Arhiv tekstova

Najpotpuniji pisac hrvatskoga racionalizma Matija Antun Relković rođen je 1732. u Svinjaru (danas selo Davor) u slavonskoj Posavini. Cjelokupni je Relkovićev književni rad vezan uz prosvjetno i gospodarsko podizanje Slavonije nakon oslobođenja od Turaka. Osnovno je obrazovanje stekao u franjevačkome samostanu u Cerniku, a u Mađarskoj je završio četiri razreda gimnazije. Sa šesnaest je godina pristupio vojsci. Službovao je u različitim slavonskim mjestima (Nijemci, Andrijevci, Sikirevci), ali i izvan Slavonije (Mađarska, Češka, Slovačka, Njemačka i Italija). Sudjelujući u sedmogodišnjem ratu, zarobljen je 1757. kraj Breslave i zatočen s drugim časnicima u Frankfurtu na Odri. Ondje je dobio gostoprimstvo uglednih ljudi, slobodu kretanja i mogućnost uporabe bogatoga fonda tamošnje knjižnice te se izgradio i kao čovjek i kao pisac. Svladao je njemački i francuski jezik, upoznao se s naprednim njemačkim gospodarstvom i kulturom te s pogledima i nastojanjima europskoga prosvjetiteljstva. Smatrao je seljake stupom društva i temeljem bogatsva svake države.  U zarobljeništvu započinje književni rad. Nakon oslobođenja vratio se svojoj regimenti, koja se bila utaborila u Dresdenu, gdje je dao tiskati svoja prva djela (molitvenu knjižicu Slavonske libarice, 1761., te spjev Satir iliti divji čovik, 1762.). Nakon sedmogodišnjega rata vraća se u Slavoniju i dalje služeći u Vojnoj krajini. Umirovljen je 1786. kao vojni invalid. Nastanio se u Vinkovcima, gdje je živio do kraja života 1798. godine.

Promatrajući napredna njemačka sela još je jače osjetio koliko je zapuštena njegova Slavonija. Želeći prosvijetliti slavonskoga seljaka, piše svoje najznačajnije djelo Satir iliti divji čovik. Ta je kultna knjiga imala veliki odjek i ušla u svaku slavonsku kuću. Neuki ju je narod lako prihvatio jer je pisana popularnim stihom narodne pjesme – epskim desetercem, tečnom slavonskom ikavicom i štokavskim narječjem. Prvo se izdanje sastoji od jedinstvenoga teksta u kojem se govori kako je Slavonac pri sječi drva u šumi sreo Satira, s kojim se sprijateljio. Satir mu ukazuje na pogrješke slavonskoga načina života, posebice na štetnost zaostalih turskih običaja te mu daje savjete kako popraviti trenutačno stanje, a kao osnove napretka navodi obrazovanje, pobožnost i marljivost. Drugo izdanje tiskano u Osijeku 1779. znatno je prošireno i podijeljeno u dva dijela. Prvi dio nešto opširnije slijedi prvo izdanje, dok u drugome dijelu Satir hvali promjene u načinu života slavonskoga seljaka koje su potaknute prvim izdanjem knjige dajući mu još novih savjeta za unapređenje života i gospodarstva.

Osim Satira, napisao je nekoliko praktično-poučnih knjiga. U skladu s temeljnom Relkovićevom prosvjetiteljskom nakanom i ta su djela namijenjena odgoju i naobrazbi domaćega čovjeka (Prava i pomnjivo ispisana ovčarnica, 1776.; Postanak narodne pravice i dužnosti ljudskih, 1794.; Ezopove fabule, 1804.; i dr.). Autor je i Nove slavonske i nimačke gramatike s ortografijom, etimologijom, sintaksom, malim rječnikom i primjerima najnužnije konverzacije.