Arhiv tekstova

Godinu dana školovanja jednog osnovca u Subotici porezne obveznike je u 2007. godini koštalo 1316 dolara, a za istog đaka dvadeset godina ranije iz proračuna se izdvajalo 892 dolara. U prošloj školskoj godini Subotica je imala 11.848 učenika za koje su ukupni troškovi iznosili skoro 15,6 milijuna dolara. Ako se ovi podaci ponovno usporede s onima od prije dva desetljeća vidi se kako je osnovnu školu pohađalo četiri i pol tisuće djece više, ali su ukupni troškovi bili manji za oko milijun dolara. Smanjenje broja učenika, nesrazmjeran broj odjela, višak zaposlenih u školama, financijski troškovi, te niz drugih statističkih podataka iskazani su u Analizi neracionalnosti mreže škola u osnovnom obrazovanju, koju je uradio tim na čijem je čelu koordinatorica Ljubica Kiselički, pomoćnica subotičkog gradonačelnika zadužena za područje obrazovanja. Ta je analiza javnosti predstavljena u ponedjeljak, 6. travnja.

Predmet ovog istraživanja su 13 gradskih škola u kojima je u posljednih dvadestak godina broj učenika smanjen za više od četvrtine (28,3 posto), ali je broj odjela u istom razdoblju manji za tek 4,65 posto. Ovaj paradoks, kako je rekla Kiselički, naveo je stručni tim da se ozbiljnije pozabavi podacima i napravi analizu koja je pokazala kako bi Subotica mogla imati čak 118 odjela manje, odnosno, umjesto 592, koliko ih je bilo prošle školske godine, optimalno bi bilo 474 s po 25 učenika (aktualni Zakon o osnovnoj školi predviđa 30 učenika u odjelu). Ilustracije radi, u školi »Sonja Marinković« za 91 učenika bila su otvorena četiri odjela, u »Ivanu Milutinoviću« 60 učenika bilo je raspodijeljeno u tri odjela, u školi »Đuro Salaj« 57 učenika smješteno je u dva, a u »Zmaju« 62 učenika u tri odjela. Također, neki su školski objekti vrlo blizu jedni drugih – tri gradske škole nalaze se u polupromjeru od samo 385 metara, a škole »Jovan Mikić« i »Miloš Crnjanski« nalaze se na rastojanju od svega 80 metara. Pritom dijele zajedničko dvorište, svaka ima sportsku dvoranu, a u pet odjela upisano je ukupno 107 učenika.

 

Ne želimo ukidati odjele na jezicima manjina

 

Stručni tim koji se bavio analizom mreže osnovnih škola smatra kako je također neracionalan broj odjela na jezicima nacionalnih zajednica. Tako je u osnovnim školama »Ivan Milutinović« i »Matko Vuković« nastavu na hrvatskom jeziku u tri odjela prošle godine pohađalo 26 učenika, u dva odjela 23, odnosno 17 učenika, itd. Nastavu na mađarskom jeziku u dva odjela pohađao je 21 učenik, u kombiniranom nepodijeljenom odjelu bilo ih je deset, a zabilježen je i primjer odjela koji je funkcioniralo sa samo jednim učenikom. 

»Ne želimo da se ovo shvati i primi kao poruka kako se sada inzistira na ukidanju odjela na jezicima manjina«, kaže Ljubica Kiselički. »Naprotiv, mislim da učenici koji uče na jezicima manjina zaslužuju normalne uvjete, zaslužuju ako treba da Grad izdvoji sredstva za prijevoz autobusima kako i taj jedan jedini učenik ne bi bio usamljenik već dio odjela u kojem može doživjeti kolektivni duh, zajedništvo i gdje funkcioniraju svi pozitivni pedagoško-psihološki principi nastave«. 

Ukoliko bi broj odjela bio smanjen za 118, predočena analiza pokazuje kako bi u osnovnim školama 146 radnika bilo višak i to na srpskom nastavnom jeziku 70 njih, na hrvatskom 16, a na mađarskom 50. Kiselički ipak smatra kako bi otpuštanje radnika pridonijelo boljoj kvaliteti nastave. Naime, zbog velikog broja odjela zapošljavan je nestručni kadar te tako Subotica danas ima 33 nestručna matematičara, 22 nestručna profesora engleskog jezika, kao i nestručne nastavnike njemačkog jezika i fizike u mađarskim odjelima. Ona stoga smatra kako bi se otpuštanjem radnika smanjila nestručna zastupljenost. Kada je riječ o financijskim učincima analiza pokazuje kako bi ušteda na plaćama bila oko 185 milijuna dinara, a ovome još treba dodati oko 50 milijuna dinara koje izdvaja Grad za materijalne troškove, što je ukupno smanjenje od skoro 230 milijuna.

