Arhiv tekstova
Fešta u metropoli ribljeg paprikaša
BAJA – Da nije riblje juhe na bajski način, trebalo bi je otkriti – vele desetine tisuća posjetilaca, koji iz godine u godinu pohode Baju, grad na obali Dunava u Mađarskoj. Službeno je grad Baja u sada već proširenoj Europskoj Uniji svjetska metropola po jednom izrazito podunavskom kulinarskom specijalitetu – ribljem paprikašu na bajski način. Više je to od riblje juhe, poput one u Segedinu, Apatinu ili Osijeku. Nigdje na svijetu se ne kuha istodobno u preko dvije tisuće kotlića (za više od 50 tisuća gostiju). Riječ je o festivalu koji se održava svake godine (druga subota srpnja) na trgu Svetoga trojstva i u okolnim uličicama.
HRVATI U BAJI: Baja broji 40 tisuća duša, a za feštu ugošćuje 50 tisuća posjetilaca, umjetnika, političara, biznismena diljem svijeta. Jedini je ovo grad u centralnoj Europi čiji mediteranski trg gleda ravno na pješčanu plažu i otok okružen rukavcem Šugovicom (riječ je hrvatskog podrijetla i označava vodu kroz koju su pastiri svojedobno tjerali ovce da se očiste od šugavosti). Otok nosi ime pjesnika Sándora Petőfija koji je rođen nedaleko odavde i čiji se kult gaji jednako kao i uspomena na biskupa Ivana Antunovića, Antu Evetovića Miroljuba i druge rodoljube druge polovice XIX. stoljeća. Dakako znatni dio življa grada Baje je hrvatskog podrijetla. Ponajviše oni žive u predgrađu zvanom Vancaga, gdje je i sada dobro očuvan škanzen Bunjevačka kuća. U centru grada nalazi se nedavno obnovljena Bunjevačka katolička čitaonica (trenutno zaključana). Upravo se ovih mjeseci rješava na razini parlamenata Republike Mađarske i Republike Hrvatske izgradnja velelepnog Hrvatskog kulturnog centra u Baji.
Značajan je ovo centar bunjevačkih Hrvata u Mađarskoj, ako ne i najznačajniji. Znaju to dobro upućeni koji ovamo dolaze od 1992. godine na znamenite Bajske razgovore. Manje je poznato da je u Baji rođen Joakim Vujić, otac srpskoga teatra, spisatelj Bogoboj Atanacković i kipar Ede Telcs. Sva ova imena ponajviše su poznata u Subotici gdje ulice nose ova imena, a jedan se »sokak« čak naziva Bajskim putem.
FESTIVAL RIBBLJEG PAPRIKAŠA: Trg Svetoga trojstva neizmijenjen do danas, bio je nadaleko poznat po sajmovima, a sada po festivalu ribljeg paprikaša. No, za ovu potonju feštu se jednako igra momačko i divojačko kolo do svitanja kao prije osam desetljeća. Ideja da se organizira svenarodna fešta riblje juhe prvi je puta realizirana 1996. godine, za proslavu tri stoljeća prvog spomena Baje u historijskim spisima (bezmalo se ova prilika poklopila s obljetnicom dolaska Bunjevaca u ove krajeve). Tom prvom zgodom kuhalo se u 300 kotlića. Na centralnom je trgu postavljeno 300 stolova i klupa rezerviranih za obitelji i njihov krug prijatelja. Fešta nema karakter takmičenja, riječ je o ugođaju, o svojevrsnom karnevalu, o umjetnosti kuhanja i posluživanja, prigodi za veselje, uz folklor i sajam rukotvorina. U Baji se po glavi stanovnika troši 52 kilograma ribe. To znaci da se svakoga tjedna najmanje dva puta služi riblja juha od šarana ili mrene, paprikaš od smuđa, štuke ili soma (rijetko se riba peče). Kada se subotom prodefilira gradom, osjeti se dim i miris riblje juhe. U stambenim naseljima Baje, ljeti i zimi, čak i kada snijeg pada, susrećete grupice ljudi oko vatre u zavjetrini kako okreću kotlić obješen na željezni tronožac. Kuhaju uvijek samo muškarci. Supruge spremaju tijesto oblika žigice. Recept je uvijek isti: na kilogram svježe očišćene i usoljene ribe dodaje se sitno narezanog crnoga luka veličine guščjeg jaja, litra i pol vode i žlica kvalitetne mljevene paprike. Vatra mora biti jaka i ujednačena, da se juha pjeni 25 minuta. Vadi se najprije juha u tanjur, na skuhane tjestenine, a potom se služi plata s ribljim mesom uz suho crno vino.
Navješćuje veliku feštu i tjedan kulture u Baji kojemu prisustvuju i umjetnici iz Sombora, Bezdana, Subotice, Osijeka i najnovijeg hrvatskog grada partnera – Labina.
