Arhiv tekstova

 

Jasenka Jakšić (25), Sonta

Kriza nam je sve dublja. Istina, ovih dana i mjeseci mediji nas stalno obasipaju naricanjima na temu svjetske krize, no, mislim kako je kriza ove prostore zahvatila već odavno. Muž mi je građevinski radnik, solidno je plaćen, ali s jednom plaćom sve je teže. Imamo dvoje male djece i duša me boli kad se sjetim što su meni priuštili moji roditelji, a što ja svojoj djeci ne mogu ni izdaleka. Iako svi govore o krizi nataliteta i o poticajnim mjerama za njezino rješavanje, u praksi ne vidim nikakav boljitak za one koji se odluče postati roditelji. Hrana za djecu je najskuplja, sredstva za higijenu su najskuplja, plaćamo i dobar dio potrebnih lijekova, a o cijenama odjeće i obuće da i ne govorimo, osim o kineskoj, koja je, opet, neudobna i za dijete nezdrava. Država nije izdašna ni po pitanju dječjega doplatka. Prvo, teško je prijeći prag, te ga uopće i dobiti, a sam doplatak po djetetu je bijednih 1600 dinara. Kad sve zbrojimo, potrebe su velike, primanja nedovoljna, tako da ne moramo čekati svjetsku krizu, kad već imamo vlastitu.

 

Marijana Šeremešić (39), Bački Monoštor 

Kao majka i supruga, svjesna sam da se puno stvari promijenilo i još će se mijenjati ove godine. Poskupile su mnoge potrepštine za kućanstvo, u odnosu na  prihode. Sin nam ide u 6. razred, treba mu osigurati sav pribor za školu i udžbenike za sljedeću godinu. Ljetovanja ove godine, čini mi se, neće biti, osim ako se ne ukaže neka nepredviđena prigoda. Ovakve situacije, kao što je svjetska ekonomska kriza, dovode nas do toga da shvatimo i sagledamo koji su nam stvarni prioriteti u životu, jer nije sve u novcu, nekretninama… Ima nečega i u prijateljskom zagrljaju, stisku ruke ili ispijanju kavice kod najbolje prijateljice. Sreća je u malim stvarima oko nas!

 

Marko Gundić (30), Stanišić

Osjećam posljedice svjetske ekonomske krize. Budući da radim u obućarskoj industriji svjedok sam selidbi tvrtki radi potrage za jeftinijom radnom snagom. Plaće su neredovite i sve su manje. Živim u četveročlanoj obitelji i imam četveromjesečnu bebu, to iziskuje puno novca i svakog mjeseca troškovi su veći. Za sad uspjevam nekako sastaviti kraj s krajem.

 

 

Nataša Probojčević (51), Plavna

Srbija ima dvije krize – unutarnju i svjetsku. Svjetska kriza ne bi trebala biti izgovorom za unutarnji javašluk i neodgovornost. Dobro je što je država krenula smanjivati rashode i to ne bi trebala biti privremena mjera, nego sastavni dio dugoročne politike. Osobno još ne osjećam neke osobite posljedice ekonomske krize. Vlast treba donositi takve zakone kojima će se zaštiti srednji i siromašni slojevi, a najveći teret krize trebali bi snositi oni s visokim primanjima.

 

Ivan Vidaković (53), Sonta 

Mislim da ne možemo govoriti o svjetskoj krizi, koja, po mom mišljenju, još nema efekta u Srbiji i koja mnogima sada služi kao izgovor za sve promašaje. Možemo samo lamentirati na temu – je li politička kriza dovela do ekonomske ili ekonomska do političke? Znam samo da sam zbog stjecaja svih ovih okolnosti ostao bez uposlenja u apatinskom brodogradilištu, a samim tim i bez solidnih primanja, koja su mojoj obitelji omogućavala prilično lagodan život. Zbog nepostojanja adekvatnog socijalnog programa, mi, 50-godišnjaci kao djelatnici nismo više nikom potrebni, za mirovinu smo, opet, premladi i tako smo osuđeni na vječito čekanje. O poticajima države za uposlenje osoba starijih od 40, 45 ili 50 godina ne bih govorio. U praksi baš i nije tako kako nam tumače političari u medijima, a ratarstvo i stočarstvo su nam na toliko niskim granama, da sitnoposjednik na njima samo gubi. To je suština krize iz koje tako skoro i ne vidim izlaza. Znam samo da sve teže podmirujemo obveze i da su nam osnovne životne potrepštine sve teže dostupne.

Jasna Hornjak (47), Novi Sad

Stalno čujem: kriza, kriza... Smatram da su tzv. krizu dobrim dijelom prouzročili novinari, koji su željni senzacionalizma, te uvijek guraju ono što izaziva pozornost velikog broja ljudi. Mislim da se kriza može lako nadvladati, treba samo gledati pozitivno i tako će vam se tada i dešavati u životu. Ako, pak, sve gledate crno i samo kukate: kriza, kriza – tako će vam i biti. Svatko neka radi svoj posao i neka ne brine o krizi. To će do konca godine sigurno proći i bit će bolje!

 

Ana Kusturin (65), Bački Monoštor

Već više od 10 godina živimo u teškim vremenima, tako da mi neće biti teško priviknuti se i na  režim koji diktira svjetska ekonomska kriza. Postoje neke stvari koje se jednostavno moraju imati, kao što su lijekovi, ogrjev… Zbog financijski teške situacije, nekih ćemo se sitnih zadovoljstava u životu morati odreći.

 

Tonka Šimić (26), Plavna

Duhovna kriza je ozbiljniji problem od ekonomske krize. Jer, ako nećete Boga na nebu, onda će nešto drugo postati bog. Tako danas nastaju razni bogovi – od političkih vođa i stranaka do novca. Novac je danas zauzeo mjesto boga i smatra se nečim što je najvažnije u životu. Mene zabrinjava takav sustav vrijednosti, a ne samo ekonomska kriza. U stvari, danas višene postoji izgrađeni sustav vrijednosti prema kome čovjek uređuje i osmišljava svoj život. Zbog toga, a ne zbog ekonomske krize, javlja se ispraznost i izostanak temeljnog osjećanja zadovoljstva. Krizu treba iskoristiti da se eliminiraju oni koji ne rade ništa, a da se afirmiraju oni koji rade dobro.

 

Bosa Džalo (65), Stanišić

Ja sam udovica i živim sama. Moja je mirovina mala. Radim onoliko koliko mi zdavlje dopušta. Držim malo peradi i nekoliko svinja za svoje potrebe, imam veliki vrt i nekoliko jutara zemlje. To mi pomaže da dopunim primanja. Da toga nema, ne znam kako bih uspjela poplaćati račune i kupiti lijekove.