Arhiv tekstova

Najnoviji podaci govore kako je poslijeratna trgovačka razmjena između Hrvatske i Srbije u 2008. godini dostigla rekord i iznosi 1,2 milijarde dolara u oba smjera. Za zemlje koje su u neposrednoj prošlosti ratovale i koje praktički do prije devet godina nisu imale nikakvu gospodarsku suradnju, to je zavidan uspjeh. 

Nažalost, trend rasta međusobne trgovine zaustavila je svjetska ekonomska kriza, mnogi kažu najveća od Drugog svjetskog rata. Kako se i koliko snalaze naša lokalna gospodarstva i u kojoj mjeri suradnja na razini regija i poduzeća može pomoći u premošćavanju globalnih problema, za HR govori predsjednik Županijske gospodarske komore Osijek Zoran Kovačević. Gospodarske komore osječko-baranjske i sjeverno-bačke regije, inače se smatraju pionirima u pokretanju međusobnog biznisa nakon prekida 90-ih godina i odnosi dviju komora tradicionalno se označavaju dobrim i obostrano korisnim.

 

HR: Kada je, nakon rata 90-ih godina, počela suradnja između Hrvatske i Srbije na gospodarskom planu?

Nakon svih onih ratnih događanja hrvatsko je gospodarstvo, svjesno činjenice da će kad-tad morati doći do zatopljavanja političkih odnosa, htjelo na neki način biti preventiva svih aktivnosti koje su, prije svega Hrvatskoj, neminovno bile potrebne početkom 2000. godine. Tako je i hrvatski komorski sustav procijenio da, kao što se nakon ratnih događanja otvorio put prema Bosni i Hercegovini, taj put treba otvoriti i prema srpskom tržištu. To je bio i zahtjev naših članica. Naravno, potpuno neatratktivno ali gospodarski opravdano, te 2000. smo odlučili doći na ovo tržište i definirati, posebice svaka naša županijska komora, određene lokacije, regionalne komore ovdje u Srbiji, koje su za nas zanimljive. Nama, Osječko-baranjskoj županiji, koja je najistočnija hrvatska županija, a koja ima veze sa Sjeverno-bačkim i Zapadno-bačkim okrugom, te dvije regije učinile su se, na temelju analiza, vrlo atraktivnim i upravo smo prve aktivnosti i potpisane sporazume imali s ovima dvjema regijama. S ozbirom na snagu gospodarstva i jedne i druge vojvođanske regije, i s obzirom na snagu našeg osječko-baranjskog gospodarstva, interes nam je bio proširiti se i na grad Novi Sad, gdje smo i sada, nakon devet godina, jedna od ključnih županijskih komora s područja Republike Hrvatske koja putem sajamskih nastupa i organizacijom zajedničkih poslovnih susreta upravo u tom centru Vojvodine pokušava ostvariti određene gospodarske interese. 

HR: Znači, 2000. godine bili smo na nuli u gospodarskoj razmjeni, sada smo na oko 1,2 milijarde dolara na razini dviju država. Gdje se tu nalaze ove regije, osječko-baranjska i sjeverno-bačka, odnosno zapadno-bačka?

Gledajući, sa stajališta hrvatske strane, ukupnost vanjsko-trgovinskih odnosa između Hrvatske i Srbije, Osječko-baranjska županija je jedan od najvećih i najjačih izvoznika, odnosno uvoznika s područja Republike Hrvatske i u ukupnoj vanjsko-trgovinskoj razmjeni sudjeluje s oko 90 milijuna dolara, što čini gotovo 10 posto ukupne vanjsko-trgovinske razmjene.

HR: Koliko je od toga uvoz, a koliko izvoz?

Uvoz i izvoz su izbalansirani, i jedno i drugo je na razini od oko 45 milijuna dolara, što nas dugoročno gledano čini sretnima, jer smatramo da u odnosu nadređenosti i podređenosti taj izbalansirani odnos sigurno ima perspektivu. 

HR: A kakav je odnos uvoza i izvoza u onih 1,2 milijarde dolara razmjene između Hrvatske i Srbije?

Hrvatska je strana još uvijek u značajnoj prednosti. Hrvatska, naime, izvozi u Srbiju robu u vrijednosti od oko 800 milijuna dolara, a Srbija u Hrvatsku izvozi oko 400 milijuna. Suficit je, dakle, još uvijek na hrvatskoj strani. 

