Arhiv tekstova

Sjećam se jednog grafita koji je osvanuo na zidu u vrijeme kada se »najavljivalo« NATO bombardiranje tadašnje Jugoslavije. Na zidu je pisalo: Josip Broz – dobar skroz. U Beogradu je nedavno otvorena izložba »Efekt Tito – karizma kao politička legitimacija«. Ovu izložbu posjetitelji mogu pogledati do 1. svibnja u Muzeju 25. maj. Na izložbi, koja je do sada privukla veliki broj posjetitelja, prikazano je više od 500 eksponata, koji su raspoređeni u tri cjeline – darovi građana SFRJ Titu, štafete i svjedočanstva. Direktorica Turističke organizacije Beograda Jasna Dimitrijević rekla je za Tanjug kako planiraju do konca ožujka napraviti ponude za turističke agencije u Srbiji i regiji i da će ovu izložbu uvrstiti u program »što nezaobilazno da vidite u Beogradu«.

Danas je Tito pop ikona, a kako je biznis čudo, i Titovo ime, kao što je to slučaj s imenom Che Guevare, moglo bi se naći otisnuto na majicama, posterima, bedževima, značkama i zastavama. Izloženi eksponati na ovoj izložbi mogu poslužiti kao historijska građa za sociološku i kulturološku analizu socijalističkog perioda na prostorima nekadašnje SFRJ, a interesantno je kako su umjetnici iz Sovjetskog Saveza koncem 70-ih i 80-ih godina, u vrijeme prije pada Berlinskog zida, stvarali djela koja je obuhvaćao termin soc-art. Baveći se u svojim slikarskim djelima kolektivnim mitovima socijalizma, ostvarili su proboj na zapadno tržište umjetničkih djela. Spomenimo Erika Bulatova, Ilyu Kabakova, Komara i Melamida, koji su u svoja djela unijeli masovne »imidže« socijalističkog društva tadašnjeg SSSR-a, prikazujući rituale sovjetskog svakodnevnog života.

Efekt Tito do sada nije značajnije utjecao na ovdašnje slikare, ali je zato efekt Tito značajno utjecao na ovdašnje bačke Hrvate, o čemu svjedoči i nedavno objavljena knjiga Nace Zelića »Hrvatsko proljeće i bački Hrvati«. Knjiga svjedoči o burnim sedamdesetim godinama 20. stoljeća, kada su Hrvati u Subotici političkim odlukama bili kažnjavani na različite načine. Jedan od optuženih je bio i Matija Poljaković, autor četrdesetak komedija i drama, koji je za vrijeme trajanja kaznenoga postupka teško obolio i umro. U povodu 100. godišnjice njegova rođenja, u okviru ovogodišnjeg Festivala amaterskog teatra u Ljutovu bit će priređen i hommage program – dokumentarni film i jedan čin predstave »Ode Bolto na ogled« – posvećen ovom najvećem dramatičaru u bačkih Hrvata. 

Ne zaboravimo, koncem listopada 1945. godine u Subotici su počela profesionalno raditi dva kazališta – Hrvatsko narodno kazalište i Mađarsko narodno kazalište, dok se 1951. godine nisu »spojili« u jedno Narodno pozorište, što je u praksi značilo da uz mađarsku postoji i srpska dramska scena. Iako će se repovi »nekoliko« Jugoslavija još provlačiti na ovim prostorima, Jugoslavija se preselila u povijest, a ostaje otvoreno pitanje za hrvatsku zajednicu – hoće li ona nastojati pokrenuti hrvatsko kazalište u Subotici?