Arhiv tekstova

Pokušajmo ukratko opisati profil socijalno-alijeniranog pojedinca. To je onaj pojedinac koji se s velikim podozrenjem odnosi prema drugim ljudima, ima tendenciju da u drugom čovjeku vidi samo potencijalnog neprijatelja uvijek spremnog na prijevaru i nanošenje zla. Društvo percipira kao ekstremno korumpirano u kojem se ne poštuju bilo kakvi zakoni i u kojem je potrebno varati i lagati kako bi čovjek nešto postigao u životu. Sebe također procjenjuje na veoma nepovoljan način doživljavajući se kao socijalno bespomoćnu i besperspektivnu osobu. 

Upravo ova vrsta osjećaja bespomoćnosti može ukazivati na simptome depresivnosti koji su često povezani s anomijom kao mentalnim stanjem. S druge strane, latentna struktura interpersonalnog nepovjerenja ukazuje na prisutnost tzv. sekundarne agresivnosti. Imajući na umu strukturalnu povezanost anomije, političkog nepovjerenja i interpersonalnog nepovjerenja koje ukazuje na sekundarnu agresivnost, onda implicite možemo zaključiti kako se u psihološkoj pozadini koncepta socijalne alijenacije kao faktora višeg reda može nalaziti sindrom kojeg ćemo nazvati »hostilna anomija«. Ovaj sindrom može u određenoj mjeri korespondirati sa sindromom »hostilne depresije«

 

Iskrivljena percepcija 

stvarnosti

 

Budući da neki modaliteti agresivnosti i hostilnosti mogu inhibitorno djelovati u sferi kognitivnog funkcioniranja, mogli bismo onda pretpostaviti da socijalna alijenacija, barem u izvjesnom smislu, može reflektirati jednu vrstu socijalno-kognitivne disfunkcije. To znači da stvari u socijalnoj, političkoj i interpersonalnoj realnosti mogu biti znatno drukčijima no što ih socijalno-alijenirani pojedinac ili skupina percipira. Drugim riječima, socijalno alijenirani pojedinci ili skupine ne raspolažu velikim brojem kognitivnih konstrukata pomoću kojih sagledavaju socijalni, politički i interpersonalni kontekst. Nisu, dakle, u mogućnosti s različitih stajališta promatrati stvari. U tom smislu mogli bismo pretpostaviti da socijalno alijenirani pojedinac ima nisku razinu kognitivne diferencijacije. Čini se da socijalna alijenacija kao generalni faktor može ukazivati na nisku kognitivnu integraciju. To drugim riječima znači da kod socijalno alijeniranih pojedinaca postoji slaba organizacija kognitivnih konstrukata koji bi bili hijerarhijski uređeni. Izgleda da je za generalni faktor socijalne alijenacije karakteristična vodoravna organizacija socijalno-kognitivnih konstrukata, gdje se na istoj razini nalaze različiti socijalni, politički i interpersonalni koncepti alijenacije. Riječ je o tendenciji da se postigne što veća kognitivna jednostavnost.

 

Vjerovanje o 

postojanju zavjere

 

Mogli bismo, dakle, zaključiti da generalni faktor socijalne alijenacije, čiju smo strukturu utvrdili kod bunjevačkih Hrvata u Vojvodini, u socijalnoj psihodinamici implicite ukazuje na strukturalnu povezanost (1) latentne hostilnosti u socijalnim interakcijama, (2) sindroma anomičko-depresivnog raspoloženja i (3) bazične političke otuđenosti koja podrazumijeva postojanje nepovjerenja u političke aktere, a što je veoma blisko konceptu političkog cinizma. U tom se smislu socijalna alijenacija može tretirati kao mentalno stanje ili društveni stav. Pri tom imamo na umu kako je nepovjerenje, a što je srž socijalne alijenacije, u prvom redu procjena, mišljenje i vjerovanje. Slična psihodinamika, koja se nalazi u pozadini nepovjerenja u druge ljude, doprinosi preklapanju različitih socijalno-psiholoških koncepta kao što su npr. otuđenje, lokus kontrole, apatija, cinizam i sl. Političke implikacije socijalne alijenacije mogu se očitovati u stvaranju predisponiranosti za pojavljivanje različitih vrsta kolektivne političke paranoidnosti i nekompetentnosti. Istraživanja su pokazala kako sociopsihološki profil alijeniranosti često generira pojavljivanje vjerovanja o postojanju zavjere, koje je povezano s visokom razinom anomije, niskom razinom povjerenja, vanjskim lokusom kontrole, hostilnošću i niskim samopoštovanjem, odnosno, generira mogućost pojavljivanja sindroma paranoidnih kognicija. Ukoliko je političko (ne)povjerenje jedna od krucijalnih dimenzija političke kulture, a socijalno (ne)povjerenje jedna od dimenzija socijalnog kapitala, utoliko struktura superfaktora socijalne alijenacije kod bunjevačkih Hrvata ukazuje na prisutnost alijenirane političke kulture i alijeniranih socijalnih transakcija, a u čijoj se psihosocijalnoj pozadini nalazi generalno nepovjerenje. 

