Arhiv tekstova
Pitanja manjina – prioritet suvremene Europe
Ivo Kujundžić rođen je 1959. godine u Zagrebu, osnovnu i srednju školu završio je u Subotici, a diplomirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Trenutačno priprema magistarski rad na temu »Hrvatske manjine u europskim zemljama«. Novinarstvom se od 1984. do 1990. bavio u »Subotičkim novinama«. Od 1990. radi na Hrvatskoj televiziji, zatim je od 1992. do 1998. godine dopisnik HRT-a iz Budimpešte. Od onda je urednik »Korijena«, a od nedavno i član saborskog Pododbora za hrvatske manjine u europskim zemljama.
HR: Od kada i s kojom namjerom se realizira emisija »Korijeni – hrvatske manjine u Europi« na Hrvatskoj televiziji?
Dok sam bio dopisnik Hrvatske radiotelevizije i HINE iz Budimpšte vidio sam koliko mađarska država brine o svojoj manjini, Mađarima u susjednim zemljama. Budući da u Hrvatskoj još u to vrijeme nije bilo točno diferencirano što je dijaspora, što su manjine, mislio sam da bi dobro bilo pokrenuti jednu emisiju koja će se baviti Hrvatima u susjednim zemljama. Ta moja inicijativa je prihvaćena na HRT-u, onda sam se vratio u Zagreb i sve do danas sam urednik »Korijena«. U siječnju smo obilježili petu godinu emitiranja ove emisije. »Korijeni« idu dvotjedno, idu na prvom kanalu oko 15 sati subotom. Želim dodati da će u ljetnoj programskoj shemi HTV-a, od 5. srpnja do 12. rujna, emisija »Korijeni-hrvatske manjine u Europi« biti emitirana svakog drugog četvrtka u 16.30 sati na Prvom programu. Pokrivamo rad hrvatskih institucija i događaje u devet zemalja gdje Hrvati imaju ili bi trebali imati status manjine: Mađarska, Austrija, Italija, Srbija i Crna Gora, Slovenija, Rumunjska, Makedonija, Slovačka i Češka. Kronološki pratimo sve što je aktualno Hrvatima koji tamo žive. To nije uvijek samo vezano za institucije već i za ljude, pojedince koji su po nečemu istaknuti. Osnovna je koncepcija ta da u svakoj emisiji izvještavamo o svim ovim zajednicama. Tako želimo pomoći tim ljudima da se bolje organiziraju, da ljudi u Hrvatskoj više doznaju o Hrvatima koji žive vani, ali i obrnuto. Događa se i njihovo međusobno povezivanje. Nedavno su se Hrvati iz Crne Gore povezali s Hrvatima iz Mađarske, zatim gradišćanski Hrvati s Hrvatima iz Makedonije. Manje-više, njima su problemi kao manjinama slični.
HR: Radi li ekipa »Korijena« neke tematske emisije u kojima se bavi samo hrvatskom zajednicom u jednoj od spomenutih zemalja? Recimo, emisije samo o Hrvatima u Mađarskoj ili Hrvatima u Vojvodini?
Ne, mi to ne radimo. To radi Dokumentarni program Hrvatske televizije. Mi smo dio informativnog programa i to Redakcije vanjske politike i pratimo samo aktualne događaje.
HR: Kako je organizirana dopis-nička mreža Vaše emisije?
Mi imamo jako dobru suradnju s našim dopisnicima. Recimo, kolege iz Dubrovnika pokrivaju i Hrvate u Crnoj Gori, kolege iz Osijeka pokrivaju Vojvodinu, s tim da sada imamo i dopisnicu u Beogradu, kolege iz Čakovca pokrivaju donji zapadni dio Mađarske, itd. Kada su veći događaji, onda naše ekipe iz Zagreba odlaze na lice mjesta i pripremaju izvještaje za emisiju. Vrlo dobro surađujemo i s kolegama iz Vojvodine, Austrije i Mađarske.
HR: Vi ste u novom sastavu saborskog Pododbora za hrvatske manjine u europskim državama koji funkcionira unutar saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Čime će se taj Pododbor baviti?
