Arhiv tekstova

Stupanje Željka Kuprešaka na dužnost veleposlanika u Srbiji koincidiralo je s najavama o pozitivnoj promjeni politike Srbije prema Hrvatskoj, te je imao diplomatski doček u kojem su sadržana i značajna očekivanja u popravljanju odnosa dviju zemalja. Posjeta hrvatskog premijera Ive Sanadera Beogradu 20. ožujka prvi je značajan iskorak prema obnavljanju suradnje između dvije susjedne zemlje. Ovim je, kaže veleposlanik, otvorena nova faza u odnosima dviju država koje dijele velik broj pitanja proizišlih iz bivše zajedničke države, kao i pitanja iz europske budućnosti. 

 

HR: U Srijemskoj Mitrovici ste najavili kako ćete se založiti za ponovno otvaranje komunikacije između najviših državnih tijela Srbije i Hrvatske. Kako ocjenjujete trenutačne odnose između Hrvatske i Srbije, nakon posjeta premijera Republike Hrvatske Ive Sanadera Beogradu?

Posjet predsjednika Vlade Republike Hrvatske Ive Sanadera Beogradu 20. ožujka 2009. godine, te njegov susret s najvišim srbijanskim dužnosnicima treba sagledati kao novo poglavlje u hrvatsko-srbijanskim odnosima u kojima će dosadašnja negativna iskustva zamijeniti kontinuirani i otvoreni dijalog o svim pitanjima, bez obzira na stupanj njihove složenosti. Naravno, to mora biti dijalog dviju zainteresiranih strana, koji će usklađeno voditi prema rješavanju problema. Sukladno tome, trenutačne odnose između dviju susjednih država treba ocijeniti u kontekstu iskazane dobre volje obje strane za razgovorom o svim pitanjima koja su od zajedničkog interesa za obje države.

 

HR:  Premijer Sanader je u Beogradu izjavio kako je Hrvatska spremna ustupiti Srbiji dokumentaciju koju je neophodno prevesti u procesu europskih integracija, ali da i Hrvatska od Srbije očekuje nešto zauzvrat. Kakvu vrstu pomoći Hrvatska očekuje od Srbije?

Premijer Sanader je rekao prilikom posjeta Beogradu i razgovora sa srbijanskim dužnosnicima kako se moramo voditi principom da je dobrobit susjedne zemlje i dobrobit za Hrvatsku, a ne principom što je mom susjedu gore, to je meni bolje. To znači da je hrvatski predsjednik Vlade Ivo Sanader došao u Beograd naglasiti već iskazanu podršku Srbiji na njezinom putu prema EU bez »fige u džepu« i bez skrivenih namjera. Naravno, tu istu podršku Hrvatska očekuje i od Srbije i ta suradnja dviju zemalja se podrazumijeva, s obzirom na zajedničke ambicije obje zemlje da postanu punopravne članice zajednice europskih naroda. Spremni smo ustupiti dokumentaciju ne samo Srbiji već i drugim zemljama regije, kada one steknu uvjete za korištenje te dokumentacije, odnosno stjecanja statusa kandidata.

HR: U svibnju bi posjet Zagrebu trebao uzvratiti srpski predsjednik Boris Tadić. Što ova vrsta dinamizma na političkoj razini znači za srpsko-hrvatske odnose?

Kao što sam i rekao da je posjet predsjednika Vlade Republike Hrvatske Ive Sanadera Beogradu otvorio novu fazu u odnosima dviju država, u tom kontekstu treba tumačiti i nastavak i intenziviranje bilateralnih susreta na najvišoj razini. Suvišno je govoriti što za ukupne odnose između dviju susjednih zemlja, koje dijele velik broj pitanja proizišlih iz bivše zajedničke države, kao i pitanja iz europske budućnosti, znače susreti njihovih državnika. Osim planiranog posjeta predsjednika Tadića Hrvatskoj pripremamo posjet predsjednika Mesića Srbiji, kao i posjet predsjednika Sabora Luke Bebića Beogradu. Siguran sam da će intenziviranje posjeta pridonijeti dizanju razine povjerenja između dvije zemlje.