 

Političko povjerenje 

povezano je s 

političkim interesom

 

Nastojali smo nadalje provjeriti hipotezu o povezanosti političkog (ne)povjerenja i odsutnosti interesa za politiku kao indikatora političke alijenacije. Pretpostavili smo, naime, da će veći stupanj interesa za politiku izražavati pojedinici koji ne samo iskazuju manje političko nepovjerenje, nego i manji stupanj anomije i interpersonalnog nepovjerenja. Međutim, već sama činjenica da smo utvrdili izrazito nisku negativnu korelaciju između interesa za politiku i generalnog faktora socijalne alijenacije (r = -.10, p<.05) dovodi u pitanje empirijsku utemeljenost postavljene hipoteze. Očigledno je da generalna socijalna alijeniranost ne mora nužno generirati smanjen interes za politiku. Štoviše, rezultati regresijske analize su pokazali da se anomija i interpersonalno nepovjerenje nalaze u pozitivnoj korelaciji s izražavanjem interesa za politiku. U tom smislu nalazi istraživanja ne potvrđuju pretpostavku o negativnoj koreliranosti pojedinih dimenzija socijalne alijenacije i interesa za politiku, koji su potvrđeni na nekim drugim nacionalnim i dobnim uzorcima. Ipak, relativno visoka negativna korelacija između interesa za politiku i političkog nepovjerenja (r = -.41, p<.01) jednim dijelom potvrđuje našu drugu hipotezu i u skladu je s nalazima drugih istraživanja, koja su ukazala na povezanost političkog povjerenja i političkog interesa. 

 

Izoštrena dioptrija

 

Dok se sa stajališta teorije kognitivne disonance može razumjeti povezanost između političkog povjerenja i političkog interesa, a koji u biti predstavlja integrirani odnos prema politici, dotle je malo teže razumjeti da bunjevački Hrvati koji izražavaju socijalnu bespomoćnost i besperspektivnost te koji percipiraju društvo na jedan anomičan način, a druge ljude kao pokvarene i sebične, ujedno pokazuju tendenciju veće zainteresiranosti za politiku. Premda ovaj nalaz potvrđuje da socijalno nepovjerenje može dovesti do povećanja interesa za politiku i političke participacije, ipak se postavlja pitanje – kako razumjeti činjenicu da jedna vrsta »hostilne anomije« leži u pozadini veće zainteresiranosti za politiku kod bunjevačkih Hrvata? Kako, naime, objasniti da kod bunjevačkih Hrvata u Vojvodini postoji jedan ciničan odnos prema društvenoj stvarnosti, a koji se sastoji u relativno visokom interesu za politiku i niskim socijalnim povjerenjem iskazanom kroz anomiju? 

Jedna je od mogućih interpretacija ta da su ispitanici koji preferiraju političku stanku Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV), a njih je bilo u dovoljnom broju u ukupnom uzorku ispitanika, politički integrirani u smislu da imaju veći interes za politiku i izražavaju veće generalno političko povjerenje prema strankama i političarima. S druge, pak, strane ispitanici koji imaju veći interes za politiku mogu snažnije i jasnije uočiti odsutnost normi u društvu, vlastitu socijalnu bespomoćnost i korumpiranost čovjeka. Možda upravo iz jedne politički izoštrenije »dioptrije« o prirodi društva u kojem se živi i ljudi s kojima se živi proizlazi pozitivna veza između različitih razina socijalnog nepovjerenja i interesa za politiku. Možemo, dakle, zaključiti kako kod dijela bunjevačkih Hrvata postoji koegzistencija interesa za politiku i nepovjerenja u makro i mikro-socijalnu sredinu. Kao političke posljedice ovakvog »alijeniranog političkog interesa« mogu se u različitim oblicima pojaviti sindromi političkog autizma, predrasuda i isključivosti, unatoč promjenama koje se mogu događati u političkom životu.      

