Arhiv tekstova

Poznata je maksima Andya Worhola: »15 minuta slave za svakoga«, izrečena još sredinom prošloga stoljeća, a koja se u praksi i »ostvarila« razvojem medija. Film Jovana Todorovića »Beogradski fantom«, koji govori o Beograđaninu koji je 1979. ukrao bijeli Porsche i zatim desetak večeri u ponoćnim satima jurio trgom Slavija, uspijevajući uteći policiji, premijerno je prikazan prošlog vikenda u Sava centru. Desetine tisuća ljudi izlazilo je na ulice podržati tog misterioznog vozača u vrijeme njegovih »15 minuta slave«. 

Ne znam hoće li biti snimljen film i o jednoj od subotičkih urbanih legendi, Duletu Vidri, talentiranom nogometašu, koji je uspio prijeći duž cijelog Radijalca žonglirajući loptu, no znam da o urbanim legendama ima mnogo tragova u književnim djelima subotičkih autora. U subotičke urbane legende, između ostalih, sada već spadaju i klubovi »Gustav« i »Speak easy«, u kojima su se devedesetih godina okupljali i mladi umjetnici – glumci, pisci, slikari i glazbenici. Neki od njih su već doživjeli i proživjeli svojih kratkih »15 minuta slave«, dok su neki ostvarili značajna dostignuća u područjima u kojima stvaraju. 

Na početku novoga stoljeća još jedno mjesto u Subotici je na dobrom putu da se »upiše« na kartu urbanih legendi, a to je Galerija »Dr. Vinko Perčić«, koja svoj profil gradi priređujući izložbe autora koji se bave suvremenim likovnim istraživanjima.

A gdje su pjesnici i poetese? Važi li i za njih maksima »15 minuta slave za svakoga«? Niški književni časopis »Gradina« u novom broju donosi i izbor mlađe hrvatske lirike, koji je priredio Miroslav Kirin. Interesantno je kako Kirin uz ovaj izbor konstatira značajan ulazak pjesnikinja u kanon i korpus hrvatske književnosti, a kao jedan od uzroka sadašnjeg procvata poezije pjesnikinja navodi, kako su pjesnikinje upale u upražnjeno mjesto koje su napustile muške kolege »u još jednoj potrazi za potvrdom spisateljske moći, i to u društveno najrelevantnijem književnom obliku – romanu«. Tako ovaj izbor, osim poezije Marka Pogačara, Slađana Lipoveca, Tomice Bajsića i Delimira Rešickog, sadrži i stihove pjesnikinja Tatjane Gromače, Marije Andrijašević, Kristine Keglen, Ane Brnardić, Dorte Jagić, Irene Matijašević i Božice Zoko. Književne časopise danas malo tko čita i gotovo ih je nemoguće prodati u knjižarama, što važi i za knjige poezije, ali eto, ima i onih koje ne zanima »15 minuta slave«, možda baš u u bijelom Porscheu. Književnost je disciplina za dugoprugaše i malo je pjesnika koji dožive svojih »15 minuta slave«. Udaljeni od medijske buke pjesnici i dalje grade svijet etičke čistoće raznim pjesničkim oblicima – sonetom ili slobodnim stihom, pjesmom u prozi, crticom, dnevničkom zabilješkom ili esejom – bez obzira na mogućnost instant slave. Baš kao što to piše Delimir Rešicki: zauvijek podsjećam / samo na ono što je prošlo / i ne moram se klanjati / zlatnoj teladi budućnosti.