Djelovanje Pododbora je u funkciji pripreme plenarnih sjednica Hrvatskoga Sabora. Pododbor ima devet članova, od čega je petero saborskih zastupnika. Predsjednica je zastupnica Ivana Sučec-Trakoštanec, a članovi zastupnici Ivanka Roksandić, dr. Stjepan Bačić, Niko Rebić i Pejo Trgovčević. Pododbor ima i vanjske članove, a to su predstavnik Hrvatskog građanskog društva Crne Gore Luka Ciko, predstavnik Hrvatske biskupske konferencije i ravnatelj Hrvatske inozemne pastve mr. Ivan Pero Grgić, predstavnik Filozofskog fakulteta i Instituta »Ivo Pilar« iz Zagreba dr. Drago Pavličević i ja kao predstavnik HTV-a i urednik emisije »Korijeni«. Mi ćemo nastojati pomoći hrvatskim manjinskim udrugama u svih devet europskih zemalja. Sad smo nedavno dobili jedno pismo iz Slovenije, rekao bih dosta dramatično. Naše će ih izaslanstvo posjetiti, a problem je što Hrvati u Sloveniji još nisu priznati kao manjina. Po mojemu mišljenju, Sloveniji se, na području zaštite manjina, malo pri ulasku u Europsku uniju progledalo kroz prste. Oni su kao manjine priznali Mađare i Talijane, kojih je samo par tisuća u Sloveniji, a Hrvate kojih prema službenom popisu u Sloveniji ima 54.000, nisu priznali kao manjinu jer tvrde da su došli tek u zadnjih pedeset godina kao radnici što nije točno. U okolici Krškog i uz granicu ima puno naselja u kojima Hrvati žive stoljećima. Ipak, pokazuju se neke naznake da će to pitanje biti riješeno. Želimo vjerovati da će doista tako i biti.
HR: Obilazite hrvatske zajednice u devet europskih zemalja. Koliko je po Vašemu mišljenju dobro organizirana hrvatska zajednica u Vojvodini? Koliko se razlikuje njezin položaj u odnosu na položaj Hrvata u nekim od drugih europskih zemalja?
U zadnjih nekoliko godina ja bih istaknuo jako veliki napredak hrvatske zajednice i u Srbiji i u Crnoj Gori. Osnovano je Hrvatsko nacionalno vijeće, ujedinjene su dvije hrvatske stranke… Mislim da je puno urađeno i da se osjete promjene na bolje. I Srbija će možda brže nego što mnogi misle ući u europske integracije. Osjeća se jedno poboljšanje, unatoč aktualnim problemima. Mislim da je položaj Hrvata sada puno bolji nego što je bio prije 2000., a o ranijim razdobljima da i ne govorimo. Do pada Miloševićeva režima Hrvati u Srbiji bili su hrvatska zajednica koja je bila u najlošijem položaju u odnosu na položaj Hrvata u drugim europskim zemljama. Sad više nisu. Najbolji položaj imaju Hrvati u Austriji i Mađarskoj gdje su već dugo priznati kao manjina. U obje države dobivaju značajnu financijsku pomoć i inkorporirani su u sve institucije društva. U zadnje je vrijeme velik napredak pokazan u Rumunjskoj, mada su Hrvati tamo podijeljeni.
Rumunjska se trudi ući u Europsku uniju i nastoji ta pitanja što bolje regulirati. Hrvata ima oko 7.000 u šest rumunjskih sela, a imaju svog zastupnika u Parlamentu, imaju svoje dvije udruge, a nedavno ih je posjetio i predsjednik RH Stjepan Mesić. Oni bi samo, po primjeru Hrvata u Vojvodini, trebali eliminirati nesporazume unutar zajednice. Sad po nečemu i Hrvati u Vojvodini mogu biti primjer.
Hrvati u Crnoj Gori bi po uzoru na Hrvate u Srbiji, budući da očito ne priznaju Hrvatsko nacionalno vijeće, trebali napraviti neku svoju sličnu organizaciju. No, oni tamo čekaju da se prvo riješi status Crne Gore. Oni imaju političku stranku u Tivtu, Hrvatsku građansku inicijativu, imaju Hrvatsko građansko društvo u Kotoru, ali se ne zna točno tko politički predstavlja sve Hrvate u Crnoj Gori. Dakle, trebali bi se ili uključiti u već postojeće Hrvatsko nacionalno vijeće ili formirati svoju krovnu instituciju koja bi ih predstavljala i u Crnoj Gori i u Hrvatskoj.