 

Značaj obrazovanja

 

Rezultati su istraživanja tek djelomično potvrdili hipotezu o povezanosti generalnog faktora socijalne alijenacije sa sociodemografskim varijablama. Nismo, naime, utvrdili da se ispitanici različitog spola i dobi međusobno statistički značajno razlikuju s obzirom na izražavanje generalne socijalne alijenacije. Ne znači, međutim, kako se ova vrsta povezanosti ne bi pojavila da je istraživanje obavljeno na nekim drugim uzorcima. Utvrdili smo da su ispitanici koji se nacionalno izjašnjavaju »samo« kao Bunjevci u nešto većoj mjeri socijalno alijenirani negoli ispitanici koji se nacionalno izjašnjavaju kao Hrvati. Premda među ovim skupinima postoji statistički značajna razlika, mjera povezanosti izražena Eta koeficijentom je izrazito niska. Znatno veće razlike u pogledu izražavanja socijalne alijenacije postoje kod različitih obrazovnih skupina, s time da je ona prisutnija kod niže obrazovanih ispitanika. U tom su smislu nalazi našeg istraživanja sukladni s onima u kojima je utvrđena posebna značajnost varijable školske naobrazbe u pogledu izražavanja različitih dimenzija socijalne alijenacije kao sindroma socijalnog nepovjerenja. 

Također je potvrđena naša pretpostavka da će korelacije između socijalne alijenacije, odnosno generalnog faktora socijalnog i političkog nepovjerenja, biti veoma niske, a što je u skladu s rezultatima drugih istraživanja. Odsutnost korelacija između socijalne alijenacije i spola i dobi ispitanika s jedne strane, te niske korelacije između socijalne alijenacije i nacionalne samoidentifikacije i školske naobrazbe s druge strane, mogu biti dijelom rezultat relativno velike prisutnosti pojedinih indikatora alijenacije u ispitivanoj populaciji. Na primjer, 61 posto ispitanika smatra kako u društvu u kojem žive malo tko poštuje bilo kakve zakone, 65 posto smatra da se u tom istom društvu samo kriminalci mogu obogatiti, dok se 57 posto slaže s tvrdnjom da čovjek danas može živjeti samo od danas do sutra, dakle ništa ne planirati za budućnost. Oko dvije trećine ili 67 posto ispitanika smatra da država gleda samo na to kako izvući što veću korist od naroda, 50 posto smatra da od države ne treba ništa očekivati, 58 posto se slaže s tvrdnjom da političari gledaju samo svoje interese i korist, a ne vode brigu o interesima naroda. Svijest o korumpiranosti i sebičnosti ljudi prisutna je kod skoro dvije trećine ispitanika: 63 posto smatra da je ljude veoma lako podmititi, 61 posto smatra da ljudi gledaju samo svoje interese i nije ih briga ni za koga drugoga, a 55 posto se slaže s tvrdnjom da ljudi misle samo o tome kako se okoristiti na račun drugoga.

 

Traume bunjevačkih Hrvata

 

Također je potvrđena pretpostavka o povezanosti socijalne alijenacije i subjektivne procjene životnog standarda. Ne samo da ova povezanost postoji, već je i znatno veća u odnosu na povezanost socijalne alijenacije s ispitivanim sociodemografskim varijablama. Utvrdili smo da što je veća socijalna alijeniranost – to je nepovoljnija subjektivna procjena ekonomskog standarda, a što je u skladu s rezultatima drugih istraživanja. Imajući na umu povezanost između socijalne alijenacije i obrazovne razine kao jednog od indikatora socio-ekonomskog statusa s jedne strane, te povezanost socijalne alijenacije i subjektivne procjene ekonomskog standarda s druge strane, mogli bismo zaključiti kako je socijalna alijeniranost barem jednim dijelom produkt objektivne, ali, izgleda još više, i subjektivno percipirane odsutnosti socijalnih i ekonomskih resursa. 

Ne bismo ovdje trebali zanemariti niti činjenicu da su bunjevački Hrvati u Vojvodini pokraj ekonomskih nedaća i egzistencijalne nesigurnosti, kojoj je bio izložen i većinski srpski narod, bili još dodatno izloženi različitim psihološkim stresovima i traumama u vrijeme ratnih konflikata na prostoru bivše Jugoslavije, a što je vjerojatno još više pridonijelo pojavljivanju strukture generalnog faktora socijalne alijenacije, koja implicite ukazuje na poremećaj u socijalnim odnosima i potisnutu agresivnost. 

U tom smislu superfaktor socijalne alijenacije kod bunjevačkih Hrvata u Vojvodini trebalo bi tretirati kao rezultat situacijskih specifičnih odnosa koji se temelji na interakciji povijesnog konteksta i strukturalnih uvijeta. Ako i postoji mogućnost pojavljivanja određenog izolacionizma i manipulacije u političkom životu bunjevačkih Hrvata u Vojvodini, a na temelju predispozicija koje u sebi nosi generalna socijalna alijeniranost, onda je ta mogućnost u većoj mjeri prisutna kod nižih socijalnih slojeva i tek malo više kod onog dijela bunjevačkih Hrvata koji sebe u etničkom smislu doživljavaju »samo« kao Bunjevce. 

(KRAJ)