HR: U Srbiji se u političkim, a osobito u medijskim krugovima, špekulira o tome da srpska poduzeća u Hrvatskoj nailaze na opstrukciju, da su za njih tamo vrata zatvorena i da im se onemogućava izlazak na hrvatsko tržište. Što mislite o tome?

Mislim da to ne stoji. To govorim na temelju toga što sam vrlo često u kontaktu sa svim onim srpskim poduzetnicima koji pri dolasku na hrvatsko područje posjete i našu komoru. Naime, ima određenih slučajeva u kojima postoje zakonska određenja, posebice ona koja se tiču zakona o javnoj nabavi, kad je u pita-nju natjecanje za određene aktivnosti, bilo investicije, bilo kupovine, koje smo mi temeljem propisa EU i Hrvatske u obvezi poštivati. I onda kada se dogodi da neka srpska tvrtka ne dobije posao jer nema najbolju ponudu, pogotovo kad se takvo nešto desi na politički vrlo skliskom području, kao što je to do sada bilo područje između Republike Srbije i Republike Hrvatske, onda to ima i svoje dodatne političke implikacije. To se onda diže na razinu na koju se u normalnim okolnostima, kad je u pitanju neka druga zemlja, ne bi podiglo i tamo to ne bi postizalo takav medijski prostor i takvu percepciju javnosti. 

HR: S kojim još europskim regijama poduzetnici iz vašeg dijela Hrvatske tijesno surađuju?

Osječko-baranjsko gospodarstvo je izvozno orijentirano i ostvarujemo vrlo kvalitetne rezultate s regijom sjeverne Bosne, s južnim područjem Mađarske, te s regijama u Sloveniji i Crnoj Gori, a u novije vrijeme i s regijama u Rumunjskoj i Bugarskoj. 

HR: Kakvo je zanimanje hrvatskih poduzetnika s područja Osječko-baranjske županije za trgovinu s partnerima u Vojvodini, odnosno Srbiji?

Rast koji imamo u vanjsko-trgovinskoj razmjeni svjedoči o tome kako postoji velik interes za suradnju. Osobito je ovo izraženo u strukturi djelatnosti poljoprivrede. Tu je suradnja vrlo intenzivna i već su neke tvrtke iz Osijeka ovdje u Vojvodini privatizirale određena agrarna gospodarstva, i to na području Sombora. Kupovinom i zemljišta i tvrtki, a uz dobra iskustva koja već imaju na području Republike Hrvatske, te tvrtke žele iskoristiti ovaj trenutak dok i Srbija ne uđe u proces pregovaranja s EU, dakle iskoristiti sve mogućnosti koje pruža srpsko tržište, a to znači kvalitetu zemljišta, kvalitetu radne snage i sve ono što može dovesti do pozitivnog rezultata. Tu bih, u području agrara, posebno istaknuo vrlo intenzivnu suradnju u svezi sa sjemenskom robom. Postoji vrlo intenzivna razmjena između naših kuća koje upravo zbog bogatstva poljoprivrednog zemljišta i bogatstva ratarske proizvodnje imaju učestalu suradnju. 

Naravno, ono što je u Osječko-baranjskoj županiji posebice za istaknuti jest nekoliko naših regionalnih igrača, a to se odnosi na sektor građevinarstva. Znate da je naša Nexe grupa privatizirala nekoliko srpskih tvrtki i tu je evidentan primjer izlaska na treća tržišta, s obzirom da je opće poznato kako upravo u toj zajedničkoj suradnji oni izlaze na tržište Rumunjske, pa onda Mađarske i Bugarske. Dakle, tu se radi o najvišim oblicima poslovne suradnje. Ističem i Tvornicu celuloze Belišće, koja se također uključila u proces privatizacije ovdje u Srbiji i kontrolira značajan dio proizvodnje celuloze i papira. 

Postoji i niz drugih kontakata koji su doduše vezani uz trgovački dio, ali sve u svemu velik je interes za suradnju zbog blizine tržišta, zbog nepostojanja jezične barijere, zbog tradicije, poznanstava, dakle, zbog svega postoji interes da se suradnja u budućnosti što više proširi.

HR: Da, sve je to dobro, ali mi se sad nalazimo u recesiji na koju se lokalno teško može utjecati. Kako se ta recesija manifestira u Hrvatskoj i kada su se njene posljedice počele osjećati?

