Arhiv tekstova

Suvremena je znanost dostigla zavidnu razinu, ali ponekad niti to nije dovoljno u borbi sa svakidašnjim bolestima koje su rasprostranjene u našoj populaciji. Kada neka osoba smatra da se u vezi njenog zdravstvenog stanja ništa više ne može uraditi sa znanstveno-medicinske strane, često pribjegava uporabi alternativnih lijekova. Poznato je kako se pod alternativnom medicinom podrazumijevaju sve vrste dijagnostike i liječenja koje se ne koriste u znanstveno-medicinskim ustanovama i institucijama. 

Iako se sve više vrsta alternativnih načina liječenja prihvaća i od strane konvencionalne medicine, potrebno je skrenuti pozornost da ove postupke i dalje najčešće rade osobe koje nisu prošle znanstveno utemeljen i državno verificiran oblik medicinskog obrazovanja – medicinske fakultete ili medicinske škole, te zbog toga mnogi i dalje ovu kategoriju medicine smatraju nadriliječništvom. Ipak, neke vrste tzv. alternativne medicine počele su se izučavati i na medicinskim fakultetima razvijenih zemalja, kada liječnici završavaju studij i specijalizaciju iz nekih područja. Ovo se osobito odnosi na homeopatiju, čije tečajeve i škole završavaju i naši liječnici te time stječu certifikate i diplome za rad, što se svakako ne može nazvati nadriliječništvom.

Američki nacionalni centar za komplementarnu i alternativnu medicinu definirao je alternativnu medicinu kao onu koja »pokriva široki spektar filozofija liječenja (škola, mišljenja), pristupa i terapija koje zapadna, konvencionalna medicina obično ne koristi, ne prihvaća, ne proučava, ne razumije, niti čini dostupnom«. Često se koriste i termini prirodna medicina, a neki i »duhovnu medicinu« svrstavaju u alternativnu praksu. Paralelno se koriste i termini – komplementarna medicina, tradicionalna medicina, a u ovaj pojam se ubrajaju i tradicionalna kineska medicina te kiropraktika. Praktikanti »alternative« često svoje tehnike objašnjavaju specifičnim filozofskim i religijskim postavkama, što su činjenično neutemeljeni sustavi, te se rijetko ili gotovo nikada ne oslanjaju na znanstvene dokaze, a kada to čine, često ih krivo interpretiraju.

 

Kritike alternativne medicine

 

U znanstvenoj zajednici vlada široko mišljenje da alternativna medicina u načelu ne postoji, već postoji medicina i ono što medicina nije. Ako se, dakle, dokaže da određena tehnika liječenja ima ozdravljujuća svojstva u odgovarajućim ispitivanjima, ona prestaje biti alternativnom i jednostavno postaje medicina. Ipak, neke prakse nisu potpuno neosnovane, no drže se pod okriljem alternative zato što su iz medicine izbačene zbog novih, superiornijih i manje štetnih metoda. 

 

Pouzdanost alternativnih tretmana

 

Veliki broj alternativnih metoda nema nikakvu dokazanu djelotvornost osim kratkotrajnog placebo efekta (kao što ga već ima i bilo koja medicinska metoda, uz svoju standardnu dokazanu djelotvornost), a jedan dio metoda predstavlja izravnu i neizravnu opasnost za zdravlje čovjeka. Postoji mali broj tretmana koji opisuju malu uspješnost i zasnivaju se na činjenicama.

S obzirom na povećani interes naših čitatelja za ovu temu, odlučili smo u nekoliko idućih brojeva obraditi neke od sljedećih oblika alternativne medicine: akupunktura, akupresura, aromaterapija, ayurveda, homeopatija, kiropraktika, hidroterapija, osteopatija, liječenje uz pomoć dijete – zdravstveno izgladnjivanje uz pripravke čajeva i minerala (indijska medicina) te liječenje pomoću rada na tijelu gdje spadaju i Aleksandrova tehnika, masaža, refleksologija, shiatsu, tai chi i sl.