HR: Odnosi između Srbije i Hrvatske na području ekonomije i kulture su u stalnoj uzlaznoj liniji, dok su politički odnosi promjenljivi, nakon poboljšanja slijedi pogoršanje. Očekujete li stabiliziranje tih odnosa i o čemu to ovisi?

Apsolutno očekujemo stabilizaciju hrvatsko-srbijanskih političkih odnosa koje treba sagledati u jednom širem povijesnom i političkom kontekstu. Povijesni aspekt naših odnosa zasigurno određuje u puno slučajeva današnje perspektive odnosa. Ponekad u pozitivnom, ali, na žalost, prečesto u negativnom ozračju. Važno je ne dopustiti da postanemo zarobljenici prošlosti, kako je naglasio i premijer Sanader prigodom svih susreta u Beogradu. Politički odnosi između Hrvatske i Srbije su kompleksni i nisu nikada bili jednoznačni. Kao što je bitno unutarnje-političko sazrijevanje pojedine zemlje, jednako tako su bitni i politički procesi u njihovom okruženju. Za očekivati je da se ukupni politički odnosi Hrvatske i Srbije stabiliziraju i razvijaju sukladno procesima integriranja obje zemlje u EU.

HR: Osim načelne suglasnosti da je potrebno razvijati suradnju, jesu li tijekom ovoga posjeta postignuti neki konkretni dogovori oko ciljeva koji su zajednički Hrvatskoj i Srbiji? 

Sastav izaslanstva predsjednika Vlade Ive Sanadera, u kojem su bili istaknuti predstavnici hrvatskog gospodarstva, govori kako su razgovori o daljnjem razvoju odnosa između dviju zemalja bili sveobuhvatni i konkretni. Važno je reći da se ovi inicijalni kontakti nastavljaju i vjerujem da ćemo vrlo brzo moći govoriti o zajedničkim projektima u području energetike. Inicirali smo također i ohrabrili gospodarstvenike dviju zemalja da nastave i intenziviraju suradnju. Prilikom posjeta premijera Sanadera potpisan je protokol između dviju vlada o suradnji u procesu europskih integracija, kao i memorandum o suglasnosti između Ministarstva znanosti, prosvjete i športa Republike Hrvatske i Ministarstva obrazovanja Republike Srbije o suradnji u području jezika i književnosti.

HR: Kao drugu zadaću istaknuli ste zalaganje za ostvarivanje manjinskih prava Hrvata u Srbiji po europskim standardima, odnosno da ćete tražiti za hrvatsku manjinu istu, visoku razinu manjinskih standarda, kakvi su postignuti u Hrvatskoj. Na kojim je poljima, prema Vašoj ocjeni, potrebno više uraditi, kako bi se visoki standardi postigli?

Republika Hrvatska veliku važnost pridaje kontinuiranom razvoju i unapređenju zaštite manjinskih prava, u skladu sa svim međunarodnim standardima, kao i implementaciji svih relevantnih međunarodnopravnih instrumenata za njihovu zaštitu. Republika Hrvatska je izgradila model zaštite prava manjina, koji predstavlja viši standard zaštite od europskih standarda.

Republika Hrvatska skrbi o hrvatskoj zajednici u Republici Srbiji te joj daje podršku u razvoju i afirmaciji njihovih kulturnih, obrazovnih i ostalih manjinskih prava. Želja je Hrvatske da hrvatska nacionalna zajednica u Srbiji bude jedinstvena i da u ostvarivanju svojih manjinskih prava bude barem izjednačena s manjinama koje imaju jednak broj pripadnika kao i hrvatska. Već smo ukazivali da su, primjerice, sredstva za hrvatsku manjinsku zajednicu nekoliko puta manja od sredstava za druge jednako brojne zajednice. Hrvatska zajednica sa svoje strane treba uznastojati na jedinstvu i zajedništvu, na što ih je pozvao i premijer Ivo Sanader u susretu s njenim predstavnicima. S time u vezi, ne smatramo pozitivnim nikakve podjele unutar hrvatske zajednice u Srbiji. Također, smatramo da institucije Republike Srbije ne trebaju podržavati i ozakonjivati Bunjevce kao zasebnu nacionalnu manjinu, kad je neupitno njihovo hrvatsko podrijetlo.