Iako su neke blage naznake u Hrvatskoj bile još početkom jeseni, negdje u listopadu počele su ozbiljnije najave problema koji će zadesiti financijski sektor. Moram priznati kako smo pomalo sramežljivo otvarali priču o nadolazećoj krizi, međutim, u jednom trenutku, to je bio studeni, prosinac, doista nas je kriza pogodila žestoko. U prvom trenutku najteže je pogođeno građevinarstvo, koje je u Hrvatskoj, pa i u Osječko-baranjskoj županiji, bilo pokretački kotač gospodarstva. Tvrtke koje su bile u uzlaznoj putanji kad je u pitanju visokogradnja, izgradnja stanova, poslovnih prostora, te niskogradnja, izgradnja cesta, prve su došle na udar, jer su one bile cijelu 2007. i 2008. godinu pokretač gospodarstva u Hrvatskoj, kako kroz zapošljava-nje, tako i kroz velike poslove koji su vrijedili milijarde kuna. Banke su u jednom trenutku gotovo prestale kreditirati građanstvo za kupnju tih stanova i prostora, a onda je i država pomalo usporila određene investicijske aktivnosti, osobito u cestogradnji. Dakle, u segmentu građevine to smo osjetili u prvom trenutku najžešće. 

Naravno, niti ostali sektori nisu bili pošteđeni, posebice u prosincu, koji je ranijih godina uvijek bio zanimljiv za naš izvoz, jer je božićni mjesec. Tu je došlo do snažnog pada narudžbi sa zapadnog tržišta. Velik problem predstavljalo nam je smanjenje narudžbi iz Italije i Njemačke, kao naših tradicionalno prvog i drugog vanjsko-trgovinskog partnera u ukupnoj razmjeni. To je bio jedan od vrlo bitnih trenutaka kad smo doista osjetili da će naše izvozno orijentirano gospodarstvo imati velike probleme. Na to se nadomjestila i poznata plinska kriza, pa i blagdanski neradni dani, tako da smo u siječnju imali svega nekoliko radno intenzivnih dana i to se u analizama pokazalo kao snažan pad vanjsko-trgovinske razmjene, snažan pad industrijske proizvodnje, povećanje nezaposlenosti i negativan trend svih drugih ekonomskih pokazatelja.

HR: Ima li otkaza?

 

Naravno da ima otkaza. Samo na području naše županije, koja je unatrag 4-5 godina iz godinu u godinu bilježila smanjenje broja nezaposlenih i povećanje broja zaposlenih, evo prvi put imamo činjenicu da smo se s brojem nezaposlenih vratili 3-4 godine unazad. Kriza je svoje učinila, tvrtke su otpustivši radnike iskoristile priliku raščistiti s problemima koje su inače imale u poslovanju bez obzira na krizu, iako ne mislim da je to uvijek opravdano. Međutim, u pojedinim sektorima to je bilo i opravdano. Činjenica je kako mi u Hrvatskoj, osobito na našem području koje je sezonski orijentirano kad je u pitanju zapošljavanje radne snage, a posebice poslovi u agraru koji se sad u proljeće trebaju intenzivirati, očekujemo značajnije zapošljava-nje, te očekujemo da negdje oko 1000-1500 ljudi, kao i ranijih godine, ode raditi u turističkoj sezoni. Sve oči su u ovom trenutku uprte u ta dva segmenta: u poljoprivredu lokalno i u turizam globalno.

HR: Ali, turizam bi također mogao biti žrtvom krize?

Ekonomski analitičari i turistički djelatnici prilično optimistično najavljuju pad turističke sezone od svega 2-3 posto. Međutim, s obzirom na određene najave strahujemo naravno i od toga, jer će to prouzročiti dodatnu nezaposlenost i u turizmu, što će i naše područje zahvatiti, bez obzira što smo daleko od mora.

HR: Je li realno očekivati da će stvari krenuti nabolje od druge polovice 2010. godine, kako to pojedini analitičari najavljuju?

Svjetsku krizu izazvalo je svjetsko gospodarstvo. Dakle, mi u Hrvatskoj, a posebice kad to gledamo još lokalnije, nismo u stanju nositi se s takvom krizom. Ona će vjerojatno završiti tamo gdje je i nastala - u Sjedinjenim Američkim Držvama. Očekujemo da će se taj paket mjera i ogroman novac koji se ulaže u sanaciju gospodarstva vrlo brzo reflektirati i na naše područje i da će gospodarstva koja su nama interesantna – njemačko, talijansko, austrijsko, zapravo gospodarstva cijele EU – pratiti taj trend sanacije krize. Međutim, ono od čega strahujemo jest duljina krize, jer ne bi bilo dobro da se svi pozitivni efekti koje smo imali u posljednjih nekoliko godina vrate na staro i da praktički idemo iz početka. Dakle, što kraće bude trajala kriza, to će i oporavak biti brži.

