Arhiv tekstova

Baka Marija Matić, po rođenju Krnjaković, rođena je davne 1916. godine u selu Čajkovci (pokraj Vrpolja, Hrvatska), a u Suboticu se doselila nakon Drugog svjetskog rata, 1949. godine. U devedeset trećoj godini dobrog je zdravlja, po cijeli je dan aktivna i redovito ide na nedjeljnu misu. Na našu zamolbu, pristala je ispričati nam neke crtice iz svoga života i otkriti njezin recept životne dugovječnosti.

»Prvi dio svoga života provela sam u rodnom selu, od malena radeći kućanske poslove u obiteljskoj kući. Završila sam pet razreda osnovne škole, što je tada bilo primjereno ženskoj djeci, i sve do šesnaeste godine pomagala materi. Ali, onda sam se zaljubila, udala se vrlo rano i počela živjeti sa suprugom, sve do njegove smrti prije 19 godina. Iz našeg dugogodišnjeg braka imam dvije kćeri, Ankicu i Vidu, četvero unučadi i jedno praunuče«, započela je priču baka Marija.

Dolazak u Suboticu

 

Kako sama kaže, nakon završetka Drugog svjetskog rata u kome je njezin suprug sudjelovao u partizanskim redovima, odlučili su preseliti sa sela u grad. U biti, to je bila izričita odluka njezinog čovjeka, i ona joj se, nevoljko, morala povinovati.

»Za početak života u Subotici ne vežu me pretjerano lijepe uspomene, jer nisam bila dobro prihvaćena od strane najbližih susjeda. No, bila su to takva vremena. Postupno, sve je vremenom došlo na svoje mjesto i, evo, već punih 60 godina sam u ovom gradu na sjeveru Bačke«.

 

Aktivna cijeloga života

 

»Nažalost, nikada nisam bila redovito zaposlena. Željela sam raditi, ali mi je suprug to cijeloga života branio. On je radio u Severu, dok sam ja radila doma. I tu je došlo do paradoksalne situacije, kada sam šivajući u kućnoj radinosti počela zarađivati više od njega. Oduvijek sam imala smisla i talenta za šivanje, štrikanje i heklanje pa su uslijedile brojne porudžbine i godinama sam tako nadopunjavala kućni proračun. Zahvaljujući tome uspjeli smo školovati djecu sve do njihovih fakultetskih diploma. Heklam još i danas, ali samo za potrebe darivanja svoje obitelji«.

Baka Marija ustaje svakoga dana oko šest sati, redovito ispije čaj od kantariona, koji joj  čini dobro želucu, i potom je tijekom cijeloga dana aktivna po kući i malom vrtu uz nju. Navečer redovito već više od 35 godina jede kefir, ali i sve druge namirnice. 

»Uvijek nešto moram raditi i zanimati se nečim. Evo, trenutačno dovršavam jednu čipku, radio prijamnik mi svira cijeloga dana, a popodne volim pročitati novine. Vid mi se prije nekoliko godina potpuno povratio, pa mi više ne trebaju naočale za čitanje«, kazala je baka Marija i demonstrirala čitanje bez optičkog pomagala.

Šetnja

 

Svakoga dana voli prošetati oko kvarta u kome živi, mlađa kćer, koja živi u Subotici, redovito je posjećuje i donosi joj potrebne namirnice, a baka sebi svakodnevno i kuha.

»Nedjeljom redovito odlazim na misu u franjevačku crkvu, a u povratku prošećem skupa s prijateljicom Ankicom. Volim šetati uvijek kada to mogu i noge me još sasvim dobro služe«.

 

Obitelj

 

»Cijeloga života uvijek mi je najvažnija bila moja obitelj i sve što sam radila bilo je usmjereno prema njezinoj dobrobiti. Najvećim bogatstvom smatram svoj dobar brak, moje dvije kćeri i potom njihovu djecu s kojima sam provela sve ove godine«.

 

Rad

 

»Niti sada ne mogu sjediti prekriženih ruku i gledati u zrak, jednostavno moram nešto raditi«, kazala je na rastanku baka Marija Matić, planirajući već neku novu aktivnost toga dana.