 

U Srbiji prosječno 

16 učenika u odjelu

 

Subotica je prvi grad u Vojvodini i Srbiji koji je napravio analizu mreže škola. U Ministarstvu prosvjete, gdje će krajem travnja biti predstavljen projekt, oduševljeni su ovom idejom, a prijedlog je da to bude model koji će se primijeniti i u drugim lokalnim samo-upravama.    

Zamjenica pokrajinskog tajnika za obrazovanje Svetlana Vujović također smatra dobrim što je napravljena ovakva analiza. Ona je podsjetila da su, poslije 5. listopada 2000. kada je formirana nova demokratska vlast, Svjetska banka i OSCE radili analizu stanja u školama po celoj Srbiji, koja je pokazala kako su odjeli prosječno imali po 16 učenika. 

»Prva stvar koju su nam predstavnici Svjetske banke rekli bilo je: Vi ste bogata država, jer koja država može izdržati da ima takav prosječan broj učenika. Znači, nije samo Vojvodina u pitanju, u Srbiji postoje male škole u brdsko-planinskim predjelima gdje imate 2-3 učenika u odjelu. U Vojvodini imamo manje odjela tamo gdje se nastava izvodi na manjinskim jezicima. Drugi primjer je premijerka Margaret Thatcher, koja je uvela obvezu od 40 učenika u odjelima državnih škola. Kod nas u zakonu piše da broj učenika iznosi 30«, kaže Svetlana Vujović i dodaje, kako Europa od Srbije traži da uvede financiranje škola po učeniku, a ne po odjelu. Takav bi se model trebao početi primjenjivati od rujna 2010. godine u 20-ak lokalnih samouprava, među kojima bi Subotica mogla biti jedan od pilot gradova.

»Ovakva racionalizacija jako je dobra u trenutku ekonomske krize, ali i da nije kriza to je velika ušteda. S druge strane, jako se mora voditi računa o nastavnom kadru. Mislim da svakako treba napraviti dobar socijalni program. S tim u svezi ima nekoliko varijanti – sada se jako vodi računa o prekvalifikacijama zaposlenika za zanimanja koja nedostaju. Drugi način je da oni rade u budućim školama za obrazovanje odraslih, jer postoji inicijativa da bude što više takvih škola«.

 

Zašto reagira Grad, 

ako to ne čini Republika

 

Zadovoljstvo predočenom analizom ipak ne dijele svi. Bivši gradonačelnik Géza Kucsera smatra kako je inicijativa za racionalizacijom trebala biti pokrenuta od Ministarstva prosvjete ili Pokrajinskog tajništva za obrazovanje, a ne od Grada. 

»Čuli smo podatak da je prosjek u Srbiji 16 učenika, dakle, postoji alarmno zvono ali nitko ne reagira«, kaže Kucsera. »Jesmo li mi oni koji će zbog vlastite samoinicijative biti kažnjeni kao eksperimentalni zamorčići? Nadam se da se to neće desiti. Subotica nije obična sredina, neke stečevine u području odgojno-obrazovnog rada, koje je Grad postigao tijekom niza desetljeća, moraju biti pravovaljano vrednovane. Ako je cilj ovog posla samo financijsko-matematička racionalizacija, onda to može biti pogrešan kolosijek«.

Kucsera je također zamjerio što od lokalne samouprave nije unaprijed mogao dobiti podatke i materijale pripremljene za javnu prezentaciju.

»Doživio sam nešto što nije za hvalu. Iznenadilo me je zašto se to krije. Nadam se da rješavanje ovog problema neće biti obilježeno nekim stranačkim obilježjima ili idejama, jer je to onda unaprijed osuđeno na propast«, rekao je Kucsera.

On je istaknuo kako bi u izradi plana racionalizacije školske mreže morali sudjelovati pedagozi i stručnjaci koji se bave odgojnim radom, jer se u analizama ne smije izgubiti iz vida dijete i njegove posebnosti, socijalni položaj obitelji iz koje ono dolazi, nacionalna pripadnost, urođene sposobnosti, osobito jer je u posljednje vrijeme bilo »veoma nemilih događaja među školskom djecom«. Inzistirao je da se o nastavi na mađarskom jeziku mora voditi posebna pozornost, te da se ne može desiti da zbog racionalizacije mreže dijete bude upućeno u udaljenu školu, zbog čega bi ga roditelj mogao prepisati u odjel na drugom nastavnom jeziku. Također je naglasio kako se posebna pozornost mora posvetiti seoskim školama, o kojima inače nije bilo riječi u analizi.

»Obrazovanje i odgoj, i pokraj naizgled važnih stvari koje se dešavaju u našem društvu, poput ekonomske krize, ipak su osnovno jamstvo za prespektivu zajednice, i zato nemojmo radi nekih dobrih političkih poena činiti pogreške koje ćemo kasnije veoma skupo platiti«, rekao je Géza Kucsera.