Arhiv tekstova

Glagoli uskrsnuti i uskrisiti imaju isti korijen, ali se njihovo značenje vremenom i dugom uporabom izdiferenciralo i ustalilo. Obje riječi u svojoj osnovi imaju krijes, a mogu se povezati i s glagolom kresati. Istaknuti je teolog Bonaventura Duda u članku Uskrsnik i budućnik (Večernji list, 1991.) istaknuo dubok teološki smisao naše riječi Uskrs. Teološka se dubina krije upravo u njezinu korijenu krijes, što je značilo najviši sunčev domet u ljetnom suncostaju, a ujedno i oganj koji se palio tomu u čast. Simbolična je to slika onoga što nam Uskrs znači. 

Temeljno značenje riječi  uskrsnuti i uskrisiti je ustati (od mrtvih), podići se. Glagol uskrsnuti nije prijelazan, a uskrisiti jest. Stoga su nam potrebna oba. Uskrsnuti znači dignuti se od mrtvih, ustati iz groba, oživjeti, ponovno postati živ. Glagol uskrisiti znači dignuti koga od mrtvih, probuditi, oživiti koga tko je umro. Krist je uskrisio Lazara. On je uskrsnuo Kristovom moći. Kako je uskrisiti prijelazan glagol, mora uza se imati dopunu, moramo znati koga je tko uskrisio. Stoga možemo reći: Krist je uskrisio Jairovu kćer, dakle ona i Lazar su uskrsnuli jer ih je Krist uskrisio.

Znamo da je Krist bio čovjek i Bog, stoga možemo reći da je uskrsnuo, no ukoliko želimo naglasiti kako je njegovo uskrsnuće djelo Boga Oca reći ćemo: Nebeski ga je Otac uskrisio. Nekoga uskrisiti može samo Bog. Običan bi čovjek to mogao tek voljom Božjom. Uskrsnuti možemo svi jer nas Krist može uskrisiti. Isusovo uskrsnuće temelj je naše vjere i nade u uskrsnuće i život vječni.