Arhiv tekstova

Kršćanska Braćo i Sestre!

Nije lako naći primjereni oblik riječi koji bi mogao opisati radost Uskrsa. Stoga Crkva slaveći ovaj dan svečano pjeva: »Nek usklikne«! I kao što ne postoji u svemiru nikakva analogija događaja kojeg slavimo, tolika bi trebala biti i količina našeg ushita zbog ovog nadpovijesnog događaja. Taj je događaj toliko radikalan i toliko nov da nije mogao biti samo utjeha tužnih učenika koji su htjeli nastaviti djelo svog Učitelja. Naime, ne radi se samo o povratku u život, nego o posve novom životu. Životu koji proizlazi iz Božje stvaralačke moći i njegova gospodstva nad svim što postoji. 

Upravo zato za nas kršćane nakon Uskrsa svijet izgleda potpuno drukčije nego li prije njega. On nije samo suzna dolina, mjesto borbe za opstanak, nego u punom smislu postaje priprava za Nebo. Sve ono što čovjek i svijet ne mogu sami sebi dati, otvara se u snazi i otajstvu uskrsnuća Isusa Krista. Raspeti je Uskrsnuli! Svojom žrtvom prekinuo je lanac nasilja i uništio je gospodstvo smrti nad čovjekom.

Vjerovanje u činjenicu i snagu Uskrsa jest naša temeljna odrednica. Bez vjere da je Isus uskrsnuo ne možemo se zvati kršćanima. Prva propovijed, jest upravo navještaj Uskrsa. Vjera u uskrsnuće potrebna je kako na deklarativnoj, tako i na praktičnoj razini. Kršćanin javno priznaje Krista Uskrsloga, ne povodi se za takozvanim modernim konceptima koji svoje slutnje o zagrobnom životu posuđuju iz vremena kad je ljudski rod bio u traganju za pravom istinom i pokušavao si ciklusima prirode odgovoriti na pitanje o vlastitoj smrtnosti. Praktično prihvaćanje Uskrsa jest svijest da se u svakom dobrom djelu, žrtvovanoj ljubavi, nalazi sjeme otajstva uskrsnuća. Svako ostvareno zajedništvo postaje nagovještajem onog vječnog zajedništva koje postaje naša perspektiva upravo nakon uskrsnuća Isusa Krista.

Uskrslog Krista susrećemo u njegovoj zajednici, a prepoznajemo Ga i u braći i sestrama. Osobit je, pak, susret s Uskrsnulim u svetoj pričesti. Naime, klica vječnoga života, po kojoj smo suukopani i suuskrsnuli s Kristom, posađena u naše srce po sakramentu Krsta, i razbuktava se svaki put kad blagujemo Tijelo Kristovo. Uskrsli tada biva u meni, on je Onaj koji osnažuje moje srce duhom svoje ljubavi. Hrana Tijela i Krvi čini otajstvo uskrsnuća djelatnim u nama. Bez te hrane ne mogu živjeti, a i sve ono što deklarativno priznajem postaje samo blijeda slika. Krist Uskrsli jest onaj koji djeluje! Novo stvaranje, kako su stari zvali Uskrs, počinje u preoblikovanju koje se događa u blagovanju. To je nešto najljepše što si možemo poželjeti čestitajući Uskrs.

Sv. Pavao u poslanici Rimljanima piše da kao što je Krist za sve umro i »slavom Očevom« uskrsnuo, tako i kršćanin po krštenju postaje sudionikom Kristova vazmenog otajstva, te zajedno s njime sudjeluje i u »novosti života« (Rim 6,4). Na taj se način i na Kristovim vjernicima očituje djelovanje »slave Očeve«. Ova novost ima i posljedice u svakodnevnom životu: »Naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu« (6,6). Kršćanin je tako postao slobodan čovjek. Postavši, poput Krista, poslušan i podložan Bogu, postao je slobodan: slobodan od grijeha i slobodan od smrti. U toj slobodi treba i živjeti. Sjedinjen s Kristom u uskrsnuću, i kršćanin nadvladava smrt. O smrti Pavao kaže u svojoj ispovijesti vjere da će biti obeskrijepljena »kao posljednji neprijatelj« (1 Kor 15,26). To je konačna Kristova pobjeda u svakom vjerniku, a podrazumijeva i pobjedu nad grijehom (Rim 6,9-11).

Ovim mislima želim svima sretan Uskrs i obilje blagoslova od Uskrslog Spasitelja!