Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Hoćete li da vam pustim Barabu?

Korizma je. Nastavljamo naša razmišljanja i u Hrvatskoj riječi. Da bih mogao podijeliti s vama jedno razmišljanje, moram citirati doslovni tekst iz Svetoga pisma. Tamo piše ovako: »Tada su imali zloglasnoga sužnja, koji se zvao Baraba. Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: ‘Koga hoćete da vam pustim? Barabu ili Isusa, koji se zove Krist?’ Znao je doista da su ga iz zavisti predali. Dok je on sjedio na sudu, poruči mu žena njegova govoreći: ‘Nemoj se ti ništa miješati u stvar toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo trpjela poradi njega.’ Međutim, glavari svećenički i starješine nagovoriše svjetinu da zatraže Barabu, a Isusa da pogube. Kad ih, dakle, upravitelj upita: ‘Kojega hoćete od ove dvojice da vam pustim?’ Oni odgovoriše: ‘Barabu’. Reče im Pilat: ‘Što ću dakle učiniti s Isusom, koji se zove Krist?’ Rekoše svi: ‘Neka se razapne!’ Reče im upravitelj: ‘A što je zla učinio?’ Ali su oni jače vikali: ‘Neka se razapne«‘ (Mt 27, 16-23). 
U svom razmišljanju dobro mi je došao jedan tekst od Marice Stanković iz 1945. Pokušat ću ga parafrazirati u našu situaciju danas. Golgotska tragedija ulazi u svoje najdramatičnije dijelove. Nadilazi snagu ljudskih zamisli i ljudske fantazije. Noć na Maslinskoj gori, izdajstvo Judino, bijeg apostola, nevjera Petrova, ćuške i udarci, pljuvanje po obrazima, lažna svjedočanstva pred Anom i Kajfom, sramotna bijela haljina u koju je Krista obukao Herod, ispitivanje pred najvećim lašcima Izraela, Pilat i njegova sudnica – sve je to tako osebujno, tako strašno i toliko je toga zbito i vremenski i prostorno, da to naše slabe ljudske moći jedva slijede. Pavao apostol trajno poistovjećuje Krista i Crkvu. 
 
Strah od svjetine
 
Jednako tako je sudbina Krista i trajna sudbina Crkve. Ovih dana se Crkva našla na »optuženičkoj klupi« samo zato što je branila svoju nauku i svoju savjest. Sav proces prozivanja, napadanja sličio je onom iz Isusovog vremena. Konačno, na mjestu donošenja zakona »montirana« je sudnica. I sada se bira između Krista – Crkve i Barabe. Sudac je neki Pilat, svakako ne onaj iz povijesti, ali neki stranac. Moćan je i zna što hoće. Pred nevinošću Crkve i sam se začudio. Međutim, slijedimo dalje Isusov slučaj primijenjen na ovu situaciju. Koga hoćete, da vam pustim? – lomio se u najdramatičnije jutro svijeta Pilatov glas. On je znao da je Krist nevin. Htio ga je izbaviti, htio mu je svakako pomoći! Pilat, iako poganin, osjećao je da je Krist neki neobičan čovjek, neki nadčovjek, kome se je nehotice morao diviti. On, bahati Rimljanin, čovjek klasične kulture, predstavnik moćnog rimskog imperija, morao je zašutjeti i poniknuti pred čovjekom bez imena i ugleda, pred nekim jednostavnim i bezazlenim prorokom omražene i pokorene Judeje, pred čovjekom za kojega u njegovoj domovini, u Rimu, nitko ni čuo nije. A sad se, eto, nateže već cijelo jutro, savjest mu ne da mira, nešto ga u duši neprestano opominje neka ne osudi pravednoga, nešto ga grize i muči, a da ni sam ne zna što je to. I on izmišlja razne stvari kako bi Kristu olakšao situaciju, kako bi ga izbavio od smrti. 
Ali poganin je bio i lukav. On je znao da se svjetini ne smije zamjeriti. To bi značilo njegov pad. Konac njegove karijere. Tužili bi ga Cezaru. A njemu je ipak u Judeji bilo tako lijepo. Držao se kao polubog, on, Rimljanin. U Rimu bi možda i on bio neki neznatni časnik ili kakav sitni upravni činovnik. A ovdje je u Judeji prvi. Zastupnik rimskoga Cezara. Zastupnik onoga koji je od bogova potekao i kome su bogovi dosudili gospodstvo i upravljanje svijetom. Ne, ne smije se zamjeriti svjetini, jer to bi ga stajalo časti i ugleda. A možda bi i glavu izgubio. 
A opet, Krist je nevin. Samo nevin čovjek može tako dostojanstveno govoriti. I samo nevin čovjek može tako mirno šutjeti. Mora da je ipak s tim Kristom nešto posebno, nešto neobično. 
 
Prepoznajemo li uloge?
 
I tad se Pilat sjeti Barabe. Dugo je već čamio u tamnici. Bio je zločinac najgore vrste. Teretile su ga krađe, pljačkanje, umorstva. Baraba je bio čovjek bez osjećaja, bez srca, pokvaren do u srž svoga bića. Njega se sjetio Pilat. I sam je sebi čestitao što mu je on pao na pamet. Jest, njega će on ponuditi Židovima kao pashalni dar. Njega ili Isusa! Barabu neće Židovi nikako prihvatiti. Ta još se čuju jauci žrtava koje je on uništio. Još se cijedi ljudska krv s njegovih ruku. I tako će Krist biti slobodan. I njegova savjest mirna. 
Ali, sav se Pilatov plan u času razbio. Na upit: Koga hoćete da vam pustim – svjetina je neočekivano urlikala: Barabu! Potkupljena od glavara svećeničkih, gladna i izdajnička svjetina zaboravila je u času na sve dobro, koje joj je Krist kroz tri godine u obilju sipao. Zaboravila je kako ju je čudesno nahranio, bolesne liječio. Kolikima je uskrisio mile i drage. Kako ih je tješio u bolima! Kako je razumio njihove jade! Kako je blagoslivljao njihovu djecu! Sve, sve je to svjetina zaboravila. Glavari svećenički obećali su joj sigurno kruha i ruha, podražili su njezine najniže instinkte, probudili u njoj glad životinje i pohlepu za krvlju, i svjetina je razu­lareno vikala: Barabu! Barabu! Pilat je bio iznenađen. Tako nešto nije očekivao. Njegov je plan propao! Njegova zamisao bezvrijedna. I opet će se pojaviti njegova savjest s mučenjem i tjeskobom. Ne! Ne da se on još! Još će pokušati djelovati na svjetinu. Možda ga nije shvatila. Možda i ne zna što to znači ako im Barabu pusti. A što ću učiniti s Isusom, koji se zove Krist? Pilata, samoga Pilata, koji je bio navikao da svojim odlukama kosi ljudske živote, porazi do kraja odgovor svjetine: Neka se razapne! I tad pokuša još jednom: A što je zla učinio? Ali svjetina je sve jače i jače vikala: Neka se razapne! Pilat je bio poražen, potpuno poražen. 
Ako prepoznamo uloge, tko je Pilat, tko svjetina, koja je tema suđenja, shvatit ćemo da je i sada Crkvi suđeno da bi se spasio Baraba.
  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika