Arhiv tekstova

Ne bismo trebali zanemariti, a kamoli zaboraviti, zaslužnog skladatelja Franju Štefanovića (1879.-1924.). Ono što je kao glazbenik ostvario na dječjem glazbenoscenskom području zaslužuje svaku pohvalu. Mi, njegovi sugrađani, zemljaci i sunarodnjaci trebamo biti osobito ponosni što je takav umjetnik-stvaratelj živio među nama. 

Kao potomak stare hrvatske obitelji rođen je u Petrovaradinu 13. ožujka 1879. godine, a umro relativno mlad u 45. godini života. Učiteljsku školu završio je u Osijeku 1897. godine, a skladbouku u glazbenoj školi Hrvatskog zemaljskog zavoda u Zagrebu 1911. godine. Tu je položio ispit za nastavnika glazbe i pjevanja u srednjim školama. Od njegovih profesora treba spomenuti orguljaša i skladatelja Vatroslava Kolandera, skladatelja i pedagoga Vjekoslava Rosenberga Ružića, vrsnog zbornog skladatelja Tilka Novaka i poznatog pjevača tenorista Ernesta Cammarotu. U Zagrebu je 1911. godine i privatno izučavao skladbouku i orkestriranje.

 

Učitelj i skladatelj

 

Štefanović je učiteljevao u Starom Slankamenu, Čereviću i Petrovaradinu, dakle u Srijemu. Kao ravnatelja Više pučke škole u Petrovaradinu iznenada ga je ugrabila smrt 26. siječnja 1924. godine. 

Skladao je više od 100 zborova, 15 samopjeva, 20-ak glasovirskih skladbi, baladu za sopran i alt solo, mješoviti zbor i glasovir »Majčina pjesma«, komičnu operu jednočinku »Matek i Jana«, 22 dječje popijevke i 18 crkvenih skladbi.

Štefanović je bio vedar, raspoložen i pun humora, ali istodobno prilično osjetljiv. U mjestima svoga službovanja osnivao je, i s uspjehom vodio, pjevačke zborove izvodeći s njima pretežno svoje skladbe. Započevši učiteljsku službu u Petrovaradinu 1906. godine preuzeo je i vodstvo mjesnog Hrvatskog pjevačkog društva »Neven«. Oko godine 1915., zbog sukoba s pojedinim pjevačima, napušta vodstvo ovog zbora, a povlači se i iz kulturnog života Petrovaradina. Tada se posvetio samo djeci. Kako bi im podario nešto značajnije i vrjednije došao je na misao skladati im operu. Tome se potpuno predao, pa je svake godine skladao jednu: 1918. »U vilinoj gori«, 1919. »Šumska kraljica«, 1920. »Na Orlovgradu« i 1921. alegoriju u dvije slike »Seoba Slavena«.

 

Opere prilagođene djeci

 

Iz naprijed rečenog očito je kako je izgarao u skladanju navedenih opera. Stvarajući ih nije niti slutio kako postaje njihovim tvorcem. Kakve su to zapravo dječje opere? To su opere u kojima su izvođači isključivo djeca i koje su namijenjene samo njima. Posve su prilagođene njihovom uzrastu i njihovim izvedbenim mogućnostima i traju oko pola sata. One posjeduju sve značajke opere za odrasle: sola, duete, zborove i plesove. Skladane su u jednom činu s nekoliko prizora i, što je veoma bitno, uz glasovirsku pratnju. To ih čini veoma izvedivima, jer glasovira i pijanina ima gotovo u svim sredinama. Važno je naglasiti kako su to prave male opere u kojima se riječi pjevaju od početka do kraja. To nisu igrokazi s pjevanjem, u kojima se i govori (tzv. Zingšpili), nego opere s u cijelosti uglazbljenim riječima. Da je Štefanović uistinu tvorac opere za djecu ustanovila je šezdesetih godina prošloga stoljeća skupina stručnjaka na čelu sa skladateljem Albom Vidakovićem.

Najpopularnija Štefanovićeva opera za djecu nedvojbeno je »Šumska kraljica«. Kada se Štefanoviću rodio sin Dinko, baš u vrijeme stvaranja ove opere, od sreće što je postao ocem, posvetio je djelo svome sinu. U toj radosti on je i bratu glavne junakinje u ovoj operi dao ime Dinko. O  tomu jasno svjedoči fotografija na unutarnjoj strani korica ove opere tiskane u Novom Sadu 1922. godine.

Kako je ove godine utemeljen Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata u Subotici, smjerno molim ljude u Zavodu da porade na tome da Štefanović postane i svjetski poznatim skladateljem za djecu. Sada je prikladan trenutak za povezivanje sa svjetskom dječjom organizacijom UNICEF, koja bez ikakvih teškoća može izvesti i snimiti barem jednu njegovu operu na engleskom jeziku. Tada bi ovaj skladatelj doista postao općepoznatim glazbenikom, što bi itekako bilo od značaja za vojvođansku kulturu. U nadi da će se to i obistiniti, učinimo dotle nešto da Štefanovićeve opere za djecu zažive i u našoj sredini. To je zasigurno moguće, ako nam je do toga doista stalo.