo donacijama i simboličnim članarinama. 

»Ne tražimo financijsku potporu od države, ali želimo svoj politički program zastupati kao neovisni, a ne da moramo u skupštine ulaziti kroz velike stranke većinskog naroda u kojemu ćemo samo služiti. Mi želimo biti ravnopravni, a to je moguće jedino ako se u Skupštini dođe do zaključka da mi nismo neprijatelji, nego lojalni građani ove države«, naglašava Temunović, dok Čović ističe kako se u DZH radi na »dragovoljnoj osnovi«. 

»Sredstva koja smo trebali dobiti od države za posljednje izbore, dobili smo s dva mjeseca zakašnjenja, što je veoma neozbiljno. Rad naše stranke ne financira niti država, niti pokrajina, a ni lokalna samouprava. Imamo donatore koji nas pomažu«, kaže Čović. 

U svim trima strankama postoji institucija članarine i jedinstvena je za svaku od njih. U DSHV-u je najmanja godišnja članarina 150 dinara, a sukladno mogućnostima, članovi mogu uplatiti i više. U HBŠS-u je godišnja članarina u protuvrijednosti od 5 eura, dok u DZH-u ona iznosi 800 dinara godišnje.