Arhiv tekstova

Davne 1686. godine veća skupina bunjevačkih Hrvata doselila se i zauvijek ostala na prostorima bačke ravnice. Četvrt milenija njihova doseljavanja obilježeno je velikom manifestacijom 1936. godine, a najveći događaj jamačno je bila svečana povorka i defile više od 10.000 sudionika, koji su 15. kolovoza prošli Suboticom na svom putu prema igralištu NK Bačka, gdje je održana središnja proslava ove velike obljetnice. Na fotografiji iz obiteljske kolekcije Milivoja Prćića vide se predstavnici NK Bačka, najstarijeg nogometnog kluba na prostorima nekadašnje zajedničke države, tijekom prolaska kroz strogi centar grada (početak korza). Ploču s natpisom »Bačka« nosi igrač odjeven u tadašnji dres momčadi, u pratnji dva mlađa nogometaša, a delegaciju kluba predvode članovi tadašnje uprave, nogometaši i članovi kluba. Autor fotografije nije zabilježen, no ona je urađena u Foto studiju Grgić u karakterističnoj verziji poštanske dopisnice.

Na manjoj fotografiji zabilježen je detalj svečanog defilea djevojaka obučenih u narodnu bunjevačku nošnju.

U povorci koja je prolazila kroz gust špalir sudjelovala su sva hrvatska nacionalna i prosvjetna društva: Pučka kasina, Kolo mladeži, Katolički krug, Katolička čitaonica, Kolo mladih nevenaša, Školska zadruga, Divojačko društvo, Dobrotvorna zajednica Bunjevaka, Hrvatsko pjevačko društvo »Neven«, Hrvatski prosvjetni dom, Hrvatska kulturna zajednica, Seljačka i gospodarska sloga, društva Križara i Križarica, političke organizacije, kao i mladi koji su 10. studenog 1918. istaknuli hrvatsku zastavu na gradski toranj. Sva ta povorka uputila se prema trgu pred crkvom sv. Terezije gdje se nekoliko govornika obratilo masi okupljenoga svijeta. Osim Blaška Rajića, govorio je dr. Pernar, u ime seljaštva subotički paor Vranje Tumbas, u ime intelektualaca dr. Marko Kuntić, u ime hercegovačkih studenata Stjepan Barbarić, a kao predstavnik ličkih Bunjevaca Josip Tomljanović iz Senja, narodni zastupnik iz Zagreba Milutim Mayer, veliki meštar »Braće hrvatskog zmaja«, te Josip Vuković - Đido. Zajednički nazivnik u svim govorima bilo je naglašavanje da su Bunjevci opstali kroz stoljeća kao katolici, da su oni dio hrvatskog naroda i da imaju potrebe i snage i dalje jačati veze s maticom. Pjevanjem Lijepe naše završeno je slavlje na trgu.    

Izvod iz teksta Stevana Mačkovića »Proslava 250. obljetnice doseljavanja veće skupine Bunjevaca (1686.-1936.)« objavljenog u Hrvatskoj reviji broj 3 (2005.)