Arhiv tekstova

Sretan vam Uskrs! Poruka je to koju su u nedjelju svim Gibarčanima uputili i organizatori i gosti 6. gibaračke tucijade, tradicijske manifestacije koja je i ovoga Uskrsa okupila stotinjak Gibarčana i prijatelja iz Osijeka i okolice, a barem polovicu svih nazočnih činila su djeca. »Njima je i namijenjena ova aktivnost gibaračke udruge, sažeta u projektu koji je prihvaćen na natječaju Grada, pod nazivom ‚Djeca su ukras svijeta‘, toj djeci koju od milja nazivamo Gibarčanima, a svi odreda rođeni su ovdje u Hrvatskoj – u Osijeku, Našicama, Vukovaru, Vinkovcima, Slatini, Virovitici, Zagrebu, ali roditelji su im podrijetlom iz Gibarca, ili barem bake i djedovi«, rekao je Mata Barišić, dopredsjednik Zavičajne udruge Gibarčana.

 

Tucanje šaranim jajima

 

Ovaj lijepi običaj tucanja šaranim jajima i nije samo gibarački, dapače, raširen je diljem Srijema, Slavonije i Baranje ili, još bolje rečeno, diljem Šokadije, a to već zahvaća i Bačku, Mađarsku, Bosnu, jer šarano je jaje oduvijek simbolom Uskrsa, ali Gibarčani se hvale kako je taj običaj u Gibarcu bio nešto posebno. Svi su išli na ranu misu na Uskrs, gdje se nosilo jelo na blagoslov, a to jelo, svetenje, sadržalo je kuhana jaja i kobasicu, debelku i suhi jezik, češnjak i hren, i lijepo urešen uskrsni kruh koji se peče na Veliku subotu. Čim se vrati s mise, to jelo se blagovalo za fruštuk, a onda se spremalo na veliku misu, euharistijsko slavlje Isusovog uskrsnuća. Na misu se obvezno nosilo šarano jaje, a poslije mise djeca se okupe u porti, crkvenome dvorištu i tucaju se šaranim jajima, a pobjednik istucana jaja u šeširu nosi kući.

No, jaje nije bilo samo sinonim blagdana Uskrsa već i socijalnog statusa, pa su djeca iz srednjega sloja nosila jaja šarana u lukovici, a jedini ukrasi bili su odraz poljskoga cvijeća na smeđoj ili zagasito crvenoj boji lukovice. Oni bogatiji u crkvu su donosili »svilopise«, jaja šarana voskom i jarkom žutom i crvenom bojom na crnoj podlozi i to su valjda najljepša jaja na svijetu, dok su oni iz najsiromašnijih obitelji donosili »broče«, jednostavno obojena jaja bez ikakvih ukrasa, ali za divno čudo, ta su jaja po pravilu bila najjača kod uskrsnoga tucanja.

 

Običaj otet od 

zaborava

 

Nakon progonstva, Gibarčani su došli na ideju kako oteti od zaborava sve te lijepe običaje i prenijeti ih na djecu i mladež, pa je proteklih pet tucijada održano u Hrvatskom domu u Čepinu, a ove godine, kako je navedeno i projektom kojega financira Grad Osijek, tucijada je održana i dvorani Gradske četvrti Retfala u Osijeku, a organizirali su je zajednički Zavičajna udruga Gibarac sa sjedištem u Osijeku i NK »Gibarac 95.« sa sjedištem u Čokadincima. Natjecanje u tucanju je priča za sebe. Prvo su nastupili najmlađi – djeca do 10 godina i bilo je meteža, ali dečki iz Nogometnog kluba sve su držali pod kontrolom. Pobjednica je Ines Pavošević iz Čepinskih Martinaca. U drugoj kategoriji, do 15 godina, pobijedila je Matea Kopić također iz Čepinskih Martinaca, a u kategoriji mladeži do 25 godina pobjednik je Mladen Martinović iz Čepina. Gužva je bila i u kategoriji seniora, do 40 godina, gdje je u polufinalu ispao gost, pročelnik županijskog odjela za poljoprivredu i gospodarstvo, naš Srijemac Željko Kraljičak, inače kandidat za dožupana na svibanjskim izborima. Pobijedila je Jasminka Nađ, podrijetlom iz Bača. Najveća je gužva bila u kategoriji veterana, a prvi je stradao vaš izvjestitelj, jer ga je ‚rasturila‘ Ljerka Hedl iz Gradskog poglavarstva. Tu su stradali i dr. Vladimir Šišljagić, saborski zastupnik i kandidat za župana Osječko-baranjske županije, dr. Joza Vrbošić, bivši veleposlanik u BiH i kandidat za gradonačelnika Osijeka, i Zorica Milčić, tajnica GČ Retfala, koja je domaćin gibaračkoj udruzi već 13-14 godina. Pobijedio je Petar Tomić iz Čepina, inače kapetan gibaračkog nogometnog kluba. Pobjednicima su pripali pehari i darovi nogometnog kluba.