Arhiv tekstova

Hrvatsku kniževnost 18. stoljeća obilježilo je nekoliko poetoloških sustava: barokni, klasicistički i prosvjetiteljski. U  nekim djelima možemo iščitati i crte predromantizma. Književnost ovoga razdoblja ima moralno-didaktički karakter. Književnim se djelima želi prosvjetliti narod jer se uviđa značenje prosvjete i kulture. Politička situacija u različitim dijelovima Hrvatske vrlo je raznolika; Dalmacija je još pod mletačkom vlašću, sjeverna Hrvatska pod Habsburgovcima, a Slavonija, oslobodivši se turske vlasti 1691. godine, postaje novi kulturni prostor i novo središte hrvatske književnosti. Ono što se zbiva u njoj svjedoči o plemenitom naporu da se ubrzano nadoknadi sve što je do tada bilo propušteno te da se prevlada pustoš i kulturna zaostalost zatečena u trenutku oslobađanja. Prosvjetiteljske su ideje vidljive u djelima Andrije Kačića Miošića (Dalmacija), Matije Antuna Relkovića i Matije Petra Katančića (Slavonija) te Tituša Brezovačkog (Sjeverna Hrvatska). 

U južnoj se Dalmaciji, u krugu pjesnika-prosvjetitelja, javlja franjevac Andrija Kačić Miošić (1704.–1760.). Temeljnu školsku naobrazbu stekao je u zaostoškom franjevačkom samostanu. Studirao je filozofiju i teologiju (u Budimu ili Osijeku). Po svršetku školovanja vraća se u Dalmaciju i ostaje životom vezan uz samostan u Zostrogu. Napisao je filozofski traktat na latinskom jeziku, izdao je zbirku povijesnih i biblijskih crtica »Korabljica« (1760.), naslovom aludirajući na biblijsku priču o Noinoj arki. U njoj, u duhu srednjovjekovnih kronika, opisuje povijest do Kristova rođenja i od rođenja do tadašnjega vremena. 

Iznimno mjesto u povijesti hrvatske književnosti zaslužio je isključivo popularnom pučkom knjigom »Razgovorom ugodnim naroda slovinskoga« (1756.). U njoj kronološki opisuje povijest Južnih Slavena, pod »slovinskim prostorom« podrazumijeva područje od Jadrana do Sjevernoga mora. Tekst je stekao iznimnu popularnost u svim hrvatskim krajevima, njegova je recepcija potvrđena i na širem južnoslavenskome prostoru, a poznat je bio i u Češkoj. Zbirka je zborničkoga tipa, sastavljena od epskih pjesama ispjevanih u desetercu i proznih (kroničkih) tekstova. Osnovna je Kačićeva namjera ideološka: sastaviti knjigu koja će pripomoći etničkomu i političkomu osvješćivanju naroda. Na štokavštini opjevava povijesne događaje, osobito borbu s Turcima želeći moralno i politički osnažiti i osvijestiti hrvatski narod. Građu za knjigu Kačić Miošić je vjerojatno počeo skupljati oko 1730. iz pisanih i usmenih vrela, a izravni poticaj za njezino definitivno oblikovanje duguje Grabovčevu »Cvitu razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga«. Razgovor je jedna od najčitanijih i u narodu najpopularnijih knjiga, a svoju popularnost duguje temi i stilu koji podsjećaju na narodno pjesništvo.