Potrebno je dodatno unaprijediti realizaciju manjinskih prava u područjima kao što su: obrazovanje, jezik, medijska zastupljenost, kao i u drugim područjima života i rada. Vjerujem da će skoro definiranje tzv. izvršnog dokumenta, čija realizacija proizlazi iz potpisanog memoranduma o suradnji u jeziku i književnosti, biti prvi korak, toliko dugo očekivani, u priznanju i uporabi hrvatskog jezika.

HR:  U kojim segmentima i na koji način Republika Hrvatska  i njena diplomacija u Beogradu mogu pomoći Hrvatima u Srbiji da postignu te visoke standarde? Na primjer, u Srbiji još nije riješeno pitanje političke reprezentacije manjina, a što je u Hrvatskoj riješeno.

Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Srbiji, kao i Generalni konzulat Republike Hrvatske u Subotici najneposrednije su službene institucije Republike Hrvatske na teritoriju Srbije preko kojih se odvija komunikacija s matičnom državom, ali jednako tako i kao podrška i pomoć pri realizaciji njihovih prava kroz olakšavanje komunikacije sa srbijanskim tijelima vlasti. Iskazana je potreba da se sastane Mješoviti odbor za manjine, koji je zadužen za provedbu i praćenje Sporazuma o zaštiti nacionalnih manjina. Veleposlanstvo će pomoći u formuliranju i prezentaciji problema i predlaganju rješenja.

Sigurno je da postoji potreba da se potakne i pitanje zastupljenosti hrvatske manjine u predstavničkoj i izvršnoj vlasti u Republici Srbiji. Poznato je da srpska manjina kroz manjinsku listu ima tri neposredno izabrana zastupnika u Hrvatskom saboru, dok istovremeno hrvatska manjina na izborima nema mogućnosti za zastupljenost preko manjinske liste nego mora konkurirati i ostvariti cenzus u prikupljenim i ovjerenim potpisima za kandidate na izbornoj listi, kao i stranke većinskog naroda.

HR: Koje programe i projekte Republika Hrvatska smatra prioritetnim i spremna je poduprijeti u cilju ostvarivanja manjinskih prava Hrvata u Srbiji, očuvanja njihovog identiteta i unapređenja njihovog položaja u društvu?

Hrvatska smatra prioritetnim ostvariti projekte koji su usmjereni na očuvanje nacionalnog identiteta. Potrebno je odmah krenuti s izradom provedbenog programa potpisanog memoranduma o suglasnosti te je slijedom toga potrebno riješiti pitanje tiskanja školskih udžbenika i ostvarenja prava obrazovanja na materinjem hrvatskom jeziku. Pitanje ustanovljenja katedre za hrvatski jezik na Sveučilištu u Novom Sadu je također od prioritetnog značaja. Pomoći ćemo, čini nam se dobro osmišljene projekte i planove Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i Novinsko-izdavačke ustanove »Hrvatska riječ«.

Ukratko, hrvatska manjinska zajednica uvijek će imati materijalnu, moralnu i faktičnu pomoć za sve svoje programe koji će pridonijeti boljoj afirmaciji hrvatske nacionalne zajednice u Srbiji, te njezinoj jedinstvenosti i slozi.

HR: Hrvatskim tvrtkama koje imaju neriješena imovinska pitanja u Srbiji produžen je rok na još tri mjeseca za dogovor o načinu vraćanja dijelova poduzeća nastalih u vrijeme bivše države. Ukoliko se dvije strane ne dogovore, prema Uredbi Vlade Republike Srbije, tvrtke nastale na imovini poduzeća s područja bivše države mogu ići na prodaju. Hrvatska se protivi takvom pristupu »rješavanja« imovinsko-pravnih pitanja nakon stupanja na snagu ugovora o pitanjima sukcesije. Što će biti nakon isteka tri mjeseca, ukoliko se problem ne riješi? 