Vrlo su velik napredak napravili Hrvati u Makedoniji. Oni su tamo priznati kao manjina, dobili su dobre prostorije od makedonske vlade u Skoplju, a imaju podružnice i u Bitoli, Štipu, Ohridu i jako puno rade.
HR: Hrvati u Vojvodini tek nekoliko posljednjih godina dobivaju skromnu financijsku potporu za svoje projekte i institucije od strane države u kojoj žive. Sigurno ste upoznati s tim kakvu potporu imaju Srbi u Hrvatskoj?
Teško je raditi takve usporedbe i uspostavljati neki balans. Cilj hrvatske vanjske politike je ući u EU što prije. Temeljem toga Hrvatska mora dati određena prava svojim manjinama. I ona to daje bez obzira na susjede. Što se tiče srpske manjine, ona ima tri svoja zastupnika u Hrvatskom saboru i Srbi u Hrvatskoj dobivaju značajna sredstva potpore. Samo za ovu godinu Srbi će u Hrvatskoj dobiti više od 5.000.000 kuna (oko 700.000 eura). Imaju svoje institucije, glasila, no, Hrvatska i drugim manjinskim zajednicama koje u njoj žive daje visoka prava. Čak i malobrojnim manjinama, poput Ukrajinaca. Recimo, Slovenci su u Hrvatskoj priznata manjina i dobivaju financijsku pomoć od hrvatske Vlade, za razliku od Hrvata koji žive u Sloveniji.
HR: Vi ste upoznati da u Vojvodini postoje tri medijska projekta na hrvatskom jeziku. Uredništvo na hrvatskom jeziku Radio Subotice, »TV divani« i tjednik »Hrvatska riječ«. Koliko je po Vašemu mišljenju dovoljno za hrvatsku zajednicu na ovim prostorima i koliko je zadovoljavajuća potpora matične i domicilne države, te same hrvatske zajednice ovim projektima?
Sigurno ljudi uvijek žele više. No, ovo je izniman napredak u nekoliko posljednjih godina. Osobito bih istaknuo jedini tjednik na hrvatskom jeziku »Hrvatsku riječ«. To je izuzetno važan projekt i dužnost je svih hrvatskih institucija u Subotici i Vojvodini da pomažu ovaj list. Jednako je dužnost i ove države u kojoj se list izdaje da pomaže ove manjinske institucije. To je jedan od preduvjeta za ulazak u Europsku Uniju. Pitanje manjina je jedno od središnjih političkih pitanja suvremene Europe. Ono je posebno važno u srednjoeuropskim zemljama. Postoje neke velike europske zemlje koje su članice Europske unije, poput Francuske, a uopće ne priznaju nacionalne manjine. Oni to mogu zato što su Francuska. Jednostavno, zakoni nisu jednaki za sve. Postoje ravnopravni i ravnopravniji. To je jednostavno tako, sviđalo se to nama, ili ne. Male srednjoeuropske, bivše komunističke a sadašnje tranzicijske države, koje žele u Europsku Uniju upravo na način priznavanja prava manjina mogu pokazati koliko su demokratske. Danas bez toga nema europskih integracija.
Mediji na manjinskom jeziku imaju osobito važnu ulogu. I u drugim državama javne televizije ne prate baš mnogo manjine i njihove manifestacije. Recimo u Hrvatskoj postoji specijalizirana emisija koja se zove »Prizma«, tjedna jednosatna emisija, koja se bavi tom problematikom. Ova emisija će se sada proširiti tako što će sve brojnije manjine imati svoje polusatne emisije. Tako nešto već postoji u Mađarskoj i Austriji. Vjerojatno će to uskoro zaživjeti u Hrvatskoj, a po mojemu mišljenju trebalo bi tako biti i u Srbiji. Mediji su, uz svakako školstvo, najvažniji za očuvanje identiteta i jezika manjinske zajednice.
