Arhiv tekstova

Nakon korizmenog vremena ulazi se u veliki misterij naše vjere – blagdan Uskrsa. Hrvati-Bunjevci svojim običajima pokazuju življenje i osjećanje tajne vlastitog otkupljenja ostvarenog kroz muku, smrt i uskrsnuće Isusovo. 

Osim liturgijskih obreda koje Crkva redovito obavlja, Hrvati-Bunjevci imaju svoje posebne obrede.

Veliki tjedan se slavi sa stanjem duha osobito svečanim i predanim. Osim unaprijed postojećih obreda, Hrvati-Bunjevci prakticiraju nešto više. Na Veliku subotu, dok je Krist bio u grobu, Pilat je postavio stražu, kako ne bi apostoli ukrali Njegovo tijelo (usp. Mt 27,62-66). Na osnovi toga dijela Svetog pisma, kod Hrvata-Bunjevaca mladići bi u tradicionalnim blagdanskim odijelima čuvali Kristov grob. 

Ovakva identifikacija s Pilatovom stražom može se činiti kao neko iskrivljenje i pogrešan običaj. Ali, ovim običajem želi se pokazati kako smo i mi s našim grijesima bili oni zbog kojih je Krist bio podvrgnut muci i smrti. Osim toga, stražari su bili prvi i pravi svjedoci događaju uskrsnuća. Mladići koji čuvaju Isusov grob, na dan Uskrsa, u istim odijelima, prvi će svjedočiti ovom velikom događaju i prvi se pokloniti pred svima tijekom svečanog slavlja euharistije. Oni su prvi svjedoci veličanstvenog trijumfa nad smrću, a čak i ostali vjernici pratit će njihovu gestu obožavanja i zahvalnosti.

Velika subota, među bačkim Hrvatima, inspiracija je još jednom običaju. U stvari, na taj se dan priprema jelo za uskrsne dane, koje domaćice ili netko drugi iz obitelji odnose u crkvu na blagoslov, na tzv. »posvetilište« (blagoslov jela). Razlog tomu biskup Ivan Antunović u svom aktu »Slavjan« objašnjava ovako: »Pošto je naš karakter blagoslovljen Kristovim uskrsnućem, tako u uskrsnuću sveta Crkva moli Isusa da blagoslovi sve što ljudi imaju za živjeti, i tako im ne škodi, nego je nužno za duh i tijelo«. 

Mladi, ali i oženjeni ljudi, na dan Uskrsnog ponedjeljka poštuju drugi tipični običaj, tzv. »polijevanje djevojaka«. Temelj ovome običaju također je u Svetom pismu. Na dan Uskrsa žene su bile prve koje su proširile Radosnu vijest (usp. Mt 28,1-8). Po vjerovanju naroda, da bi se to spriječilo, bile su polijevane vodom od stražara, jer tako mokre više bi se zadržavale u kući i ne bi mogle širiti vijest o Isusovom uskrsnuću. Ovo polijevanje djevojaka ima, dakle, vanbiblijski, pa i poganski temelj za muškarce, ali zorno oslikava vjeru djevojaka: polivene su zbog vjere u uskrsnuće. Mladići su zbog ovoga običaja iskoristili idealnu priliku da uđu, po prvi put, u kuću svoje djevojke. Polijevanje djevojaka, u skorije vrijeme, zamijenjeno je polijevanjem kolonjskom vodom. Polijevanje na izvorni način obavljalo se u blizini kopanog bunara, gdje su djevojke bile polijevane na puno suroviji način. Budući da su se djevojke zbog tog načina polijevanja i porazbolijevale, razumljivo je zašto se vremenom prešlo na polijevanje mirišljavom vodom. Svečanost Kristova uskrsnuća za ljude je radostan događaj. Naglasak je na radosti susreta. Tako ovaj običaj nosi u sebi dimenziju radosti i sreće, a nitko ne želi smetati ili nauditi djevojkama. 

 

(prijevod ulomka iz doktorske radnje vlč. Marinka Stantića)

 

Fotografije iz kolekcije 

Petra Stantića iz 1982. god.