Nekoliko je tu pitanja »u igri«. Prije svega, ugovor o sukcesiji je međunarodni ugovor koji su potpisale sve zemlje – sljednice bivše SFRJ pod okriljem međunarodne zajednice. On je dao i pravni okvir za rješavanje imovinsko-pravnih pitanja tvrtki koje su imale imovinu u republikama bivše SFRJ. Nakon prihvaćanja i ratificiranja tog ugovora nastao je nov pravni režim u cilju rješavanja ovih prijepora koji se tiču svih država -slijednica. Ne može uredba bilo koje vlade ići ispod ili suprotno tom ugovoru, već mora biti na tragu i u duhu njegove provedbe. Iako znamo da je ova uredba donesena, prije svega, zbog okončanja procesa privatizacije u Srbiji, tvrtke-matice iz drugih republika ne bi smjele biti oštećene.

Ipak, neke naše tvrtke na temelju ove najnovije uredbe pokušavaju pronaći modus i pregovaraju sa svojim dijelovima u Srbiji, što mislim da je dobro i u duhu suradnje koja se, svjedoci smo ovih dana, otopljava na mnogim poljima. Ima »laganih« i čistih situacija koje će se, nadamo se, uspješno riješiti i rezultirati sporazumom. Isto tako, ima najava kako bi se sadašnji rok (do konca 31. svibnja) mogao prolongirati za još tri mjeseca (što je nagoviješteno u razgovorima srpske strane nedavno sa slovenskim premijerom Pahorom). Nama je sporno u toj uredbi, uz ono što sam prvo rekao, i to što se može dogoditi da Vlada Srbije, kao krajnji i jedini arbitar (zašto samo ona, a ne i Vlada druge strane?), i kad se dogovore poduzeća može biti protiv tog sporazuma pod izlikom »nepostojanja reciprociteta u provedbi ugovora o sukcesiji«. Iskreno se nadamo da se to neće dogoditi, jer je u cjelini malo najava o eventualnom postizanju sporazuma i svaki takav bi slučaj, pogotovu kad nema nekih financijskih »repova« i dugova prema državama i vjerovnicima, trebalo promovirati. Kod onih težih slučajeva, kad se tvrtka-matica ne uspije dogovoriti sa svojim dijelom (primjerice slučaj »Borova-Boreli«) ili starih slučajeva, kao što je slučaj INA-e i njezinih crpki i imovine u Srbiji, bojim se da će biti posla za redovite sudove – kako nacionalne tako i međunarodne. A, takvi slučajevi kad dođu do sudova, bilo domaćih ili međunarodnih, rješavat će se sukladno ugovoru o sukcesiji.

S obzirom da ima primjedaba i na način kako je tretirana imovina tvrtki iz drugih bivših  republika u Republici Hrvatskoj, mislim da će se, ne samo na temelju ove uredbe, već i generalno, čim prije države-slijednice morati naći za zajedničkim stolom i krenuti u rješavanje ovih prijepora, odnosno pomoći svojim tvrtkama da čim prije izađu iz sadašnjeg stanja, koje priječi efikasniju gospodarsku suradnju i opterećuje političke odnose.

HR: Hrvatska i Albanija su punopravne članice NATO-a na summitu u Strasbourgu i Kehlu. Kako će to utjecati na odnose u regiji?

Pristupanje Hrvatske, ali i Albanije NATO-u može samo pridonijeti jačanju sigurnosti u regiji i unapređenju suradnje i povećane odgovornosti zemalja članica NATO-a za mir i stabilnost cijele regije. Hrvatsko i albansko članstvo u NATO savezu također može ubrzati proces reformi u vojnom i sigurnosnom području za one države regije koje još nisu postale punopravne članice tog saveza, a imaju takvu ambiciju. I ovdje moram naglasiti kako je Hrvatska spremna prenijeti svoja znanja i iskustva zemljama okruženja kada se, i ako se one odluče postati punopravne članice Saveza.