Arhiv tekstova

Prema viđenju stručnoga tima okupljenog oko pomoćnice subotičkog gradonačelnika, gradske škole u Subotici mogle bi imati čak 118 odjela manje, a u tom bi slučaju u osnovnim školama 146 nastavnika bilo višak i to – na srpskom nastavnom jeziku 70 njih, na hrvatskom 16, a na mađarskom 50. Naime, prema istraživanju koje je proveo ovaj stručni tim i koje je obuhvatilo 13 gradskih škola, u posljednjih dvadeset godina broj učenika smanjen je za više od četvrtine, dok je broj odjela u istom razdoblju manji za oko 5 posto. 

Intencija je ove analize pokazati neracionalnost postojeće školske mreže, a predloženoga plana – da se broj učenika po odjelima poveća i ujednači. Tako bi se prosječan broj učenika  u odjelima sa srpskim nastavnim jezikom trebao povećati s 21,4 na 24,9, na mađarskom nastavnom jeziku s 18,1 na 24,7, a na hrvatskom nastavnom jeziku s 10,6 na 21,2. Kao što podaci pokazuju, predložene promjene, ukoliko bi se usvojile i provodile, u najvećoj mjeri bi »pogodile« odjele na hrvatskom nastavnom jeziku, gdje bi se prosječan broj učenika trebao udvostručiti, zatim odjele na mađarskom jeziku, gdje bi se prosjek trebao povećati za 6,6 učenika i odjele s nastavom na srpskom jeziku, gdje bi se prosjek trebao povećati za tri i pol učenika. To su brojke. A, iza brojki su djeca i njihovi roditelji. U životu nekih učenika ova bi racionalizacija značila da trebaju promijeniti školu kako bi se odjeli spojili i postigao željeni prosjek, pa makar to i ne bila njima najbliža ili željena škola. To je, naravno, povezano i s rješenjem njihovoga svakidašnjega prijevoza do škole i natrag. 

Oni koji su pratili nastanak i razvoj obrazovanja na hrvatskom jeziku od 2002./2003. godine pa do danas, znaju kako je mukotrpan bio put kojim su formirani odjeli i kako se polako osvajalo povjerenje roditelja. Razlozi su bili različiti, a jedan je, svakako bio,  što roditelji ne žele da se s njihovom djecom eksperimentira, već žele prije svega sigurnost, kvalitetnu nastavu i odgoj za svoju djecu. Pa makar ta nastava i ne bila na materinjem jeziku i makar bila bez gradiva o povijesti i kulturi naroda kojemu pripadaju. 

Prema projekcijama i Platformi za obrazovanje Hrvatskog nacionalnog vijeća, osnivanjem Hrvatskog školskog centra u Subotici riješio bi se dio problema kvalitetnog obrazovanja na hrvatskom jeziku. Upravo je sada trenutak, kada se razmatra racionalizacija subotičkog školstva, odlučiti se u kojem pravcu treba ići razvoj školstva na hrvatskom jeziku. Primjera uspješnog funkcioniranja manjinskih školskih centara ima u našem okruženju kao i u Vojvodini, u nekim drugim sredinama. Njihovo je iskustvo pokazalo da se na taj način zadovoljava i imperativ racionalnog trošenja novca kao i imperativ ostvarivanja prava na školovanje na vlastitom jeziku.