Arhiv tekstova

»Hrvatska moderna i suvremena arhitektura« – prvi je u nizu projekata Muzeja suvremene umjetnosti Vojvodine organiziranih s ciljem da se upoznaju »kontekst i koncept« arhitektonskih praksi zemalja u regiji središnje i jugo-istočne Europe. U okviru projekta, u Muzeju suvremene umjetnosti Vojvodine u Novom Sadu u srijedu, 22. travnja, bit će otvorene dvije izložbe: »Avangarda i kontinuitet: fragmenti hrvatske arhitekture u razdoblju od 1930-ih do danas« i »Suvremena hrvatska arhitektura: 30 projekata poslije 2000. godine«.

 

SUVREMENA HRVATSKA ARHITEKTURA

 

Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA) predstavlja se izložbom recentne hvatske arhitektonske produkcije. Trideset projekata poredano je kronološki, prema godini kada su nastali na papiru. Projekti su podijeljeni prema »vrsti investicije« na: javne, naručene, privatne, komercijalne i kombinirane. Druga, jednako zanimljiva podjela je prema »vrsti narudžbine«; prema tome je li posao dobiven na javnom ili pozivnom natječaju ili je riječ o izravnoj pogodbi. To su okolnosti koje imaju itekakvog utjecaja na stvarnost našeg fizičkog okruženja, navodi se u pratećem tekstu izložbe Krunoslava Ivanišanina. 

»Preporučujem promatračima iščitavanje ove izložbe kroz otkrivanje složenih relacija među izabranim projektima i stvarnim okolnostima njihovog nastanka i završetka. Ne preporučujem im traženje nekakvog zajedničkog imenitelja ili neke druge osobitosti »suvremene hrvatske arhitekture«. U suvremenom europskom kontekstu tako nešto više ne postoji. Ali, postoji nešto drugo: posebna ‘hvatska arhitektonska kultura’. Nju čini složeni splet okolnosti u kojima se naše fizičko okruženje nepovratno tansformira, baš kao što se i organizmi u prirodi prilagođavaju promjenama«.

 

AVANGARDA I KONTINUITET

 

Ima li avangardnog u hrvatskoj arhitekturi i, osobito, postoji li kontinuitet avangardnog stvaralaštva u suvremenom dobu (veći dio 20. i početak 21. stoljeća) u Hrvatskoj, pita se u uvodnom tekstu kataloga Andrija Rusan. 

»Prikazujući fragmente iz povijesti hrvatske arhitekture, ovaj projekt daje uvid u kvalitetu postojećeg s očiglednim i avangardnim efektom. Projekt ne samo da pokazuje kako Hrvatska nije, tijekom 1930-ih, bila još jedna od zaboravljenih balkanskih zemalja, nerazvijenih i značajno zaostalih u odnosu na razvojne tendencije Europe, već je i sudjelovala u suvremenim previranjima tog vremena. Dokaz ove teze su arhitekti koji su, na početku 20. stoljeća, studirali u arhitektonskim školama u Beču, Drezdenu, Pragu, Parizu, gde su bili studenti, neki od njih i suradnici Otta Wagnera, Adolfa Loosa, Hansa Polziga, Maksa Fabianija, Jozefa Hofmanna i Le Korbizijea. Za njihove se projekte, čak i danas, može reći kako su nadživjeli »ukus vremena«, neki od njih mogu se opisati i kao avangardni. U Hrvatskoj je već puno toga objavljeno o modernizmu (razdoblju između dva rata), tako da argumentirano možemo tvrditi da je to vrijedno razdoblje u hrvatskoj arhitekturi, da su to projekti koji pripadaju europskoj arhitektonskoj baštini. 

O hrvatskoj arhitekturi pedesetih i šezdesetih godina nije se još uvijek dovoljno pisalo, nije dovoljno istražena. Ipak, projekti iz ovog razdoblja iznenađuju nas kvalitetom, ali i svježinom i aktualnošću, navodeći nas na razmišljanje o vrijednostima koje nas okružuju. Ova publikacija trebala bi, svakom tko se na neki način bavi promatranjem i arhitektonskom kritikom, biti motivacijom da ode korak dalje u utvrđivanju značaja ovog perioda. Pedesete i šezdesete predstavljaju nastavak tradicije modernizma i, skupa s modernističkim naslijeđem, predstavljale su poticaj da se i 1990-ih u hrvatskoj arhitekturi postavljaju visoki standardi i da se teži najboljim mogućim rezultatima. Nemamo dovoljnu povijesnu distancu da bismo se mogli sigurno i definitivno kritički odrediti prema zapanjujućim i avangardnim dostignućima suvremene arhitekture, ali možemo bez nedoumice tvrditi kako se radi o zanimljivim projektima. Zbog toga su i projekti koji pripadaju korpusu suvremene arhitekture (iz posljednjih 15 do 20 godina) našli svoje mjesto u ovoj publikaciji.