Arhiv tekstova
(Ne)ravnopravnost spolova
Suvremeno društvo zakoračilo je u treći milenij svog postojanja poslije Krista, izmijenivši na svom povijesnom putu poznate etape civiliziranog razvitka. Stari, srednji, ali i svi prošli u periodu prije naše ere, te dobar dio novog vijeka u kojemu danas živimo, nisu poznavali institut ravnopravnosti spolova. Osim prava na udaju, što je bilo iznimno poželjno »obaviti« što prije, žene gotovo da nisu imale nikakva društvena prava. Osim nekoliko povijesnih izuzetaka, poput žena iz kraljevsko-carskog miljea (Katarina Medici, Maria Theresia, Elisabeth II ili ratnice Jeanne D’ Arc (Orleanska), slabiji spol je proživljavao život u gotovo potpunoj izoliranosti unutar kućnih zidova. Muška glava obitelji predstavljala je vrhovni autoritet i apsolutnu vlast, a svako suprotstavljanje često je znalo biti i najrigoroznije kažnjeno. U najkraćem, žene nisu imale nikakva prava i gledano tadašnjim očima moguća emancipacija i neka buduća ravnopravnost spolova činila se posve nerealnom i nemogućom. Ali nezadrživi kotač budućnosti »ubrzan« tokovima sve naprednije znanosti i tehnologije, s kojom je u samo nekoliko decenija moderno društvo preskočilo desetine vjekova, sve više je »lomio« mnogobrojne ustaljene tabue, a među njima, prije svih, i žensko pitanje. Žene su sve više uključivane u ravnopravnije učestvovanje u stvarnosti, napuštajući »obiteljske zatvore« u kojima su provele stoljeća. I onda su, prvo na Novom Zelandu, dobile pravo glasa…
ŽENE I MUŠKARCI: Danas, kada su moderne povijesne revolucije uzdigle ljudsko društvo do njegovih najviših visina (?), ženski rod doživljava najsjajnije trenutke svoje egzistencije na planetu koji, još od Eve, dijele s muškarcima. Podjela na »slabiji« i »jači« spol u 21. stoljeću sve manje ima realnu težinu diferencijacije. Žene su više nego ravnopravni faktori modernog društva, rade, rukovode, bave se politikom i, konačno, lete u svemir. Jačanjem feminističkih pretenzija i ustrajnom borbom za ostvarivanjem vlastitih prava, koja su bila sputavana milenijima, uz pomoć sve liberalnijih protekcionističkih zakona, na kojima počivaju sva slobodoumna demokratska društva današnjice, moderna žena je posve izjednačena s muškarcem. Barem što se zakonske regulative tiče. Istina je da muškarac uvijek lakše i prije dobije posao, a da se žena još uvijek vrlo teško zapošljava, ali svemu je kriv upravo »moderni kotač« povijesti koji je, uz brojne beneficije; donio i surovu kapitalističku stvarnost u kojoj se jedino vrednuje mogućnost profita i zarade uz što manje troškova. A ženska osoba zbog svoje prirodne biološke uloge, za budućeg poslodavca predstavlja potencijalnu »opasnost« od višestrukih trudnoća na njegov račun. No, sve smo više svjedoci pojava da se moderne žene odriču prva na materinske dopuste i poslije samo mjesec dana od porođaja vraćaju na svoja radna mjesta, ne želeći izgubiti »nit« poslovno-radne aktualnosti. Izmjenom zakona u brojnim modernim državama dana je pogodnost supruzima da odluče koji će od njih dvoje uzeti materinski dopust i svakim danom je sve više primjera da se za pregaču, benkice, dude i ostalo što uz bebicu ide, odlučuje »jači« spol. Dok mama radi, tata ostaje doma i postaje »mama«.
ŽENSKI IDEAL: Nakon milenija prošlosti ugnjetavane žene su dočekale svoj trenutak i ne namjeravaju ga, više nikad, prepustiti slučaju. Procentualno gledano brojne su znanstvene grane u kojima ženska populacija sve više preuzima primat, police knjižara ispunjene su brojnim naslovima ženskih autorica, sve je više uniformiranih žena u redovima policije, vojske, pa čak i vatrogasnih postrojbi. Podjela na ženska i muška zanimanja gotovo da i ne postoji, jer su »dame« u stanju obavljati i najteže fizičke poslove u još težim vremenskim uvjetima. Vratimo se samo jedno do dva stoljeća unatrag, u naše vojvođanske predjele. Ideal ženske ljepote, koji je u 18. stoljeću bio izrazito na cijeni, bio je oličen u sljedećim atributima koje je ondašnja »ljepotica« morala posjedovati: visoka, krupna, rumena, brkata (ma koliko čudno zazvučalo)!
Odgovor na bilo koju nedoumicu mlađih naraštaja, koji se danas dive sve više vještačkim »barbikama« koje predstavljaju industrijski nametnuti ideal, krije se u činjenici da se tada od žene, pokraj svih već normalnih bioloških osobina tražila i fizička sposobnost višesatnog obavljanja teških fizičkih poslova tijekom uobičajenog radnog dana u polju i na obiteljskom imanju. Napirlitane, namazane i nakinđurene nazovi ljepotice danas nisu u stanju skuhati niti jedan pošteni ručak!
S druge strane, još radikalniji je primjer dokazano-nedokazanog postojanja ženskog ratničkog plemena Amazonki koje su gospodarile nad muškim robovima u svom matrijarhatu unutar negostoljubivog podneblja duboke neistražene džungle. Spomenuti oblik ženske vladavine u tom društvu posve je po svojim osobinama dominacije bio ravnopravan pandan patrijarhatu koji dominira i danas u brojnim nerazvijenijim društvenim zajednicama, ali nikad nije uhvatio dubljih korijena. Ali sve smo više svjedoci, putem brojnih primjera koje nam serviraju brojni mediji, da stranice crnih kronika često pune violentne žene koje ubijaju, povređuju ili maltretiraju muškarce u svome okruženju. Više nije nikakva senzacija kada žena istuče muža, a najstrašnije je što pozive u pomoć muških osoba niti jedna nadležna institucija ne shvaća ozbiljno.
RAVNOPRAVNOST I EMANCIPACIJA ŽENA: pripadnice slabijeg spola izborile su se za svoja prava, dokazavši svoju jednakost u rušenju neprihvatljivih stereotipa prošlosti. Moderna žena je uspješna djelatnica i brižna majka i supruga, prihvaćena i cijenjena u društvu i svom domu. Ali, nažalost, sve je evidentnija jedna pojava koja uzima maha među uspješnim ženama. Sve kasnije se odlučuju, radi karijere i poslovnog uspjeha, za zasnivanje obitelji i rađanje potomaka. Brak shvaćaju kao tamnicu u kojoj će njihova individua biti i suviše zapostavljena i okovana uobičajenim obvezama. Sve masovnija pojava lezbijskog afiniteta također ide u sličnom zabrinjavajućem smjeru. Tko će rađati? Iako smo danas ravnopravni, muškarci još uvijek to ne mogu. Možda u budućnosti?