HR: Ovih se dana očekuje raspisivanje natječaja za projekte prekogranične suradnje po programu Srbija-Hrvatska, koje financira EU. Pripremaju li se tvrtke iz Osječko-baranjske županije i iz vojvođanske regije za zajednički nastup na tom natječaju?

Naravno da smo vrlo zainteresirani za to, osobito zato što su u tom programu i Osječko-baranjska županija, i Zapadno-bački okrug, i Sjeverno-bački okrug regije koje mogu sudjelovati u punom omjeru. Vrlo smo konkretno ušli u preliminarne radnje, razgovarat ćemo i sa Subotičanima, ali sa Somborom smo već dogovorili jedan projekt. Već smo sa somborskom gospodarskom komorom daleko otišli, pripremne radnje su u tijeku, otprilike smo i zatvorili neke financijske okvire i čim se natječaj raspiše kandidirat ćemo taj zajednički projekt. Naravno da se tu otvara mogućnost i suradnje sa Suboticom, veoma smo zainteresirani jer značajan je novac u pitanju. Zbog iskustava koja mi, za razliku kolega iz Srbije, od prije imamo s prekograničnom suradnjom, procjenjujem da bismo mogli imati uspjeha u kandidiranju i dobivanju tih projekata. 

HR: Hrvatska je vrlo blizu ulasku u EU i to je sad već, čini se, samo političko pitanje, a ne više pitanje ispunjenosti standarda. Što sam čin ulaska u EU donosi hrvatskom gospodarstvu?

U potpunosti se slažem da je to sad isključivo političko pitanje. Problemi u odnosima s Republikom Slovenijom nastali su kao politika i nadam se da će politika to ubrzo i riješiti. Činjenica je da bismo do kraja ove ili do početka sljedeće godine mogli imati završene pregovore i vrlo brzo nakon toga i postati članicom EU. Što su procjene da donosi sam ulazak u EU? Usudio bih se reći kako kod nas u Hrvatskoj, a gledajući i lokalnije, ne mislim da će doći do nekih posebnih promjena, osobito zato što smo mi već sada negdje oko 60-65 posto naših vanjsko-trgovinskih aktivnosti vezali za zemlje EU. Dakle, već u ovom trenutku dvije trećine svih vanjsko-trgovinskih aktivnosti usklađeno je sa zahtjevima EU, s kvalitetom proizvoda, sa standardima koji su u međuvremenu svih ovih godina morali biti usklađeni i ne mislim da će se u tom segmentu bilo što drastično desiti. Ono od čega strahujemo, kao Hrvatska i kao lokalno gospodarstvo, jest pitanje koliko smo mi konkurentni na tom otvorenom tržištu. U ovom trenutku činjenica koja nas tješi je upravo kvaliteta naših proizvoda s kojima možemo konkurirati na tim vrlo zahtjevnim tržištima. Također, strahujemo da nismo dovoljno pripremljeni za trenutak kada i kod nas počnu važiti zakoni iz EU, isti carinski i porezni propisi. Ne znam kako ćemo se nositi s velikim kompanijama, s onima koje imaju veliko iskustvo i u preuzimanju tržišta i u nastupu na određenim tržištima. Mislim da nam to može biti jako velik problem. 

No, ono u što vjerujemo i što nas čini optimističnima, u svezi s ulaskom u NATO i EU, jest naša procjena da ćemo se pod NATO kišobranom i uz kolegijalni odnos sa svima u EU, te uz otvaranje novih fondova iz kojih će se moći financirati određeni projekti, moći razvijati i biti, kao što do sada nismo bili, zona sigurnog ulaganja. Opće je poznato kako je Hrvatsku unazad 10-15 godina upravo zbog problema nesigurnosti, položaja, visokog rizika ulaganja, zaobilazio značajan svjestki kapital. Međutim, smatramo da će ove dvije političke institucije, koje nas budu prihvatile u svoje okrilje, taj element eliminirati, da u budućnosti nećemo imati tih problema i da će svjetski kapital kvalitetnije i više dolaziti na naše područje.